bilten

sudske prakse Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine

broj 1-2 Sarajevo,

januar-decembar sijeanj-prosinac 2009. godine

BILTEN SUDSKE PRAKSE

VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

OSNIVA:
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Valtera Peria 15 GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Predsjednik suda AMIR JAGANJAC

UREUJE:
ODJELJENJE ZA PRAENJE I PROUAVANJE SUDSKE PRAKSE

Amir JAGANJAC Ignjacije DODIK Hajrudin HAJDAREVI Sadudin KRATOVI Malik HADIOMERAGI Milka MITROVI Milan PAVLI Zdenko ETEROVI

Goran NEZIROVI
IZDAVA:

Javno preduzee Novinsko-izdavaka organizacija Slubeni list Bosne i Hercegovine Sarajevo, Magribija 3
ZA IZDAVAA:

Dragan PRUSINA, direktor

bilten
sudske prakse Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine

broj 1-2 Sarajevo,

januar-decembar sijeanj-prosinac 2009.godine

SADRAJ
KRIVINO PRAVO - sudske odluke GRAANSKO PRAVO - sudske odluke UPRAVNO PRAVO - Sudske odluke ABECEDNI STVARNI REGISTAR - za krivino pravo - za graansko pravo - za upravno pravo REGISTAR PRIMIJENJENIH PROPISA - za krivino pravo - za graansko pravo - za upravno pravo

___________________________________________ KRIVINO PRAVO ___________________________________________ KRIVINI ZAKON SFRJ Svijest o protivpravnosti djela 1. lan 144. preuzetog Krivinog zakona SFRJ ZA POSTOJANJE KRIVINOG DJELA RATNOG ZLOINA PROTIV RATNIH ZAROBLJENIKA IZ LANA 144. PREUZETOG KZ SFRJ IZMEU OSTALOG JE POTREBNO DA POSTUPANJE OPTUENOG OBJEKTIVNO PREDSTAVLJA POVREDU PRAVILA MEUNARODNOG PRAVA. SAM OPTUENI U VRIJEME UINJENJA TOG KRIVINOG DJELA NE MORA BITI SVJESTAN DA KRI PRAVILA MEUNARODNOG PRAVA, VE JE DOVOLJNO DA JE ON BIO SVJESTAN PROTIVPRAVNOSTI TOG DJELA. Iz obrazloenja: Pored toga, optueni u albi posebno prigovara, da on s obzirom na svoja svojstva nije bio osoba koja je mogla znati pravila meunarodnog prava i posebno za odredbu lana 3. stav 1. alineja 1 III enevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od 12.08.1949. godine, pa da bi na osnovu toga mogao procijeniti da li e odbiti izvrenje naredbe nadreenog. Ocjenjujui ovakve albene navode optuenog, po miljenju ovog suda, otvorilo se pitanje da li je on zaista morao biti svjestan odnosno znati za pravila meunardonog prava od kojih posebno ono koje je prekreno, jer su od toga ovisila rjeenja pravnih pitanja i to: postojanje krivinog djela za koje je oglaen krivim i njegove krivine odgovornosti. S tim u vezi, ovaj sud smatra, da postupanja optuenog suprotno pravilima meunarodnog prava i posebno pomenutoj konvencijskoj normi nije moralo biti obuhvaeno njegovom svijeu i znanjem njenog sadraja, kako to on pogreno tvrdi u svojoj albi. Takvo shvatanje ovog suda se zasniva na jednostavnom i loginom objanjenju, a to je kada bi se traio takav sadraj svijesti i koji bi obuhvatao i poznavanje konvencijskih normi onda bi krivino djelo za koje je optueni oglaen krivim mogle uiniti samo osobe koje poznaju pravila meunarodnog prava. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-K-07000196 od 27.03.2008.godine). Izvrenje nareenja pretpostavljenih i protivpravnost krivinog djela 2. lan 239. preuzetog Krivinog zakona SFRJ

BEZ OBZIRA NA VOJNO NAELO SUBORDINACIJE OPTUENI JE KAO UPRAVNIK ZATVORA BIO OVLATEN I DUAN DA U SMISLU ODREDBE LANA 239. PREUZETOG KZ SFRJ PROCJENJUJE MOGUE POSLJEDICE IZDATIH NAREDBI VOJNE KOMANDE ILI NADREENOG STARJEINE, TE DA TE NAREDBE UPRAVLJENE NA IZVRENJE KRIVINOG DJELA RATNOG ZLOINA NE PRENOSI NA IZVRENJE UVARIMA ZATVORA. RADI TOGA SUPROTNO POSTUPANJU OPTUENOG IAKO JE REZULTAT IZVRENJA NAREENJA NJEGOVIH PRETPOSTAVLJENIH NE ISKLJUUJE PROTIVPRAVNOST KRIVINOG DJELA RATNOG ZLOINA PROTIV RATNIH ZAROBLJENIKA IZ LANA 144. PREUZETOG KZ SFRJ. Iz obrazloenja: U albi optueni nastoji nametnuti shvatanje da je njegovo postupanje kao osobe koja je vrila dunost upravnika zatvora u vezi sa slanjem zarobljenika da obavljaju radove na liniji razgranienja, bilo rezultat izvrenja naredbi komande ili nadreenog starjeine. S tim u vezi, ovaj sud prihvata navode iz obrazloenja pobijane presude i tumaenje zakonske odredbe na koju se pozvao niestepeni sud i prema kojoj je postojala mogunost, da optueni obavljajui dunost upravnika zatvora odbije izvrenje naredbi komande ili nadreenog starjeine s obzirom da su one zahtjevale, da on kao podinjeni uini krivino djelo ratnog zloina. Dakle, bile su u pitanju situacije u kojima je optueni s obzirom na funkciju koju je obavljao imao pravo i dunost da u svakom konkretnom sluaju procijeni, da li izvrenje naredbe predstavlja uinjenje takvog krivinog djela i u sluaju ako jeste da odbije njeno izvrenje. Ovo zbog toga, to se u odnosu na ovakava krivina djela uvijek moe otvoriti pitanje krivine odgovornosti kako onoga ko je izdao takvu naredbu tako i njenog izvritelja, to bi u ovom sluaju bio optueni. Ako je prema tome optueni obavljajui dunost upravnika zatvora bio ovlaten i duan da bez obzira na naelo subordinacije procjenjuje mogue posljedice izdatih naredbi komande ili nadreenog starjeine, onda se moralo sankcionirati njihovo prenoenje uvarima zatvora na dalje izvrenje, koje je imalo za posljedicu uinjenje predmetnog krivinog djela, naravno uzimajui u obzir i radnje koje je neposredno preduzimao i za koje je pobijanom presudom oglaen krivim. Samim tim su neprihvatljivi njegovi albeni prigovori kojima eli prikazati da je obavljajui dunost upravnika zatvora morao postupati po izdatim naredbama i da on kako to tvrdi nije bio osoba koja je mogla procijeniti mogunost odbijanja njihovog izvrenja. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-K-07000196 od 27.03.2008.godine).

KRIVINI ZAKON FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Obiljeja djela kao oteavajua okolnost 3. lan 49. stav 1. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine POTO SE IZ INJENINOG OPISA DJELA IZREKE PRESUDE VIDI, DA JE OPTUENI PRILIKOM UINJENJA KRIVINOG DJELA, TEKO DJELO PROTIV SIGURNOSTI JAVNOG PROMETA IZ LANA 320. STAV 2. U VEZI SA LANOM 315. STAV 1. KZ FBiH SA VOZILOM UPRAVLJAO BRZINOM KOJA ZNATNO PREMAUJE DOPUTENU BRZINU I U STANJU ALKOHOLISANOSTI, ONDA SE TE ISTE OKOLNOSTI NE MOGU DVOSTRUKO VREDNOVATI I UZETI U OBZIR PRILIKOM ODMJERAVANJA KAZNE, JER SU ONE BILE NUAN UVJET ZA NJEGOVO POSTOJANJE. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-K-07-000349 od 26.09.2007. godine). Dovreni polni odnoaj 4. lan 203. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ZA DOVRENI POLNI ODNOAJ U SMISLU LANA 203. KZ FBiH DOVOLJNO JE I SAMO DJELIMINO PRODIRANJE MUKOG POLNOG ORGANA U ENSKI POLNI ORGAN, UZ UTVRENJE DA JE DO TOGA DOLO UZ UPOTREBU SILE (ILI PRIJETNJE) OD STRANE OPTUENOG PREMA OTEENOJ. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj:09-0-K-09-000153 09 K 3 od 01.07.2009.godine). Svojstvo pjeaka 5. lan 336. stav 2. u vezi sa lanom 332. stav 1. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine OTENI KOJI JE U VRIJEME NASTANKA PROMETNE NEZGODE SPAVAO NA PUTU KADA JE DOLO DO NJEGOVOG PREGAENJA I VUENJA VOZILOM PO PUTU NE MOE SE SMATRATI PJEAKOM, S OBZIROM DA U ODREDBI LANA 9. TAKA 42. ZAKONA O OSNOVAMA SIGURNOSTI PROMETA NA PUTEVIMA U BOSNI I HERCEGOVINI KAO PJEAK NIJE NAVEDENA OSOBA KOJA SPAVA (LEI) NA PUTU. SAMIM TIM OTEENI SE NE MOE TRETIRATI NI KAO UESNIK U PROMETU, VE KAO PREPREKA NA PUTU, PA SE JEDINO SA TOG SAOBRAAJNO-PRAVNOG ASPEKTA MOE ISPITATI DA LI JE OPTUENI U VONJI NAPRAVIO PROPUSTE KOJI SU U UZRONOJ VEZI SA NASTANKOM PROMETNE NEZGODE.

Iz obrazloenja: Prije davanja kljunih odgovora koji bi se odnosili na pitanje da li je sa saobraajnopravnog aspekta optueni upravljajui sa vozilom uzrokovao ovu saobraajnu nezgodu, valjalo je ocijeniti da li se u ovom sluaju oteeni moe tretirati kao pjeak u prometu u smislu lana 28. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama u Bosni i Hercegovini, ili kao prepreka na putu shodno lanu 43. stav 1. istog zakona, s obzirom da je u vrijeme nastanka prometne nezgode spavao na kolovozu. Prema odredbi lana 9. taka 42. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama u Bosni i Hercegovini, pjeak je osoba koja sudjeluje u prometu, a ne upravlja vozilom, osoba koja vlastitom snagom gura ili vue vozilo, runa kolica, djeije prevozno sredstvo, bicikl, bicikl sa motorom ili pokretna kolica za nemone osobe, osoba u pokretnom stolcu za nemone osobe koju pokree vlastitom snagom ili snagom motora, ako se pri tome kree brzinom ovjeijeg hoda, kao i osoba koja klizi klizaljkama, skijama, saonicama ili se vozi na kotrljajkama. Iz tako koncipirane zakonske odredbe oigledno proizilazi zakljuak, da kao pjeak nije definisana osoba koja lei odnosno spava na kolovozu i tako se nalazi u neprirodnom poloaju. Stoga se, po miljenju ovog suda, oteeni koji je u vrijeme ove prometne nezgode leao na kolovozu u poloaju priblino paralelnim sa desnom ivicom kolovoza, kojom prilikom je dolo do njegovog pregaenja i vuenja vozilom kojim je upravljao optueni, ne moe pravno smatrati kao pjeak. Poto je to tako, onda se u ovom sluaju oteeni moe shodno odredbi lana 43. stav 1. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama u Bosni i Hercegovini, tretirati kao prepreka na putu. Da ovakvo pravno shvatanje ima i svoju realnu injeninu osnovu vidi se iz navoda vjetaka saobraajne struke E. D. koji je naveo, da je prepoznavanje ovakvih prepreka mogue poistovjetiti sa vidljivou neravnina na kolovozu dimenzija 40x40 cm, koje su pod uvjetima nastanka ove prometne nezgode vidljive sa udaljenosti od oko 20 m ispred vozila. Posljedino tome, ovaj sud je iz injeninog supstrata djela ispustio odrednicu, da je oteeni imao status pjeaka u saobraaju i umjesto toga naveo da je bio prepreka na putu, pa je pitanje postojanja krivinog djela i to njegove radnje, posljedice i uzrone veze rjeavao sa aspekta povrede naprijed pomenutog materijalnopravnog propisa. Iz svega naprijed izloenog proizilazi, da je optueni postupio suprotno odredbama lana 174. st. 1. i 2., te lana 43. stav 1. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama u Bosni i Hercegovini upravljajui tehniki neispravnim vozilom, sa koeficijentom koenja 0,4, svjetlima postavljenim previsoko i pneumaticima na tokovima razliitog proizvoaa, pod utjecajem alkohola sa koncentracijom od 1,95 g/kg kreui se brzinom od 50 km/h usljed alkoholiziranosti brzinu kretanja vozila nije prilagodio stanju vozila i nonim uvjetima vonje kako bi vozilo zaustavio pred svakom preprekom koju moe predvidjeti, radi ega je dolo do pregaenja i vuenja oteenog koji je leao na kolovozu priblino paralelno sa desnom ivicom kolovoza i tako prouzrokovao njegovu smrt. Kada se ponaanje optuenog analizira sa tog aspekta onda je jasno da je on napravio odreene propuste koji su se svodili na dunost prilagoavanja brzine kretanja na oko 30 km/h, s

obzirom na tehniku neispravnost vozila, stanje koionog sistema i none uvjete vonje pri kratkim svjetlima koja su bila previsoko postavljena. Na sve ovo ga je obavezivala odredba lana 43. stav 1. naprijed pomenutog zakona prema kojoj je bio duan brzinu kretanja vozila prilagoditi navedenim uvjetima kako bi vozilo mogao pravovremeno zaustaviti pred svakom preprekom koja se moe predvidjeti. Da je optueni tako postupio, prema navodima vjetaka za saobraaj E. D. mogao je vozilo zaustaviti prije zahvatanja oteenog koji je leao na kolovozu i predstavljao saobraajnu prepreku. Dakle, upravljanje sa vozilom podeenom brzinom za optuenog je bila nuna bezbjedonosna radnja koja je takoe podrazumijevala i njegovo potpuno zaustavljanja prije prepreke i takva njegova obaveza je postojala prije nego to je uoio prepreku na putu, a to je bio oteeni koji je leao na kolovozu po pravcu kretanja njegovog vozila. Time je uspostavio krivinopravnu relevantnu uzronu vezu sa nastankom ove prometne nezgode u kojoj je smrtno stradala jedna osoba, ali se moe dodati da je to bilo u interakciji sa njenim postupanjem. Takvi propusti optuenog su uzrokovani upotrebom alkohola, a isti se mogu okarakterisati kao grubo krenje saobraajnog propisa o brzini kretanja. Konano, kada je u pitanju krivino djelo teko djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz lana 336. stav 2. u vezi sa lanom 332. stav 1. KZ FBiH ovaj sud zakljuuje da je optueni postupao sa eventualnim umiljajem u odnosu na ugroavanje bezbjednosti javnog prometa i nastupanje zabranjene posljedice, s obzirom da je pod dejstvom alkohola grubo krio saobraajni propis o podeenoj brzini kretanja vozila, na koji nain je uzrokovao posljedicu ovog krivinog djela, dok se tzv. teka posljedica (objektivni uvjeti inkriminacije) moe pripisati njegovom nehatu. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Kk-09000005 od 28.05.2009. godine). Nepostojanje oigledne nesposobnosti za bezbjednu vonju 6. lan 336. stav 2. u vezi sa lanom 332. stav 1. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine UNUTRANJE STANJE OPTUENOG UZROKOVANO UPOTREBOM ALKOHOLA KOJE SE OGLEDA U REDUCIRANJU NJEGOVE PSIHOMOTORIKE PREDSTAVLJA POSTOJANJE VANIH INJENICA, ALI ONE NISU DOVOLJNE ZA IZVOENJE PRAVNOG ZAKLJUKA DA JE ZBOG TOGA BIO OIGLEDNO NESPOSOBAN ZA BEZBJEDNU VONJU. OVO BEZ OBZIRA TO JE SVE TO SVOJIM NAVODIMA POTVRDIO I VJETAK ZA SUDSKU MEDICINU, JER SU TAKVI NAVODI NE SAMO IZVAN DOMENA NJEGOVE STRUKE I VJETAENJA, VE I RADI TOGA TO POSTOJANJE OIGLEDNE NESPOSOBNOSTI ZA BEZBJEDNU VONJU SPADA U KATEGORIJU PRAVNIH ZAKLJUAKA ZA IJE JE IZVOENJE ISKLJUIVO OVLATEN SAMO SUD.

10

Iz obrazloenja: Iz izreke pobijane presude proizilazi, da je optueni u vrijeme nastanka ove saobraajne nezgode postupio suprotno odredbama lana 174. st. 1. i 2. Zakona o osnovama sigurnosti saobraaja na putevima u Bosni i Hercegovini, jer je upravljao sa vozilom pod utjecajem alkohola u krvi od 1,95 g/kg, te se vozilom kretao brzinom od oko 50/h, pa da je usljed alkoholiziranosti zbog koje je bio oigledno nesposoban za bezbjednu vonju propustio u smislu odredbe lana 43. stav 1. naprijed pomenutog zakona brzinu kretanja vozila prilagodi stanju vozila i nonim uvjetima vonje kako bi vozilo mogao da zaustavi pred svakom preprekom na putu usljed ega je sa vozilom naletio na pjeaka A. S. koji je leao na kolovozu i na taj nain zadobio povrede od kojih je umro. U vezi oigledne nesposobnosti za bezbjednu vonju prvostepeni sud je prema obrazloenju pobijane presude zakljuak o njenom postojanju izveo na osnovu injenice da je optueni u vrijeme nastanka ovog saobraajnog udesa bio u alkoholiziranom stanju i da je vjetak za sudsku medicinu naveo, da je ovaj (optueni) zbog utvrene alkoholisanosti bio oigledno nesposoban za sigurno upravljanje motornim vozilom. S tim u vezi, po miljenju ovog suda, branitelj u albi opravdano osporava postojanje svih elemenata potrebnih za zakljuak, da je optueni u vrijeme nastanka ove saobraajne nezgode bio oigledno nesposoban za bezbjednu vonju. Naime, injenica da je u ovom sluaju optueni bio u alkoholiziranom stanju je veoma vana, ali nije dovoljna za pravno zakljuivanje da je zbog toga bio oigledno nesposoban za bezbjednu vonju, kako to pogreno smatra prvostepeni sud. Za izvoenje takvog pogrenog pravnog zakljuka niestepeni sud je uzeo u obzir i navode vjetaka za sudsku medicinu, koji se izvan domena svoje struke upustio u zakljuivanje da li je optueni bio oigledno nesposoban za bezbjednu vonju. Pri tome je prvostepeni sud potpuno izgubio iz vida, da zakljuak o oiglednoj nesposobnosti za bezbjednu vonju spada u kategoriju pravnih pitanja o kojima se ne moe izjanjavati vjetak, pa su njegovi zakljuci u tom pogledu bez ikakvog znaaja. Stoga, po nalaenju ovog suda, unutranje stanje optuenog uzrokovano upotrebom alkohola koje se ogleda u reduciranju njegove psihomotorike, samo po sebi ne upuuje na postojanje ovog bitnog obiljeja predmetnog krivinog djela, jer mu (za postojanje ovog obiljeja) nedostaju injenice i okolnosti koje bi se odnosile na vanjske manifestacije u vonji optuenog. Poto je nasuprot tome, postojanje oigledne nesposobnosti za bezbjednu vonju pogreno ugraeno u injenini supstrat djela izreke pobijane presude, onda su pravilni albeni prigovori branitelja optuenog da je ista (izreka presude) nerazumljiva i da je time uinjena bitna povreda odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka k) ZKP FBiH. Zbog svega naprijed izloenog, valjalo je albu branitelja optuenog djelimino uvaiti i na osnovu lana 330. stav 1. taka a) ZKP FBiH pobijanu presudu ukinuti i

11

odrediti odravanje pretresa pred ovim sudom, te u smislu lana 331. istog zakona samo navesti kratke razloge za donoenje takve odluke. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-K-08-000408 od 05.02.2009. godine)

Krivotvorenje isprave 7. lan 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine POTO SE POD LANOM ISPRAVOM PODRAZUMIJEVA ISPRAVA KOJU NIJE IZDAO ONAJ KO JE NA NJOJ OZNAEN KAO IZDAVATELJ, PRI EMU JE IRELEVANTNO DA LI JE SADRAJ ISPRAVE ISTINIT ILI NIJE, A POD PREINAENOM PRAVOM ISPRAVOM, ISPRAVA KOD KOJE JE NEOVLAENO IZMIJENJEN NJEN PRVOBITNI SADRAJ U ODNOSU NA PRAVNO RELEVANTNE INJENICE, ONDA JE JASNO, BUDUI DA SE U INJENINOM OPISU DJELA U IZRECI POBIJANE PRESUDE U DIJELU KOJI SE ODNOSI NA OPTUENE M.A. I K.. NE NAVODI DA SU NA ISPRAVAMA ZA KOJE SE POMINJU KAO IZDAVATELJI ISPRAVA OZNAENA LICA KOJA TE ISPRAVE NISU IZDALA ODNOSNO DA JE NEKO IZMIJENIO NJIHOV PRVOBITNI SADRAJ U POGLEDU PRAVNO RELEVANTNIH INJENICA, JASNO JE DA TAKAV INJENINI OPIS DJELA NE SADRI BITNA OBILJEJA KRIVINOG DJELA KRIVOTVORENJA ISPRAVE IZ LANA 373. STAV 2. U VEZI SA STAVOM 1. KZ FBiH I DA JE DOSLJEDNO TOME UINJENA POVREDA KRIVINOG ZAKONA NA NJIHOVU TETU KADA SU ZA TO KRIVINO DJELO OGLAENI KRIVIM. Iz obrazloenja: Prema navodima albi branitelja svih troje optuenih, prvostepeni sud je uinio povredu krivinog zakona i na taj nain to je optuene oglasio krivima za stjecaj krivinih djela zloupotrebe poloaja ili ovlaenja iz lana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1. odnosno iz lana 383. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH i krivotvorenja isprave iz lana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, mada se u konkretnom sluaju radi o prividnom stjecaju navedenih krivinih djela. Ispitujui ovaj albeni navod branitelja optuenih .E., M.A. i K.., ovaj sud je utvrdio da injenini opis djela u izreci prvostepene presude, u dijelu koji se odnosi na optuene M.A. i K.., ne sadri elemente krivinog djela krivotvorenje isprave iz lana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH. Naime, krivino djelo krivotvorenje isprave iz lana 373. stav 1. KZ FBiH ini onaj ko izradi lanu ispravu ili preinai pravu ispravu s ciljem da se takva isprava upotrijebi kao prava, ili ko lanu ili preinaenu ispravu upotrijebi kao pravu ili je nabavi radi upotrebe, a djelo iz stava 2. istog lana ini onaj ko krivino djelo iz stava 1. uini u pogledu javne isprave, oporuke, mjenice, eka, javne ili slubene knjige, ili druge knjige koja se po zakonu mora voditi. Pod lanom ispravom, u smislu

12

lana 373. KZ FBiH, podrazumijeva se isprava koju nije izdao onaj ko je u njoj oznaen kao izdavatelj, pri emu je irelevantno da li je sadraj isprave istinit ili nije, a, pod preinaenom pravom ispravom, isprava kod koje je neovlaeno izmjenjen njen prvobitni sadraj u odnosu na pravno relevantne injenice. Budui da se u injeninim opisima djela u izreci pobijane presude, u dijelu koji se odnosi na optuene M.A. i K.., ne navodi da su na ispravama koje se pominju u injeninom opisu kao izdavatelji isprava oznaena lica koja te isprave nisu izdala odnosno da je neko izmijenio njihov prvobitni sadraj u pogledu pravno relevantnih injenica, ovaj sud nalazi da injenini opis djela u taki 1. i 2. izreke pobijane presude, u dijelu koji se odnosi na radnje optuenih M.A. i K., ne sadri obiljeja krivinog djela krivotvorenje isprave iz lana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH. Iz toga razloga je ovaj sud djeliminim uvaenjem albi branitelja optuenih M.A. i K., a povodom tih albi i po slubenoj dunosti u smislu lana 370. stav 1. taka 2. ZKP, nalazei da je, pravnim kvalificiranjem radnji ovih optuenih i kao krivinog djela krivotvorenje isprave iz lana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, na tetu optuenih uinjena povreda krivinog zakona iz lana 359. taka 4. ZKP, preinaio pobijanu presudu u pravnoj ocjeni djela tako da je radnje optuenog M.A. pravno kvalificirao samo kao krivino djelo zloupotrebe poloaja ili ovlaenja iz lana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, a radnje optuenog K.. samo kao krivino djelo zloupotrebe poloaja ili ovlasti iz lana 383. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH. Pri tome, ovaj sud nalazi neophodnim ukazati da nije bio u prilici da se uputa u ocjenu da li radnje optuenih M.A. i K. sadre obiljeja krivinog djela krivotvorenje slubene isprave iz lana 389. KZ FBiH jer bi to moglo dovesti do izmjene, na tetu optuenih, prvostepene presude u odnosu na pravnu ocjenu djela, pa time i do povrede odredbe lana 371. ZKP, budui da je krivino djelo krivotvorenje slubene isprave iz lana 389. KZ FBiH, po propisanoj kazni, tee od krivinog djela krivotvorenja isprave iz lana 373. stav 2. KZ FBiH, a u konkretnom sluaju nije postojala alba tuitelja u odnosu na optuene M.A. i K.. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: K-534/04 od 10.03.2005.godine). ZAKON O KRIVINOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Prenoenje nadlenosti iz vanih razloga 8. lan 35. stav 3. u vezi stava 2. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine i lan 6. stav 1. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda OKOLNOSTI DA JE OTEENI PREDSJEDNIK DRUGOSTENOG SUDA NE PREDSTAVLJAJU VANE RAZLOGE ZA PRENOENJE MJESNE NADLENOSTI SA PRVOSTEPENOG SUDA NA NEKI DRUGI STVARNO NADLEAN SUD NA TERITORIJI DRUGOG KANTONA.

13

Iz obrazloenja: Prema odredbi lana 35. stav 2. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZKP FBiH), Vrhovni sud Federacije moe za voenje krivinog postupka odrediti drugi stvarno nadlean sud na podruju drugog kantona ako postoje vani razlozi. Radi toga u ovom sluaju je bilo potrebno ocijeniti, da li se u smislu naprijed pomenute zakonske odredbe u prijedlogu navode vani razlozi za delegaciju mjesne nadlenosti sa Opinskog suda apljina na neki drugi stvarno nadlean sud na podruju drugog kantona. Kako se to vidi iz stanja spisa predmeta, Kantonalni sud u Mostaru je svojim rjeenjem broj: 58 0 K 051848 09 Kv od 14.04.2009. godine uvaio prijedlog sudije za prethodno sasluanje Opinskog suda u Mostaru za prenoenje mjesne nadlenosti, pa je za voenje krivinog postupka protiv S.L. zbog krivinog djela ugroavanja sigurnosti iz lana 183. stav 2. u vezi sa stavom 1. i u vezi sa lanom 55. KZ FBiH odredio Opinski sud u apljini. Kao razloge za takvu odluku je naveo, da je oteena osoba u tom krivinom predmetu D.J. sudija Opinskog suda u Mostaru i da su ovo vani razlozi za prenoenje nadlenosti sa tog suda na neki drugi stvarno nadlean sud na teritoriji Hercegovakoneretvanskog kantona. Ovo zbog toga, jer te okolnosti mogu izazvati sumnju u nepristrasnost i objektivnost toga suda. Dakle, nakon to je razmotrio prijedlog sudije za prethodno sasluanje Opinskog suda u Mostaru, Kantonalni sud u Mostaru je na osnovu ovlaenja iz lana 35. stav 1. ZKP FBiH odredio drugi stvarno nadlean sud na svom podruju, jer je naao da za takvo neto postoje vani razlozi. Nakon to su spisi predmeta dostavljeni Opinskom sudu u apljini, sudija za prethodno sasluanje toga suda je u smislu lana 35. stav 3. u vezi sa stavom 1. ZKP FBiH iste dostavio Vrhovnom sudu Federacije sa pismenim prijedlogom za prenoenje nadlenosti sa tog suda na neki drugi stvarno nadlean sud na podruju drugog kantona. Kao razloge za takav prijedlog sudija za prethodno sasluanje je naveo okolnosti, da je jedan od oteenih i M.J. predsjednik Kantonalnog suda u Mostaru, koji je ujedno i drugostepeni sud u odnosu na taj sud (Opinski sud u apljini). Time je sudija za prethodno sasluanje Opinskog suda u apljini, kod Vrhovnog suda Federacije pokrenuo pitanje, da li je zbog zatite funkcije pravosua i u interesu ovog krivinog postupka opravdano izvriti delegiranje nadlenosti sa tog suda na neki drugi sud na podruju drugog kantona, a iz naprijed navedenih razloga. Prije davanja takve ocjene, Vrhovni sud Federacije je imao u vidu da za ouvanje nepristrasnosti i nezavisnosti Opinskog suda u apljini treba podrazumijevati, da taj sud u konkretnom sluaju nije optereen bilo kakvih predrasudama u vezi sa odlukom koju treba donijeti ili jednostavnije navedeno da nije pod uticajem nekih vanjskih informacija ili pritisaka i da svoje injenine i pravne zakljuke moe temeljiti samo na izvedenim dokazima na glavnom pretresu.

14

Kako se to vidi iz podnesenog prijedloga sudije za prethodno sasluanje Opinskog suda u apljini u tom pogledu nisu iznesene bilo kakve relevantne injenice i okolnosti. To to je u tom prijedlogu ukazano, da je jedan od oteenih M.J. predsjednik Kantonalnog suda u Mostaru, koji je drugostupanjski sud u odnosu na Opinski sud u apljini nije od znaaja. Ovo iz razloga jer u sluaju da u ovoj krivinoj stvari doe do albenog postupka upravo zbog tih okolnosti, Kantonalni sud u Mostaru nee moi postupati kao drugostepeni sud, to osumnjienom garantira odredba lana 6 stav 1 Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Zbog svega toga, Vrhovni sud Federacije smatra, da e se u ovom sluaju krivini postupak provesti pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, to znai da ne postoje vani razlozi za prenoenje mjesne nadlenosti na neki drugi stvarno nadlean sud na podruju drugog kantona. Poto prema tome, ne postoje vani razlozi za prenoenje mjesne nadlenosti na koje se ukazuje u prijedlogu sudije za predhodno sasluanje Opinskog suda u apljini, onda je jasno da isti nije mogao biti uvaen. Sa izloenog, Vrhovni sud Federacije je na osnovu ovlatenja iz lana 35. stav 3. u vezi sa stavom 2. ZKP FBiH, odluio kao u izreci. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Kr-09-000007 od 30.04.2009. godine). Izuzee presjednice vijea koja je u toku istrage sudjelovala u donoenju rjeenja o produenju pritvora 9. lan 39. taka f) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine OKOLNOST DA JE PREDSJEDNICA SUDEEG VIJEA KAO LAN VANRASPRAVNOG VIJEA U ISTOM PREDMETU SUDJELOVALA U DONOENJU RJEENJA O PRODUENJU PRITVORA OSUMNJIENIMA ODNOSNO OPTUENIMA, SAMA PO SEBI, NE IZAZIVA SUMNJU U NJENU NEPRISTRASNOST I NE MOE PREDSTAVLJATI RAZLOG ZA NJENO IZUZEE IZ LANA 39. TAKA F) ZKP FBiH JER SE NE RADI O ISTOM NIVOU DOKAZANOSTI INJENICA KOJI JE POTREBAN ZA DONOENJE RJEENJA O PRODUENJU PRITVORA I ZA DONOENJE PRESUDE. Iz obrazloenja: Pobijajui prvostepenu presudu zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, branitelji optuenih kao i drugi branitelj optuenih F. N. i J. S. u albama istiu da je prvostepeni sud uinio bitnu povredu odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka b) ZKP FBiH, tj. da je na glavnom pretresu uestvovao sudija koji se morao izuzeti. Prema navodima iz obje albe, navedena bitna povreda odredaba krivinog postupka sastoji

15

se u tome to je na glavnom pretresu kao predsjednica sudeeg vijea sudjelovala sudija koja je bila lan vijea koje je odluivalo o produenju pritvora optuenima M. A., F. N. i J. S.. Prema albi branitelja optuenih M. A., F.N. i J.S., to je bio razlog iz lana 39. taka e) ZKP FBiH za izuzee predsjednice sudeeg vijea, dok se drugi branitelj optuenih F. N. i J. S. nije izjasnio o kojem bi se zakonskom razlogu za izuzee u konkretnom sluaju radilo. Ovi albeni navodi branitelja su neosnovani. Naime, prema odredbi lana 39. taka e) ZKP FBiH, sudija ne moe vriti sudijsku dunost ako je u istom predmetu uestvovao u donoenju odluke koja se pobija pravnim lijekom i ovaj zakonski razlog za izuzee odnosi se na sudije koje odluuju o podnesenom pravnom lijeku i odreuje da o podnesnom pravnom lijeku protiv neke odluke ne moe odluivati sudija koji je uestvovao u donoenju pobijane odluke. Kako predsjednica sudeeg vijea prvostepenog suda uestvujui na glavnom pretresu nije odluivala o bilo kakvoj albi nego je donijela prvostepenu presudu a o albama podnesenim protiv te presude odluuje vijee ovog suda, u konkretnom sluaju nije postojao razlog za izuzee predsjednice sudeeg vijea propisan u lanu 39. taka e) ZKP FBiH. Takoe, ovaj sud nalazi da okolnost da je predsjednica sudeeg vijea kao lan vanraspravnog vijea u istom predmetu sudjelovala u donoenju rjeenja o produenju pritvora osumnjienima odnosno optuenima, sama po sebi, ne izaziva sumnju u njenu nepristrasnost i ne moe predstavljati razlog za njeno izuzee iz lana 39. taka f) ZKP FBiH jer se ne radi o istom nivou dokazanosti injenica koji je potreban za donoenje rjeenja o produenju pritvora i za donoenje presude. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 0700K08 000471 od 14.01.2009. godine) Instruktivni rok 10. lan 145. stav 3. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine I AKO TUITELJ NAKON TO JE OD NJEGA ZATRAENO DA DOPUNI PRIJEDLOG ZA PRODUENJE PRITVORA KAKO BI SE PO NJEMU MOGLO POSTUPATI, NIJE PODNIO DOPUNJENI PODNESAK NAJMANJE PET DANA PRIJE ISTEKA VREMENA TRAJANJA PRITVORA PO PRETHODNOM RJEENJU, TO NE MOE BITI OSNOV ZA ODBACIVANJE TOG PRIJEDLOGA KAO NEBLAGOVREMENOG. OVO ZBOG TOGA JER JE POMENUTI ROK U SMISLU LANA 145. STAV 3. ZKP FBiH SAMO INSTRUKTIVNI ROK I ZA NJEGOVO NEPOTIVANJE NISU PREDVIENE PROCESNE POSLJEDICE. Iz obrazloenja: Takoe, neosnovano se albom branitelja tvrdi da tuitelj, nakon to mu je prijedlog za produenje pritvora vraen kako bi ga ispravio odnosno dopunio unoenjem sadraja neophodnih da bi se po njemu moglo postupati, nije mogao istaknuti u dopunjenom podnesku prijedlog za produenje pritvora i po novom pritvorskom osnovu kojega nije sadravao prvobitno podneseni prijedlog tuitelja. Naime, pravo je tuitelja da zahtijeva produenje pritvora po osnovu po kojem on smatra da i dalje postoje razlozi za pritvor.

16

Okolnost da je prijedlog za produenje pritvora po osnovu iz lana 146. stav 1. taka c) ZKP FBiH podnesen u dopunjenom podnesku koji nije podnijet najmanje pet dana prije isteka roka trajanja pritvora po prethodnom rjeenja o pritvoru, pri injenici da je on podnesen prije isteka vremena trajanja pritvora po prethodnom rjeenju, ne moe biti osnov za odbacivanje tog prijedloga tuitelja kao neblagovremenog. Naime, rok iz lana 145. stav 3. ZKP FBiH je instruktivni rok predvien zakonom kako bi se omoguilo blagovremeno donoenje odluke o osnovanosti prijedloga za produenje pritvora i iz cjeline zakonskih odredaba koji se odnose na pritvor vidljivo je da zakon za nepotivanje tog roka ne predvia kao posljedicu odbacivanje prijedloga za produenje pritvora kao neblagovremenog. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-K-09-000164 od 10.04.2009. godine). Opasnost od ponavljanja krivinog djela 11. lan 146. stav 1. taka a) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine POTO JE IZ OBRAZLOENJA POBIJANOG RJEENJA VIDLJIVO, DA PRITVOR OPTUENOM NIJE PRODUEN ZBOG OPASNOSTI OD PONAVLJANJA KRIVINOG DJELA SPOLNI ODNOAJ SA DJETETOM IZ LANA 207. STAV 5. U VEZI SA STAVOM 2. KZ FBiH PREMA ISTOVJETNIM OTEENIMA, NEGO OPENITO ZBOG OPASNOSTI OD PONAVLJANJA TAKVOG KRIVINOG DJELA ZA KOJE SE MOE IZREI KAZNA ZATVORA OD TRI GODINE ILI TEA KAZNA, ONDA SE PRAVILNOST TAKVOG ZAKLJUKA PRVOSTEPENOG SUDA NE MOE DOVESTI U PITANJE ALBENIM PRIGOVORIMA BRANITELJA DA OPTUENI VE DUI VREMENSKI PERIOD NIJE U KONTAKTU SA OTEENIMA. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 09 0 K 002923 09 K 2 od 04.05.2009.godine). Dobrovoljno prijavljivanje 12. lan 146. stav 1. taka a) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ALBENI NAVOD DA SE OPTUENI DOBROVOLJNO PRIJAVIO NADLENOM POLICIJSKOM ORGANU, NE MOE DOVESTI U PITANJE PRAVNI ZAKLJUAK IZ POBIJANOG RJEENJA DA SU PREMA NJEMU ISPUNJENI UVJETI ZA PRODUENJE PRITVORA IZ OSNOVA LANA 146. STAV 1. TAKA A) ZKP FBiH ZBOG OPASNOSTI OD BJEKSTVA, S OBZIROM DA JE BIO U BJEKSTVU I DA JE DONESENA NAREDBA TOGA SUDA DA SE ZA NJIM IZDA POTJERNICA.

17

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 09 0 K 004088 09 K od 01.07.2009. godine) Kontrola pritvora 13. lan 151. stav 1. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine BUDUI DA POSTUPAK KONTROLE OPRAVDANOSTI PRITVORA U SMISLU LANA 151. STAV 1. ZKP FBiH PODRAZUMJEVA KONTROLU DALJEG POSTOJANJA UVJETA ZBOG KOJIH JE PRITVOR PREMA OPTUENOM BIO ODREEN ILI PRODUEN, PA PREMA TOME I OPEG UVJETA ZA ODREIVANJE ODNOSNO PRODUENJE PRITVORA IZ LANA 146. STAV 1. ISTOG ZAKONA POSTOJANJA OSNOVANE SUMNJE DA JE OPTUENI UINIO KRIVINO DJELO, TE KAKO POBIJANO RJEENJE NE SADRI IZJANJENJE SUDA O DALJEM POSTOJANJU OVOG OPEG UVJETA ZA ODREIVANJE ODNOSNO PRODUENJE PRITVORA, INJENINO STANJE U POBIJANOM RJEENJU JE OSTALO NEPOTPUNO UTVRENO. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-K-09-000030 od 21.01.2009. godine) Mogunost koritenja opih pravnih akata kao dokaza 14. lan 276. stav 1. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine POTO IZ OPIH PRAVNIH AKATA SUD NE MOE IZVODITI ZAKLJUKE O POSTOJANJU ILI NEPOSTOJANJU ODREENIH INJENICA, JER SU ONI IZVOR PRAVA I SLUE ZA RJEAVANJE PRAVNIH PITANJA NA OSNOVU UTVRENIH INJENICA, ONDA SU BILI NEOSNOVANI PRIJEDLOZI TUITELJICE NA PRETRESU PRED DRUGOSTEPENIM SUDOM DA SE MEU DOKAZE UVEDU STATUT RADNE ZAJEDNICE SIZ-a STANOVANJA CAZIN I ODLUKA O OSNIVANJU STAMBENOG FONDA OPINE CAZIN. Iz obrazloenja: Dakle, po ocjeni Vrhovnog suda Federacije, tuiteljica je imala respektabilan vremenski period od 3 mjeseca i 19 dana da osigura nove dokaze, te dosljedno tome nije bila u podreenom poloaju u odnosu na suprotnu stranu. Samim tim, nije dovedeno u pitanje naelo pravinog postupka, kako to tuiteljica sa svojim prigovorima eli prikazati. I pored toga, prema stanju spisa predmeta, tuiteljica u navedenom razumnom vremenskom periodu koji je imala na raspolaganju nije osigurala nijedan novi dokaz koji bi se odnosio na sporna pitanja vlasnitva i prava raspolaganja nad predmetnim stanom u vrijeme njegove dodjele, iako su odgovori na ta pitanja bili kljuni za ocjenu da li je optuena na nain opisan u izreci ove presude uinila krivino djelo za koje se tereti.

18

Istina, tuiteljica je pribavila Odluku o osnivanju stambenog fonda Opine Cazin (Slubene novine opine Cazin, broj: 1/99), ali to nije dokaz ve podzakonski opi pravni akt u ijem lanu 30. stav 1. je propisano da danom poetka rada Fonda prestaje sa radom SIZ stanovanja Cazin, a u stavu 2. istog lana da njegova sredstva, prava, obaveze i zaposlene radnike preuzima Fond. Prema tome, sa jedne strane ovaj opi pravni akt ne daje odgovore na pomenuta sporna pitanja koja se odnose na vlasnitvo i pravo raspolaganja na predmetnim stanom u vrijeme njegove dodjele, a sa druge strane u odnosu na ova pitanja kao to je naprijed navedeno tuiteljica nije osigurala ni jedan novi dokaz. Ovo je oigledno posljedica pogrenog tumaenja Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i ne uvaavanja zakonskih i konvencijskih obaveza na koje joj je ukazano i u naprijed navedenom rjeenju Vrhovnog suda Federacije. Nadalje, tuiteljica je u vie navrata predlagala da se kao dokaz uvede Statut Radne zajednice SIZ-a stanovanja Cazin od 11.11.1978. godine, to Vrhovni sud Federacije nije prihvatio, te je rjeenjem odbio takav prijedlog i ujedno odredio da se iz dokaznog materijala izdvoji Statut SIZ-a stanovanja Cazin iz mjeseca februara 1997. godine. Na sve ovo je bilo nuno ukazati i dati potrebna objanjenja za ovakvo postupanje, jer bi u suprotnom po shvatanju tuiteljice i ovo moglo znaiti da joj se kao strani u postupku uskrauje razumna mogunost da dokazuje tezu optube i takoe na ovaj nain povreuje naelo pravinog postupka sadrano u lanu 6. stav 1. Evropske konvencije. Objanjenje Vrhovnog suda Federacije za odbijanje navedenog prijedloga ima svoju polaznu osnovu u tome da je Statut Radne zajednice SIZ-a stanovanja Cazin donesen na osnovu l. 405. stav 2., 408. i 463. Zakona o udruenom radu. To znai da su na osnovu navedenih zakonskih odredaba radnici Radne zajednice SIZ-a stanovanja Cazin imali ovlaenje da na odranom referendumu donesu pomenuti Statut, koji je postao njen glavni, opi pravni akt. Poto je to tako, onda taj opi pravni akt ne moe biti dokaz i predstavljati izvor saznanja o injenicama, ve je isti izvor prava i slui za rjeavanje pravnih pitanja na osnovu utvrenih injenica. Kada se naprijed izloeno ima u vidu, onda je potpuno jasno, da je prijedlog tuiteljice da se jedan opi pravni akt uvrsti u dokazni materijal bio pogrean, pa je zbog toga i odbijen kao neosnovan. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Kk-09-000013 od 22.06.2009. godine)

19

Izmjena optube 15. lan 290. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine TUITELJICA MOE IZMJENITI OPTUBU NA PRETRESU PRED DRUGOSTEPENIM SUDOM (ISTO TAKO I NA GLAVNOM PRETRESU PRED PRVOSTEPENIM SUDOM) U SKLADU SA PRAVILIMA POSTUPKA, ALI SAMO DO OKONANJA DOKAZNOG POSTUPKA, A NE DO ZAVRETKA GLAVNOG PRETRESA. Iz obrazloenja: Prije okonanja dokaznog postupka predsjednica vijea je pozvala stranke i branitelja da se oituju o prihvaenim i preuzetim dokazima koji su izvedeni pred prvostepenim sudom, zatim da se oituju o svojim primjedbama ili eventualno da dadnu izjave da ostaju kod onih primjedbi koje su iznesene pred Kantonalnim sudom u Tuzli i da ako smatraju ukau da treba preuzeti i prihvatiti jo neki dokaz, zatim da se izjasne da li imaju novih dokaznih prijedloga, te ukoliko ele postave neki drugi zahtjev relevantan za ovaj krivini postupak. Nakon toga su stranke i branitelj samo izjavili, da nemaju primjedbe na preuzete i prihvaene dokaze izvedene pred prvostepenim sudom a nisu imali ni novih dokaznih prijedloga. Takoe, i pored datih upozorenja da mogu postaviti neki drugi zahtjev relevantan za ovaj krivini postupak oni to nisu uinili, iako je to sa aspekta optube znailo mogunost njene izmjene u onim okvirima koje dozvoljavaju pravila postupka. S obzirom na naprijed navedeno i posebno okolnosti, da stranke i branitelj nisu imali novih dokaznih prijedloga predsjednica vijea ovog suda je na osnovu ovlaenja iz lana 291. stav 2. u vezi stava 1. ZKP FBiH objavila da je dokazni postupak dovren. Tuiteljica je tek tada prema zapisniku o pretresu najavila da bi izmijenila injenini opis djela optube, a onda kada je od strane predsjednice vijea upozorena da je dokazni postupak ve okonan iznijela je netana tvrenja, da je to uinila prije njegovog okonanja. Po ocjeni ovog suda ovo sve je prije svega u suprotnosti jedno sa drugim, jer zbog ega bi tuiteljica nakon okonanja dokaznog postupka najavila da bi izmijenila injenini opis djela, ako je to ve uradila prije toga. I ne samo to, za ovo drugo tvrenje je najbitnije ukazati da je dijametralno suprotno od onoga kako je tekao i okonan dokazni postupak, odnosno opreno je sa navodima iz zapisnika o pretresu. Osim toga, kako to proizlazi iz zapisnika o pretresu tuiteljica je poslije toga i sama demantovala svoje prethodne netane tvrdnje da je takav zahtjev za izmjenu optube

20

postavila prije okonanja dokaznog postupka. Ovo zbog toga, jer je navela da je to namjeravala uiniti nakon to odbrana stavi svoje dokazne prijedloge, pa kako to nije uinjeno da ona nije mogla predvidjeti da e dokazni postupak biti okonan. Meutim, imajui u vidu itav slijed pretresa pred ovim sudom i nastalu procesnu situaciju kada je na kraju dokaznog postupka zatraeno od stranaka i branitelja da se izjasne o odreenim okolnostima i eventualno o novim dokaznim prijedlozima kojih nije bilo i da je od strane predsjednice vijea ukazano i na mogunost postavljanja nekog zahtjeva relevantnog za krivini postupak, to je oigledno podrazumijevalo i mogunost izmjene optube (koja bi mogla biti samo u skladu sa pravilima postupka) koju tuiteljica nije izvrila, onda je potpuno neprihvatljiva njena tvrdnja da je nakon izjanjenja odbrane da nema primjedbe na preuzete i prihvaene dokaze i da nema novih dokaznih prijedloga, bila neoekivana objava da je dokazni postupak okonan, kada je nasuprot tome tako neto izriito propisano u odredbama lana 291. stav 2. u vezi stava 1. ZKP FBiH. Konano je tuiteljica prema zapisniku o pretresu promijenila i ta netana tvrenja, pa je iznijela novo tumaenje da predsjednica vijea nije objavila da je glavni pretres dovren (dakle, vie nije dovodila u pitanje okolnosti, da je dokazni postupak bio okonan kada je postavila zahtjev za izmjenu optube), pa da je kako to tvrdi imala pravo da izmijeni optubu. Po nalaenju ovog suda, takva mogunost je postojala u ranijim pravilima postupka koja su novelirana, pa je u smislu sada vaee odredbe lana 290. ZKP FBiH tako neto mogue samo do okonanja dokaznog postupka, a ne do zavretka glavnog pretresa. To dalje znai, da izneseno tumaenje tuiteljice ne samo da nema uporita u navedenoj zakonskoj odredbi, ve kao takvo znai i njeno faktiko derogiranje, s obzirom da se njime nastoji uspostaviti nepostojee pravo izmjene optube do okonanja glavnog pretresa iako je nasuprot tome propisano da je to mogue do okonanja dokaznog postupka. Poto naprijed izloeno sudsko tumaenje ovog propisa mora imati za posljedicu njegovu adekvatnu primjenu, a ne njegovu derogaciju to i nije dozvoljeno tuiteljici da izvri izmjenu optube nakon okonanja dokaznog postupka. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 0700Kk09 000007 od 16.04.2009. godine) Obaveznost obavjetavanja branitelja 16. lan 312. stav 1. taka a) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine i lan 5. stav 4. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava osnovnih sloboda

21

AKO NA SJEDNICI VIJEA ODRANOJ POVODOM PRIJEDLOGA ZA PRODUENJE PRITVORA, BRANITELJU OSUMNJIENOG NISU DATA POTREBNA OBAVJETENJA O DOKAZIMA KOJE JE DOSTAVIO TUITELJ, I NA KOJIMA ZASNIVA TAKAV PRIJEDLOG KAKO JE TO PROPISANO U LANU 61. STAV 2. ZKP FBiH, A TO JE NEOPHODNO KAKO BI BRANITELJ MOGAO OSPORAVATI POSTOJANJE OPEG UVJETA ZA PRITVOR, ONDA JE TIME PRVOSTEPENI SUD PROPUSTIO OBEZBIJEDITI JEDNAKOST PRAVNIH SREDSTAVA I MOGUNOST OSUMNJIENOG DA OSPORI OPRAVDANOST RAZLOGA ZA PRODUENJE PRITVORA, PA JE TIME POVRIJEENO NJEGOVO PRAVO NA ODBRANU, I UINJENA JE BITNA POVREDA ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1. TAKA D) NAVEDENOG ZAKONA, TE JE POVRIJEENA I ODREDBA LANA 5. STAV 4. EVROPSKE KONVNECIJE O ZATITI LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA. Iz obrazloenja: Pobijajui prvostepeno rjeenje zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka d) ZKP FBiH, branitelj osumnjienog u albi istie da je prvostepeni sud, prilikom odluivanja o prijedlogu tuitelja za produenje pritvora osumnjienom, ponovo povrijedio pravo osumnjienog na odbranu jer ponovo, protivno lanu 61. stav 2. ZKP FBiH, sud nije obavijestio branitelja o dokazima koji su relevantni za odluivanje o osnovanosti prijedloga za produenje pritvora osumnjienom odnosno za stvarnu mogunost odbrane da osporava zakonitost i pravilnost odluke o produenju pritvora. Ovi albeni navodi branitelja su osnovani. Iz spisa predmeta vidljivo je da je na sjednici vijea Kantonalnog suda u Bihau, koja je odrana dana 29.12.2008. godine povodom prijedloga kantonalnog tuitelja za produenje pritvora osumnjienom Kt-1326/08 od 25.12.2008. godine, kantonalni tuitelj, pri obrazlaganju tog prijedloga, naveo da je osnovana sumnja da je osumnjieni uinio krivino djelo radi kojeg se protiv njega vodi istraga zasnovana na izjavi oteenog H.I. kao i na odreenim materijalnim dokazima, izmeu ostalog, na snimkama polnog akta koji je osumnjieni snimao na svoj mobitel, te na nalazu o ljekarskom pregledu oteenog od 02.12.2008. godine, a da je branitelj osumnjienog, na istoj sjednici, izjavio da mu dokazi, na kojima kantonalni tuitelj zasniva svoju tvrdnju o postojanju osnovane sumnje da je osumnjieni uinio krivino djelo zbog kojeg se protiv njega vodi istraga, nisu prezentirani u smislu lana 61. stav 2. ZKP FBiH. Iz spisa predmeta je takoe vidljivo da je ovaj sud rjeenjem 070-0-K-09-000007 od 08.01.2009. godine, odluujui o albi branitelja protiv rjeenja Kantonalnog suda u Bihau broj 001-0-Kv-08-000093 od 29.12.2008. godine koje je donijeto nakon pomenute sjednice vijea prvostepenog suda, djelimino uvaio albu branitelja, navedeno rjeenje Kantonalnog suda u Bihau ukinuo i predmet vratio tom sudu na ponovno odluivanje s obrazloenjem da je osnovan albeni prigovor branitelja da je u konkretnom sluaju postupljeno protivno odredbi lana 61. stav 2. ZKP FBiH jer da sud nije branitelju dao potrebna obavjetenja o dokazima koje je dostavio tuitelj, a to je

22

neophodno kako bi branitelj mogao osporavati postojanje opeg uvjeta za produenje pritvora, te da je prvostepeni sud usljed toga propustio obezbijediti jednakost pravnih sredstava i mogunost osumnjienog da ospori opravdanost navedenih razloga za produenje pritvora, pa da je time povrijedio odredbu lana 5. stav 4. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Iz obrazloenja pobijanog rjeenja proizilazi da je prvostepeni sud svoj zakljuak o daljem postojanju osnovane sumnje da je osumnjieni, uinio krivino djelo zbog kojeg se protiv njega vodi istraga zasnovao na iskazima osumnjienog, iskazu oteenog H.I. i svjedoka K.M. i P.A., te na medicinskoj dokumentaciji na ime oteenog i snimkama, koje je mobitelom napravio osumnjieni prilikom polnog akta sa oteenim. Meutim, iz spisa predmeta vidljivo je da je prvostepeni sud, postupajui u smislu lana 61. stav 2. ZKP FBiH, osumnjienom i njegovom branitelju, u pogledu dokaza koje je dostavio tuitelj, dao potrebna obavjetenja samo u odnosu na iskaze svjedoka K.M. i P.A., te oteenog H.I., a da odbrani opet nije dao obavjetenje o svim dokazima na kojima je tuitelj temeljio svoj prijedlog za produenje pritvora i na kojima je i prvostepeni sud zasnovao svoj zakljuak o daljem postojanju osnovane sumnje da je osumnjieni uinio krivino djelo zbog kojeg se protiv njega vodi istraga. Naime, prvostepeni sud je propustio to uiniti u pogledu medicinske dokumentacije na ime oteenog i snimaka polnog akta koji je mobitelom uinio osumnjieni. Na taj nain odbrana je ponovo onemoguena da djelotvorno osporava dalje postojanje razloga za pritvor, pa je na taj nain uinjena bitna povreda odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka d) ZKP FBiH, te je povrijeena i odredba lana 5. stav 4. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Osim toga, iz zapisnika o sjednici vijea prvostepenog suda od 14.01.2009. godine vidljivo je da je branitelj osumnjienog osporio zakonitost pritvora osumnjienog od trenutka donoenja prethodnog rjeenja o ukidanju pritvora. Kako je prvostepeni sud, kako se to osnovano ukazuje albom branitelja, propustio u svom rjeenju dati ocjenu tih navoda branitelja, pobijano rjeenje ne sadri razloge o odlunim injenicama, te je time uinjena bitna povreda odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka k) ZKP FBiH. Iz navedenih razloga je ovaj sud, na osnovu lana 337. stav 3. ZKP FBiH, donio rjeenje kojim je albu branitelja osumnjienog djelimino uvaio i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odluivanje. Pri ponovnom odluivanju prvostepeni sud e otkloniti uinjene bitne povrede odredaba krivinog postupka, pa e nakon ocjene prijedloga tuitelja za produenje pritvora i navoda odbrane povodom tog prijedloga, moi donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 0700K09 000044 od 30.01.2009. godine) Zabrana obavljanja sudijske dunosti 17. lan 312. stav 1. toka a) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

23

AKO JE SUDIJA ZA PREDHODNO SASLUANJE BIO PREDSJEDNIK VIJEA KOJE JE ODLUIVALO O ZAHTJEVU ZA PONAVLJANJE KRIVINOG POSTUPKA ONDA JE U SMISLU LANA 39. TAKA D) ZKP FBiH U DONOENJU POBIJANOG RJEENJA UESTVOVAO SUDIJA KOJI SE MORAO IZUZETI, PA JE TIM UINJENA BITNA POVREDA ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1. TAKA A) ISTOG ZAKONA. Iz obrazloenja: Iz spisa predmeta vidljivo je da je sudija .Z., koji je bio predsjednik vijea koje je odluivalo o zahtjevima osuenog i njegove braniteljice za ponavljanje krivinog postupka, u istom krivinom predmetu postupao kao sudija za prethodno sasluanje. Odredbom lana 39. taka d) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZKP FBiH) propisano je da sudija ne moe vriti sudijsku dunost ako je, u istom krivinom predmetu, izmeu ostalog, uestvovao kao sudija za prethodno sasluanje. Ova zabrana odnosi se na dalje obavljanje bilo koje sudijske dunosti u istom krivinom predmetu neovisno od faze postupka u kojoj se predmet nalazi, tj. neovisno da li se radi o prvostepenom ili drugostepenom krivinom postupku ili o postupku po vanrednom pravnom lijeku. Stoga se osnovano albom osuenog istie da je u konkretnom sluaju, poto je sudija .Z. bio predsjednik vijea koje je odluivalo o njegovom i zahtjevu njegove braniteljice za ponavljanje postupka, u donoenju pobijane odluke uestvovao sudija koji je morao biti izuzet. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 06 0 K 000018 09 K od 03.04.2009. godine) Neiznoenje dijelova iskaza svjedoka 18. lan 312. stav 1. taka k) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine AKO SUD NA OSNOVU IZVEDENIH DOKAZA NIJE MOGAO POUZDANO UTVRDITI, DA JE OPTUENI UESTVOVAO U NAPADU NA CIVILNO STANOVNITVO KOJI JE IMAO ZA POSLJEDICU SMRT LJUDI, ZATIM DA JE UESTVOVAO U MUENJU, NEOVJENOM POSTUPANJU I NANOENJU VELIKIH PATNJI ILI POVREDA TJELESNOG INTEGRITETA ILI ZDRAVLJA CIVILNOG STANOVNITVA, TE U NJIHOVOM PROTUZAKONITOM ODVOENJU U LOGORE I LIAVANJU PRAVA NA PRAVILNO I NEPRISTRASNO SUENJE, ONDA NEIZNOENJEM U OBRAZLOENJU PRESUDE ONIH DIJELOVA ISKAZA SVJEDOKA KOJI SE ODNOSE NA SAMO PRISUSTVO OPTUENOG U SELIMA MUSII I KUICE U DANE KADA JE IZVREN NAPAD NA CIVILNO STANOVNITVO, NIJE UINJENA BITNA POVREDA ODREDABA

24

KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1. TAKA K) ZKP FBiH, JER SE TI DIJELOVI ISKAZA NE ODNOSE NA OKOLNOSTI RELEVANTNE ZA UTVRIVANJE POSTOJANJA KRIVINOG DJELA I KRIVINE ODGOVORNOSTI OPTUENOG ZA RADNJE ZA KOJE JE PRVOSTEPENOM PRESUDOM OSLOBOEN OD OPTUBE (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-K-06-000159 od 19.09.2006. godine) Bitna povreda odredaba krivinog postupka 19. lan 312. stav 1. toka k) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine NEOSNOVANO SE ALBOM BRANITELJA TVRDI DA JE PRVOSTEPENI SUD UINIO BITNU POVREDU ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1. TAKA K) ZKP FBiH TIME TO OBRAZLOENJE POBIJANE PRESUDE NE DAJE NIKAKVE RAZLOGE O MOTIVU OPTUENIH DA UINE KRIVINO DJELO ZA KOJE SU OGLAENI KRIVIM. OVO RADI TOGA, JER BITNA POVREDA ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1. TAKA K) ZKP FBiH POSTOJI AKO U PRESUDU NISU NAVEDENI RAZLOZI O ODLUNIM INJENICAMA, PA, KAKO MOTIV NIJE ODLUNA INJENICA U POGLEDU KRIVINOG DJELA NEOVLAENA PROIZVODNJA I STAVLJANJE U PROMET OPOJNIH DROGA IZ LANA 238. STAV 2. U VEZI SA STAVOM 1. KZ FBiH ZA KOJE SU OPTUENI OGLAENI KRIVIMA, NEPOSTOJANJE RAZLOGA U POBIJANOJ PRESUDI O MOTIVU UINJENJA DJELA NE PREDSTAVLJA BITNU POVREDU ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 0700K08 000471 od 14.01.2009. godine) Bitna povreda zbog nedonoenja odluke o izuzeu tuitelja 20. lan 312. stav 2. u vezi sa lanom 43. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine U SLUAJU AKO JE NA SJEDNICI VIJEA KOJA SE ODRAVA POVODOM PRIJEDLOGA ZA PRODUENJE PRITVORA, BRANITELJ OSUMNJIENOG PODNIO ZAHTJEV ZA IZUZEE TUITELJA, ONDA JE SHODNOM PRIMJENOM LANA 43. ZKP FBiH OVAJ BIO DUAN OBUSTAVITI SVAKI RAD NA PREDMETU OSIM PREDUZIMANJA ONIH RADNJI ZA KOJE POSTOJI OPASNOST OD ODLAGANJA, PA JE U TAKVOJ PROCESNOJ SITUACIJI BILA OBAVEZA SUDA PREKINUTI SJEDNICU VIJEA DOK KOLEGIJ TUITELJSTVA NE DONESE ODLUKU O ZAHTJEVU ZA IZUZEE. KAKO JE IZOSTALO TAKVO POSTUPANJE ONDA JE TO MOGLO UTJECATI NA PRAVILNOST I ZAKONITOST

25

DONESENE ODLUKE O PRODUENJU PRITVORA PREMA OSUMNJIENOM I TIME JE UINJENA BITNA POVREDA ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 2. U VEZI SA LANOM 43. ZKP FBiH. Iz obrazloenja: Pobijajui zakonitost i pravilnost prvostepenog rjeenja, branitelj osumnjienog S.K. u albi istie da je na roitu koje je, povodom prijedloga kantonalnog tuitelja za produenje pritvora osumnjienom odrano pred Kantonalnim sudom u Tuzli dana 03.03.2009.godine, zatraio izuzee postupajueg tuitelja, ali da, iako je bilo nuno prvo rijeiti podneseni zahtjev za izuzee postupajueg tuitelja, pa potom rjeavati o prijedlogu za produenje pritvora, prvostepeni sud nije tako uinio nego je, ne ekajui odluku o podnesenom zahtjevu za izuzee tuitelja, donio svoju odluku povodom prijedloga postupajueg tuitelja za produenje pritvora. Ovi albeni navodi branitelja su osnovani. Naime, odredbom lana 44. ZKP FBiH propisano je da se odredbe o izuzeu sudija shodno primjenjuju i na tuitelja. To znai da se i na tuitelja shodno primjenjuje odredba lana 43. ZKP FBiH, kojom je propisano da kad sudija sazna da je podnesen zahtjev za njegovo izuzee, duan je odmah obustaviti svaki rad na predmetu, a, ako se radi o izuzeu iz lana 39. taka f) tog zakona, moe do donoenja rjeenja o zahtjevu preduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. Iz zapisnika sa roita odranog dana 03.03.2009.godine pred Kantonalnim sudom u Tuzli, a povodom prijedloga kantonalnog tuitelja za produenje pritvora osumnjienom, vidljivo je da je na tom roitu branitelj osumnjienog podnio zahtjev za izuzee postupajueg tuitelja. Usljed toga, shodnom primjenom lana 43. ZKP FBiH, postupajui tuitelj je bio duan odmah obustaviti svaki rad na predmetu jer se izuzetak propisan u tom lanu, koji se odnosi na zahtjev za izuzee po lanu 39. taka f) ZKP FBiH i prema kojem do donoenja rjeenja o zahtjevu za izuzee sudija odnosno tuitelj moe preduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja, ne moe odnositi na radnje koje predstavljaju odluke tuitelja, koje on, na osnovu zakonskih ovlatenja, donosi u odreenom predmetu kao to je, na primjer, odluka da se predloi produenje pritvora osumnjienom. Iz tog razloga sud je bio duan prekinuti sjednicu dok kolegij tuiteljstva ne donese odluku o zahtjevu za izuzee postupajueg tuitelja koji je u konkretnom predmetu podnio prijedlog za produenje pritvora. Propust prvostepenog suda da to uini, s obzirom da je rije o donoenju odluke povodom prijedloga postupajueg tuitelja za produenje pritvora osumnjienom, mogao je utjecati na pravilnost i zakonitost donesene odluke. Iz navedenog razloga je ovaj sud, na osnovu lana 337. stav 3. ZKP FBiH, donio rjeenje kojim se djelimino uvaava alba branitelja osumnjienog, pobijano rjeenje ukida i predmet vraa prvostepenom sudu na ponovno odluivanje. Pri ponovnom odluivanju, prvostepeni sud e otkloniti uinjenu povrede postupka, pa e, nakon briljive i savjesne ocjene svih relevantnih okolnosti, vodei rauna o svojoj dunosti da da potpune i odreene razloge za svaki svoj zakljuak povodom prijedloga za produenje pritvora, moi donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

26

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-K-09000112 od 12.03.2009. godine)

___________________________________________ GRAANSKO PRAVO __________________________________________

STVARNO PRAVO Graenje privremeni objekat 21. lan 10. stav 3. i lan 27. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima PRIVREMENI OBJEKAT KOJI NEMA TRAJNU NAMJENU NE MOE DOBITI SVOJSTVO OBJEKTA TRAJNE NAMJENE SAMO USLIJED INJENICE DA U ODREENOM VREMENSKOM PERIODU NIJE TRAENO NJEGOVO UKLANJANJE, PA SE GRAENJEM TAKVOG OBJEKTA NA TUEM ZEMLJITU NE MOE STEI PRAVO VLASNITVA. Iz obrazloenja: Poslovni objekat tuiteljice koji nema trajnu namjenu (rjeenjem Optinskog sekretarijata za privredu, urbanizam i stambeno-komunalne poslove Skuptine Optine Glamo broj 03/3-361-37/89 od 20.06.1989. godine tuiteljici je kao investitoru odobrena izgradnja frizerskog salona kao privremenog objekta) ne moe vremenom zato to nije traeno njegovo uklanjanje postati objekat trajne namjene, kako to tuiteljica tvrdi u reviziji. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08000324 od 26.05.2009.godine)

27

Pravo vlasnitva pravni posao 22. lan 25. stav 1. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima i lan 5. stav 1. Zakona o zemljinim knjigama F BiH DO POETKA PRIMJENE ZAKONA O ZEMLJINIM KNJIGAMA FEDERACIJE BIH UKNJIBA PRAVA VLASNITVA U ZEMLJINIM KNJIGAMA, KAO NAIN STICANJA PRAVA VLASNITVA, ODNOSILA SE NA STICANJE PRAVA VLASNITVA TEMELJEM PRAVNOG POSLA, A NE I NA STICANJE PRAVA VLASNITVA GRAENJEM. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08000824 od 07.07.2009. godine) Graenje graevinski objekat 23. lan 27. stav 1. Zakona o vlasniko pravnim odnosima SEPTIKA JAMA NEMA SVOJSTVO GRAEVINSKOG OBJEKTA KOJEG IMA U VIDU ODREDBA LANA 27. STAV 1. ZAKONA O VLASNIKO PRAVNIM ODNOSIMA, PA STOGA NEMA USLOVA ZA STICANJE PRAVA VLASNITVA NA TUEM ZEMLJITU GRAENJEM SEPTIKE JAME. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001273 od 20.01.2009. godine) Dosjelost drutveno (dravno) vlasnitvo 24. lan 32. Zakona o vlasniko pravnim odnosima. ODREDBE ZAKONA O OSNOVAMA VLASNIKIH ODNOSA, KAO NI ODREDBE KASNIJEG ZAKONA O VLASNIKO-PRAVNIM ODNOSIMA, NE DJELUJU RETROAKTIVNO, PA STOGA ODREDBE TIH ZAKONA NE KONVALIDIRAJU ODNOSE KOJI SU DO TADA POSTOJALI IZMEU ODREENIH SUBJEKATA U SMISLU PRIZNAVANJA DOTADANJEG TOKA DOSIJEDANJA NA STVARIMA U DRUTVENOM VLASNITVU. Iz obrazloenja: Prema usvojenom pravnom stavu ovog revizijskog suda vrijeme potrebno za sticanje prava vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom (dravnom) vlasnitvu, kakav status nesporno ima nekretnina koja je predmet ovog spora, poinje tei od dana stupanja na snagu Zakona o osnovama vlasnikih odnosa, koji je stupio na snagu 10.10.1995. godine.

28

Naime, tek je navedenim Zakonom izostavljena odredba lana 29. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, koja je izriito odreivala da se pravo vlasnitva ne moe stei dosjelou na stvarima u drutvenom vlasnitvu. Odredbe Zakona o osnovama vlasnikih odnosa, kao ni odredbe kasnijeg Zakona o vlasniko-pravnim odnosima, ne djeluju retroaktivno, pa stoga odredbe tih zakona ne konvalidiraju odnose koji su do tada postojali izmeu odreenih subjekata u smislu priznavanja dotadanjeg toka dosijedanja na stvarima u drutvenom vlasnitvu. Stavljanje van snage odredbe lana 29. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima znai samo njeno ukidanje (ex nunc), a ne i ponitavanje (ex tunc), pa se vrijeme posjedovanja stvari u drutvenom vlasnitvu do 10.10.1995. godine ne moe raunati u dosjelost. Posjednici stvari (u konkretnom sluaju tuitelj) za koje je sticanje dosjelou bilo izriito iskljueno zakonom znali su da stvar nije sposobna za dosjedanje, a znali su to i ovlatenici prava raspolaganja na istoj stvari, pa nisu protiv opasnosti gubitka stvari zbog dosjedanja drugog morali koristiti odgovarajua pravna sredstva. Stoga su, suprotno stanovitu revidenta, bez pravnog uinka injenica da je on poev od 15.09.1980. godine neprekidno posjedovao spornu nekretninu, jer ta injenica moe proizvoditi pravne uinke samo ako je to zakonom odreeno, a u konkretnom sluaju odredba lana 29. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima toj injenici oduzima pravni znaaj pretpostavke za sticanje prava vlasnitva dosjelou. Zbog toga se vrijeme od 15.09.1980. godine do 10.10.1995. godine ne moe tuitelju uraunati kao vrijeme dosjedanja prava vlasnitva, a nesporno je da tuitelj, raunajui od 10.10.1995. godine, nije ispunio uslov dvadesetogodinjeg savjesnog i neprekidnog posjedovanja sporne nekretnine, kao pretpostavku vanrednog dosjedanja iz lana 32. stav 2. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-06-00009813/09 od 14.05.2009. godine) Upis zemljine knjige oboriva pretpostavka 25. lan 43. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima UKOLIKO SE RADI O NEKRETNINI UPISANOJ U JAVNOJ KNJIZI NA IME TUITELJA NE VAI NEOBORIVA, VE OBORIVA PRETPOSTAVKA DA JE STVAR NJEGOVO VLASNITVO, TAKO DA KO TVRDI SUPROTNO TO MORA I DOKAZATI. TUENI MOE U PARNICI ISTAI PRIGOVOR DA TUITELJ NIJE VLASNIK, ODNOSNO DA JE ON SAM STEKAO PRAVO VLASNITVA DOSJELOU ILI PO DRUGOM PRAVNOM OSNOVU, PA SE UTVRIVANJE PRAVA VLASNITVA TUITELJA POJAVLJUJE TADA U PARNICI KAO PRETHODNO PITANJE. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-001542 od 08.09.2009. godine)

29

Reivindikacioni zahtjev 26. lan 43. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima PREDMET REIVINDIKACIONOG ZAHTJEVA MOE BITI SAMO INDIVIDUALNO ODREENA STVAR ILI NJEN ODREEN DIO. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj:070-0-Rev-07001797 od 19.03.2009. godine) Pravo koritenja na zajednikim dijelovima zgrade 27. lan 43. do 50. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima SISTEM VLASNIKO-PRAVNE ZATITE UREEN ODREDBAMA LANA 43. DO 50. ZAKONA O VLASNIKO-PRAVNIM ODNOSIMA ODNOSI SE KAKO NA ZATITU INDIVIDUALNOG VLASNIKA, TAKO I NA ZATITU VLASNIKA POSEBNOG DIJELA ZGRADE, PRI EMU VLASNIK POSEBNOG DIJELA ZGRADE MOE TITITI I TRAJNO PRAVO KORITENJA KOJE NA ZAJEDNIKIM DIJELOVIMA ZGRADE PRIPADAJU SVIM ILI SAMO NEKIM VLASNICIMA POSEBNOG DIJELA ZGRADE. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001662 od 16.12.2008. godine) Propast stvari 28. lan 53. stav 1. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima ZA POSTOJANJE PRAVA SVOJINE KAO SUBJEKTIVNOG PRAVA POTREBNO JE POSTOJANJE OBJEKTA TOG PRAVA. PRAVO VLASNITVA PRESTAJE PROPAU STVARI, PRI EMU PROPAST STVARI TREBA SHVATITI U SMISLU PRESTANKA POSTOJANJA STVARI. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000484 od 18.06.2009. godine) Sticanje prava slunosti 29. lan 59. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima ODREDBA LANA 59. ZAKONA O VLASNIKO PRAVNIM ODNOSIMA NE PODRAZUMIJEVA MOGUNOST DA SE PRAVO STVARNE SLUNOSTI STIE DONOENJEM PLANOVA O UREENJU PROSTORA ILI DONOENJEM ODOBRENJA ZA GRADNJU.

30

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07001273 od 20.01.2009. godine) Zatita posjeda 30. lan 76. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima TUENI, KAO DIREKTOR PREDUZEA KOJE SPORNU NEKRETNINU KORISTI KAO ZAKUPAC, VRI FAKTIKU VLAST NA STVARI ZA TO PRAVNO LICE, PA U SMISLU ODREDBE LANA 76. ZAKONA O VLASNIKO-PRAVNIM ODNOSIMA NEMA POSJED NA TOJ STVARI. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-001238 od 17.03.2009 godine) Predaja nekretnine u posjed 31. lan 33. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima DO STUPANJA NA SNAGU ZAKONA O OSNOVNIM SVOJINSKO-PRAVNIM ODNOSIMA (01.09.1980. GODINE) PREDAJA NEKRETNINE U POSJED STICAOCU PREDSTAVLJALA JE ZAKONIT NAIN STICANJA PRAVA RASPOLAGANJA TEMELJEM PRAVNOG POSLA IZMEU PRAVNIH LICA NA NEKRETNINI U DRUTVENOM VLASNITVU. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001500 od 12.02.2009. godine) Pravo na zajednikim dijelovima zgrade - akcesornost 32. lan 2. stav 3. u vezi sa lanom 4. stav 2. Zakona o svojini na dijelovima zgrada AKO JE ZGRADA KAO CJELINA U DRUTVENOM VLASNITVU, PRAVO VLASNITVA NA POSEBNOM DIJELU ZGRADE JE GLAVNO PRAVO (PRAVO NA GLAVNOJ STVARI), DOK JE PRAVO NA ZAJEDNIKIM DIJELOVIMA ZGRADE AKCESORNO PRAVO, PA SE SVE PROMJENE U PRAVU NA GLAVNOJ STVARI ODNOSE I NA AKCESORNA PRAVA. PRIJENOSOM PRAVA VLASNITVA NA POSEBAN DIO ZGRADE (STAN) PRENOSI SE I PRAVO KORITENJA NA ZAJEDNIKOM DIJELU ZGRADE (PODRUM).

31

Iz obrazloenja: Odredbom lana 19. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima (Slubeni list SFRJ, broj 6/80, vaeeg u vrijeme zakljuenja spornog kupoprodajnog ugovora izmeu tuitelja i tuenog, propisano je da u sluajevima i pod uslovima odreenim zakonom moe postojati pravo svojine na stan i poslovnu prostoriju kao poseban dio zgrade. Prema odredbi lana 2. stav 3. Zakona o svojini na dijelovima zgrada (Slubeni list SR BiH broj 35/77) predmet etane svojine mogu biti samo pojedini stanovi i pojedine poslovne prostorije. Odredbom lana 4. stav 2. istog Zakona propisano je da na zajednikim dijelovima zgrade koji slue samo nekim a ne svim posebnim dijelovima zgrade (posebna ulazna vrata, stepenite, dimnjaci, liftovi, tavanske i podrumske prostorije, pregradni zidovi izmeu dva stana ili prostorije i sl.), ako je zgrada u drutvenoj svojini, etani vlasnici tih posebnih dijelova imaju zajedniko pravo korienja. Ustanova etanog vlasnitva ureuje pravnu vezu izmeu posebnog dijela zgrade i zajednikih dijelova zgrada, kao i vezu zgrade prema graevinskoj parceli. Na posebni dio zgrade etani vlasnik ima iskljuivo pravo vlasnitva, dok na zajednikim dijelovima zgrade, ukoliko je zgrada u drutvenoj svojini kako je to sluaj u ovoj parnici, etani vlasnik ima trajno pravo korienja, kako je to pravilno u razlozima svoje odluke naveo i prvostepeni sud. Ako je zgrada kao cjelina u drutvenom vlasnitvu, pravo vlasnitva na posebnom dijelu zgrade je glavno pravo (pravo na glavnoj stvari), dok je pravo na zajednikim dijelovima zgrade akcesorno pravo, pa se sve promjene u pravu na glavnoj stvari odnose i na akcesorna prava. Prijenosom prava vlasnitva na poseban dio zgrade (stan) prenosi i pravo koritenja na zajednikom dijelu zgrade (podrum), pa vlasnici pojedinih posebnih dijelova stembene zgrade ne mogu valjano otuiti zajednike dijelove zgrade na kojima imaju samo pravo korienja. Stoga je u konkretnom sluaju tueni kupoprodajnim ugovorom od 21.11.1989. godine, pored prava vlasnitva na dvosobnom stanu, prenio na tuitelja i pravo korienja na predmetnom podrumu, kao zajednikom dijelu zgrade koji slui tom stanu, kako to pravilno zakljuuje prvostepeni sud, bez obzira to taj podrum nije naveden kao predmet ugovora. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001662 od 16.12.2008. godine)

32

OBLIGACIONO PRAVO- OPI DIO Nedoputena pobuda 33. lan 53. stav 1. i 2. ZOO OKOLNOST TO JE TUITELJ, KAO TEHNIKI DIREKTOR I SUVLASNIK TUENOG, SMATRAO DA MU INJENICA DA JE IZMIRIO DUG TUENOG DAJE ZAKONSKI OSNOV DA ZAHTIJEVA POVEANJE SVOG VLASNIKOG ULOGA U DRUTVU (TAJ ZAHTJEV JE PRAVOMONO ODBIJEN U OVOJ PARNICI), TO BI OSNOVOM UGOVORA SA DRUGIM SUVLASNICIMA MOGAO I ISHODITI, NEMA SAMA PO SEBI PRAVNI ZNAAJ NEDOPUTENE POBUDE IMAJUI U VIDU INJENICU DA JE IZMIRENJE DUGA I ZAKLJUENJE UGOVORA O ISPUNJENJU POTRAIVANJA BILO NEODLONO I KORISNO ZA TUENOG, A DA TUENI TOKOM POSTUPKA NIJE DOKAZAO DA JE DRUGA UGOVORNA STRANA (BANKA) ZNALA ILI MORALA ZNATI DA JE NEDOPUTENA POBUDA BITNO UTICALA NA ODLUKU TUITELJA DA ZAKLJUI UGOVOR O ISPUNJENJU POTRAIVANJA. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-06-001388-4 od 20.11.2008. godine) Zakljuenje ugovora - poslovna sposobnost 34. lan 56. stav 1. ZOO POSLOVNA SPOSOBNOST UGOVARAA, KAO PRETPOSTAVKA PRAVNE VALJANOSTI UGOVORA, CIJENI SE PREMA NJEGOVOJ SPOSOBNOSTI ZA RASUIVANJE U VRIJEME ZAKLJUENJA UGOVORA, PA OKOLNOST DA JE U VRIJEME VOENJA PREDMETNE PARNICE POKRENUT VANPARNINI POSTUPAK ZA POTPUNO ODUZIMANJE NJEGOVE POSLOVNE SPOSOBNOSTI NIJE, SAMA PO SEBI, DOKAZ DA JE UGOVARA U VRIJEME ZAKLJUENJA UGOVORA BIO POSLOVNO NESPOSOBAN. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001794 od 26.02.2009. godine) Sporazum o prestanku radnog odnosa teka materijalna situacija poslodavca 35. lan 60. Zakona o obligacionim odnosima.

33

TEKA MATERIJALNA SITUACIJA POSLODAVCA, USLIJED KOJE ZAPOSLENICIMA NIJE ISPLAIVANA PLAA U DUEM VREMENSKOM PERIODU, TE SVE NEIZVJESNOSTI KOJIMA SU U TAKVOJ SITUACIJI IZLOENI ZAPOSLENICI ZBOG TEKOG FINANSIJSKOG STANJA POSLODAVCA I NJEGOVOG MOGUEG STEAJA, SAMA PO SEBI, NE MOE PREDSTAVLJATI NEDOPUTENU PRIJETNJU KOJU IMA U VIDU ODREDBA LANA 60. ZOO-A, PA ZAPOSLENICI NE MOGU OSNOVOM NAVEDENE ZAKONSKE ODREDBE S USPIJEHOM POBIJATI SVOJE IZJAVE O SPORAZUMNOM PRESTANKU RADNOG ODNOSA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001638 od 23.12.2008. godine)

Naknadne refleksije ratnih zbivanja-karakter dobrovoljnosti 36. lan 103. Zakona o obligacionim odnosima u vezi sa lanom 21 a) Zakona o prometu nepokretnosti. NE SAMO RATNE OKOLNOSTI, VE I NAKNADNE REFLEKSIJE RATNIH ZBIVANJA MOGU STVORITI OKOLNOSTI KOJE U BITNOJ MJERI MOGU OSTVARITI UTICAJ NA FORMIRANJE VOLJE UGOVARAA PRI ZAKLJUIVANJU UGOVORA I TOJ VOLJI ODUZETI KARAKTER DOBROVOLJNOSTI, ALI JE TUITELJ DUAN DOKAZATI POSTOJANJE TAKVIH NAKNADNIH OKOLNOSTI. Iz obrazloenja: Prvopostavljeni tubeni zahtjev upravljen je na utvrivanje nitavosti navedenog ugovora po lanu 21.a. Zakona o prometu nepokretnosti. Odredbama navedenog zakonskog lana je u relevantnom dijelu propisano da su nitavi i ne predstavljaju osnov za sticanje prava vlasnitva nad nekretninama svi pravni poslovi koji su zakljueni nakon 30. aprila 1991. godine, kojima je vlasnik nepokretnosti u svojini graana pod djelovanjem prinude, prevare ili sile prenio pravo vlasnitva na drugo fiziko ili pravno lice. Navedena zakonska odredba ugraena je u zakon u vrijeme ratnog stanja i nema sumnje da je imala za cilj da oduzme pravnu vanost svim onim pravnim poslovima koji zbog okolnosti ratnog stanja nisu imali karakter stvarne doborovoljnosti i koji, dakle, nezavisno od ratnih okolnosti ne bi bili ni zakljueni, tako da prijetnja i prevara koju ima u vidu navedena zakonska odredba imaju iri kontekst od klasine prijetnje i prevare koje imaju u vidu odredbe lana 61. i 65. ZOO-a. Tumaei i primjenjujui navedenu zakonsku odredbu upravo u navedenom smislu, niestepeni sudovi su, suprotno prigovoru revidenta, pravilno primijenili materijalno pravo kada su zakljuili da je sporni ugovor posljedica tuioeve slobodno izraene volje, na koju nisu bili od odlunog uticaja okolnosti kojima bi se mogao dati karakter prinude ili ozbiljne

34

opasnosti u smislu lana 21.a. Zakona o prometu nepokretnosti, za koji zakljuak su dali razloge koji su prihvatljivi i za ovaj sud. Donosei navedeni pravni zakljuak niestepeni sudovi su pravilno imali u vidu injenina utvrenja da je sporni ugovor zakljuen po proteku vie od etiri godine od zavretka rata da nakon 1997. godine tuitelj nije bio izloen nikakvim prijetnjama ili zastraivanjima koje bi ga sprijeavale ili odvraale u realizaciji prava da se vrati u svoj prijeratni dom. Sudovi su takoe imali u vidu i injenicu da je tuitelj tek na raspravi od 12.04.2005. godine, dakle nakon pune tri godine voenja predmetne parnice, po prvi put iznio tvrdnju da sporni ugovor nije rezultat njegove slobodno izraene volje, budui da je do tog momenta ugovor pobijao tvrdei da je bio u zabludi o bitnim svojstvima nekretnine koju je dobio u zamjenu. Ovaj revizijski sud je miljenja da ne samo ratne okolnosti, ve i naknadne refleksije ratnih zbivanja mogu stvoriti okolnosti koje u bitnoj mjeri mogu ostvariti uticaj na formiranje volje ugovaraa pri zakljuivanju ugovora i toj volji oduzeti karakter dobrovoljnosti. Meutim, imajui u vidu injenino stanje za koje je revizijski sud vezan, ovaj sud smatra da se u konkretnom sluaju ne moe osnovano zakljuiti da je sporni ugovor zakljuen u uslovima postojanja pritiska i prijetnje, odnosno u uslovima i okolnostima u kojima je bila ugroena ili nije bila obezbijeena sigurnost ljudi i imovine. Stoga se ne moe prihvatiti prigovor revidenta da sporni ugovor nije izraz njegove slobodne volje, ve posljedica injenice da je on rtva etnikog progona i sprijeavanja da se vrati u svoje prijeratno prebivalite. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000078 od 17.03.2009. godine) Nemogunost ispunjenja ugovora 37. lan 124. i lan 262. stav 2. i 4. ZOO KADA TUENI NIJE U MOGUNOSTI PREDATI UGOVOROM ODREENI STAN, KAO NAKNADU ZA OTEENI PORODINI STAMBENI OBJEKAT, OBAVEZA TUENOG MOE GLASITI NA NAKNADU TETE U VISINI TRINE VRIJEDNOSTI PREDMETNOG STANA U VRIJEME DONOENJA PRVOSTEPENE PRESUDE, JER SE JEDINO NA TAJ NAIN TUIOEVA MATERIJALNA SITUACIJA MOE DOVESTI U ONO STANJE U KAKVOM BI BILA DA NIJE BILO PROPUTANJA TUENE U IZVRENJU UGOVORNE OBAVEZE. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07001864 od 19.03.2009. godine) Posljedice raskida ugovora 38. lan 132. Zakona o obligacionim odnosima.

35

ODREDBE LANA 132. STAV 2. I 4. ZOO-A NISU ODREDBE IMPERATIVNOG KARAKTERA, PA SU STRANKE U UGOVORU OVLATENE UGOVORITI MEUSOBNA PRAVA I OBAVEZE ZA SLUAJ RASKIDA UGOVORA I DRUGAIJE NEGO TO JE TO REGULISANO NAVEDENIM ZAKONSKIM ODREDBAMA. SAMO UKOLIKO SE STRANKE U UGOVORU DRUGAIJE NE SPORAZUMIJU O UINCIMA RASKIDA UGOVORA, PRIMJENJUJU SE ODREDBE LANA 132. ZOOA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-001628 od 17.03.2009. godine) Odgovornost sudije za tetu 39. lan 172. Zakona o obligacionim odnosima. U SUDSKOJ PRAKSI (ZA RAZLIKU OD PRAVNE TEORIJE), IROKO JE PRIHVAENO STANOVITE PO KOME PRAVNO LICE NIJE ODGOVORNO ZA TETU KOJA NEKOME NASTANE U SUDSKOM POSTUPKU USLIJED POGRENE PRIMJENE PROPISA KAO POSLJEDICE POGRENOG PRAVNOG TUMAENJA PROPISA, OSIM AKO JE U PITANJU NAMJERA ILI KRAJNJA NEPANJA. SMATRA SE DA JE POGRENO TUMAENJE PROPISA MOGUE U REDOVNOM TOKU STVARI U POSTUPANJU SUDIJE PRI VRENJU SUDAKE DUNOSTI I DA STOGA NE POSTOJI OSNOV ZA ODGOVORNOST KADA JE U PITANJU OBINA NEPANJA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-001728 od 20.01.2009. godine) Izmakla korist 40. lan 219. ZOO PRESTANKOM UGOVORA O ZAKUPU TUENI, KAO BIVI ZAKUPAC, DUAN JE DO VRAANJA STVARI PLATITI TUITELJU, KAO VLASNIKU I BIVEM ZAKUPODAVCU, NAKNADU IZMAKLE KORISTI (LAN 189. STAV 3. ZOO) ILI NAKNADU ZA UPOTREBU TUE STVARI U SKLADU SA ODREDBOM LANA 219. ZOO, A NE PLATITI MU ZAKUPNINU U VISINI NAVEDENOJ U UGOVORU O ZAKUPU KOJI JE PRESTAO. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 58 0 P 012021 08 Rev od 23.06.2009. godine)

36

Zatezna kamata kao glavni dug 41. lan 279. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. TEK NAKON PLAANJA GLAVNOG DUGA, AKO NISU PLAENE I ZATEZNE KAMATE, ONE SE OSAMOSTALJUJU I OBRAUNAVAJU U APSOLUTNOM IZNOSU KAO GLAVNO POTRAIVANJE, NA KOJE SE MOE ZAHTIJEVATI ZATEZNA KAMATA OD DANA KADA JE SUDU PODNESEN ZAHTJEV ZA NJIHOVU ISPLATU. Iz obrazloenja: Prema odredbi lana 279. stav 2. ZOO-a na iznos neisplaene kamate moe se zahtijevati zatezna kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu. Zatezne kamate nastaju kao posljedica zakanjenja u ispunjenju odreene novane obaveze (lan 277. stav 1. ZOO-a) i teku sve do njenog ispunjenja, tako da su kamate, dok glavni dug ne bude isplaen, nedjeljive od njega i zajedno predstavljaju jednu cjelinu. Navedena akcesorna priroda zateznih kamata proizilazi naroito iz odredbe lana 295. stav 2. u vezi sa lanom 369. ZOO-a. Zbog toga tek nakon plaanja glavnog duga, ako nisu plaene i zatezne kamate, one se osamostaljuju i obraunavaju u apsolutnom iznosu kao glavno potraivanje, na koje se moe zahtijevati zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu (lan 279. stav 2. ZOO-a). Dakle, tubeni zahtjev tuitelja za isplatu iznosa od 18.149,17 KM, suprotno pravnom stanovitu niestepenih sudova, ima utemeljenje u odredbi lana 279. stav 2. ZOO-a. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001383 od 15.01.2009. godine) Kompenzacija 42. lan 336. Zakona o obligacionim odnosima. DUNIK IMA PRAVO KOMPENZIRATI POTRAIVANJE KOJE IMA PREMA VJEROVNIKU S ONIM TO OVAJ POTRAUJE OD NJEGA AKO SU OBA POTRAIVANJA KOMPENZIBILNA, ODNOSNO AKO OBA POTRAIVANJA GLASE NA NOVAC ILI DRUGE ZAMJENJIVE STVARI ISTOG RODA I ISTOG KVALITETA I AKO SU OBA DOSPJELA Iz obrazloenja: Nesporno je meu strankama da tuitelj sa osnova isporuene robe potrauje osnovano od tuenog novani iznos od 27.297,08 KM, pri emu tueni tvrdi da prema

37

tuitelju ima osnovano i dospjelo novano potraivanje koje procesnim prigovorom stavlja u kompenzaciju. Iz iskaza punomonika tuenog, kako je on interpretiran na strani etvrtoj, pasus trei prvostepene presude, proizilazi da je tueni, kao zajmodavac, osnovom usmenog ugovora, pozajmio tuitelju, kao zajmoprimcu, novani iznos od 117.000,00 KM, pri emu su se ugovorne strane sporazumijele da tuitelj pozajmicu vraa isporukom odreene robe tuenom do visine pozajmljenog novca, to je ovaj i inio, isporuivi do zakljuenja glavne rasprave tuenom robu u vrijednosti od 65.000,00 KM, na koji nain je iznos pozajmice smanjen na iznos od 52.000,00 KM. Prema odredbi lana 557. stav 1. ZOO-a zajmoprimac duguje istu koliinu istovrsnih stvari ako nije drukije ugovoreno, dok je odredbom lana 307. stav 1. ZOO-a propisano da se ispunjenje sastoji u izvrenju onog to ini sadrinu obaveze, pa niti je dunik moe ispuniti neim drugim niti povjerilac moe zahtijevati neto drugo. Stoga u konkretnom sluaju tueni ne moe od tuitelja zahtijevati vraanje zajma u novcu umjesto predaje stvari, kao ugovorenog naina vraanja zajma, pa stoga nije ispunjena pretpostavka istovrsnosti potraivanja, usljed ega kompenzacija nije dozvoljena. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000478 od 02.04.2009. godine)

Umanjenje radne sposobnosti - zastara 43. lan 376. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. TROGODINJI SUBJEKTIVNI ZASTARNI ROK ZA PODNOENJE TUBE ZA NAKNADU TETE ZBOG UMANJENE RADNE SPOSOBNOSTI U SMISLU LANA 376. STAV 1. ZOO RAUNA SE OD DANA KADA JE LIJEENJE OD POSLJEDICA TETNOG DOGAAJA ZAVRENO, JER JE OTEENI TADA MOGAO DA SAZNA DA SU POSLJEDICE POVREDE TAKVE PRIRODE DA SE NA OSNOVU NJIH MOE OSTVARITI PRAVO NA NAKNADU TETE (TETA KOJA E SUKCESIVNO NASTAJATI U BUDUNOSTI). Iz obrazloenja: Zastarni rok za podnoenje tube za naknadu tete zbog umanjene radne sposobnosti u smislu lana 376. stav 1. ZOO rauna od dana kada je lijeenje od posljedica tetnog dogaaja zavreno, jer je oteeni tada mogao da sazna da su posljedice povrede takve prirode da se na osnovu njih moe ostvariti pravo na naknadu tete (teta koja e sukcesivno nastajati u budunosti). Takvu naknadu tete tuiteljica je mogla traiti u obliku rente, ali i sukcesivnim utuivanjem naknade za proteklo razdoblje, ali se u svakom sluaju rokovi zastare za prvo utueno potraivanje raunaju po odredbama lana 376. ZOO, odnosno u roku od tri godine od dana kada je tuiteljica doznala za tetu i za osobu koja je tetu prouzrokovala.

38

Samo za buduu tetu koja je posljedica uzroka ranije tetne radnje i koja vremenski nije s njom povezana, niti je njeno nastupanje izvjesno, rok zastare poinje tei od dana kad u budunosti ta teta bude nastala. Meutim, ako se budua teta moe sagledati zajedno sa sadanjom tetom, odnosno ako je ona po redovnom toku stvari izvjesna, kao to je to sluaj u predmetnoj parnici, tada se radi o teti za koju je oteeni ve saznao, a ne o teti koju e doznati tek kada nastupi gubitak u zaradi. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000525 od 09.06.2009. godine) Prigovor redoslijeda 44. lan 414. Zakona o obligacionim odnosima. TUILAC NE GUBI PRAVO NITI PRAVNI INTERES ZA SUDSKU ZATITU PREMA DRUGIM SOLIDARNIM DUNICIMA SAMO NA OSNOVU INJENICE DA U ODNOSU NA JEDNOG OD SOLIDARNIH DUNIKA POSJEDUJE IZVRNU ISPRAVU ILI PROTIV TOG SOLIDARNOG DUNIKA VODI IZVRNI POSTUPAK. Iz obrazloenja: Odredbom lana 414. stav 1. ZOO propisano je da svaki dunik solidarne obaveze odgovara povjeriocu za cijelu obavezu i povjerilac moe zahtijevati njeno ispunjenje od koga hoe, sve dok ne bude potpuno ispunjena obaveza, ali kada jedan dunik ispuni obavezu ona prestaje i svi drugi dunici se oslobaaju obaveze. Radi se o imperativnoj zakonskoj odredbi kojom se ustanovljava pravo povjerioca da zahtijeva potpuno izmirenje obaveze od svih ili samo nekih solidarnih dunika. Povjerilac se ne moe liiti tog svog prava ni u sluaju kad protiv jednog solidarnog dunika posjeduje izvrnu ispravu i vodi izvrni postupak, jer se sve dok ne bude potpuno ispunjena obaveza drugi solidarni dunici ne oslobaaju svoje obaveze, niti povjerilac zbog toga gubi pravo da sudskim putem zahtijeva ispunjenje obaveze od bilo kog drugog solidarnog dunika, kako je to pravilno u razlozima svoje odluke naveo i drugostepeni sud. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000748 od 04.06.2009. godine) OBLIGACIONO PRAVO- PROUZROKOVANJE TETE Otklanjanje izvora opasnosti 45. lan 16. u vezi sa lanom 156. Zakona o obligacionim odnosima. KORITENJE VLASTITOG PRAVA (DOZVOLJENO KORITENJE JAVNOG PUTA) MOE PREDSTAVLJATI TETNU RADNJU UKOLIKO TO VRENJE PRAVA

39

PREDSTAVLJA IZVOR OPASNOSTI TETE I AKO JE LICE KOJE SE KORISTILO SVOJIM PRAVOM PROPUSTILO PREDUZETI MJERE ZA ZATITU IMOVINE DRUGIH LICA. Iz obrazloenja: Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tuitelja da mu tueni solidarno naknade materijalnu tetu nastalu na njegovom stambenom objektu, koji je sagraen u naselju Doboj i lociran na udaljenosti od 80 cm od regionalnog puta Kakanj-Visoko. Odgovornost tuenih za predmetnu tetu tuitelj zasniva na tvrdnjama da su tueni spornim putem tokom dueg vremena svojim tekim (vangabaritnim) kamionima provozili svoje proizvode (ugalj, opremu, cement i sl.), izazivajui na taj nain dinamika optereenja i vibracije koje su prouzrokovale fizika oteenja na njegovom stambenom objektu, koji je zbog razmjera oteenja morao biti sruen u toku 2004. godine. Odluku o odbijanju tubenog zahtjeva niestepeni sudovi su u bitnom zasnovali na pravnom stanovitu da ne postoji pasivna legitimacija odnosno odtetna odgovornost tuenih za predmetnu tetu, jer su tueni na dozvoljen, redovan i uobiajen nain koristili sporni regionalni javni put, obavljajui svoju djelatnost za koju su registrovani na zakonom propisan nain. Pri tome su niestepeni sudovi naroito imali u vidu da se spornim putem, kao javnim regionalnim putem, mogu koristiti sva pravna i fizika lica, odnosno koristiti ga za saobraaj svojim motornim vozilima pa i u svrhu prevoza raznih roba, tim vie to na tom putu nije bila propisana zabrana kretanja odreenih kategorija vozila i tereta. Zakonsko uporite za izneseni pravni stav o nepostojanju odtetne odgovornosti tuenih niestepeni sudovi su nali u odredbama lanova 4., 8., 9., 11., 12., 13., 24., 27. 126. i 129. Zakona o osnovama bezbijednosti saobraaja na putevima, zakljuui istovremeno da navedene zakonske odredbe za predmetnu tetu uspostavljaju eventualnu odtetnu odgovornost nadlene zajednice za puteve, odnosno organizacije koja se stara o regionalnim putevima i koja je duna da odrava puteve. Osnovano revident ukazuje u svojoj reviziji da su niestepeni sudovi pogreno primijenili materijalno pravo kada su zakljuili da ne postoji odtetna odgovornost tuenih za predmetnu materijalnu tetu. Predmetna teta na stambenom objektu tuitelja nije proistekla iz propusta odravanja javnog puta, niti se u konkretnoj parnici radi o teti koju trpi korisnik puta uslijed neodravanja puta za nesmetan saobraaj. Stoga ni navedene odredbe Zakona o osnovama bezbijednosti saobraaja na putevima, na koje su se pozvali niestepeni sudovi, ne mogu biti pravno relevantne za odluku o postojanju odtetne odgovornosti tuenih u ovoj parnici. Suprotno pravnom rezonovanju niestepenih sudova, ovaj revizijski sud stoji na stanovitu da i koritenje vlastitog prava, u konkretnom sluaju dozvoljeno koritenje javnog puta, moe predstavljati tetnu radnju ako je lice koje se koristilo svojim pravom propustilo preduzeti mjere za zatitu imovine drugih lica i ukoliko to vrenje prava predstavlja izvor opasnosti tete. Niestepeni sudovi s tim u vezi isputaju iz vida odredbu lana 16. ZOO, prema kojoj je svako duan da se uzdri od postupka kojim se moe drugim prouzrokovati teta, kao to iz vida isputaju i odredbu lana 156. ZOO, koja uspostavlja pasivnu odtetnu

40

legitimaciju posjednika izvora opasnosti ili onog ko obavlja odreenu djelatnost od koje prijeti opasnost tete i koji je stoga duan suzdravati se od radnji koje predstavljaju izvor opasnosti ili otklanjati tetu koja potie od njegovog izvora opasnosti ili njegove djelatnosti. U konkretnoj parnici tuitelj je tvrdio da je djelatnost tuenih, koja ukljuuje u sebe i prevoz roba tekim kamionima, takve prirode da je njeno obavljanje predstavljalo tetni uticaj na njegovu imovinu, pa su niestepeni sudovi postojanje odtetne odgovornosti tuenih bili duni raspraviti sa stanovita odredbi lana 16., 154. stav 2. i 156. stav 3. ZOO. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000498 od 02.06.2009. godine) Naknada tete obraun amortizacije 46. lan 154. i lan 190 ZOO OD UTVRENOG IZNOSA TOTALNE MATERIJALNE TETE ODBIJA SE IZNOS AMORTIZACIJE UNITENOG GRAEVINSKOG OBJEKTA UKOLIKO SE RADI O OBJEKTU KOJI NE PREDSTAVLJA DOM OTEENOG. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000185 od 26.03.2009. godine) Naknada tete odobrenje za graenje 47. lan 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. IZDAVANJEM ODOBRENJA ZA GRAENJE NADLENI ORGAN UPRAVE GARANTUJE SIGURNOST GRAENJA NA ODOBRENOJ LOKACIJI, PA PROPUST NADLENOG ORGANA UPRAVE DA U POSTUPKU IZDAVANJA NAVEDENOG ODOBRENJA ZATRAI PREDUZIMANJE ISTRAIVAKIH RADOVA RADI UTVRIVANJA GEOLOKOG SASTAVA TLA I NJEGOVE NOSIVOSTI I STABILNOSTI (GEOMEHANIKO ISPITIVANJE TLA) PREDSTAVLJA NEZAKONIT I NEPRAVILAN RAD U SMISLU ODREDBE LANA 172. STAV 1. ZOO. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000552 od 03.09.2009. godine)

41

Opasna stvar 48. lan 173. ZOO ELEKTRINA MAINA ZA MLJEVENJE MESA PREDSTAVLJA OPASNU STVAR PA ZA TETU KOJA POTIE OD TE MAINE ODGOVARA NJEN IMALAC (VLASNIK MESNICE) PO PRINCIPU OBJEKTIVNE ODGOVORNOSTI. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000194 od 23.04.2009. godine) Doprinos maloljetnog oteenika 49. lan 177. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima. OTEENI, KOJI JE POVRIJEEN UDAROM LOKOMOTIVE ZA VRIJEME DOK JE PRELAZIO PRUGU NA FREKVENTNOJ ELJEZNIKOJ STANICI, NA MIJESTU KOJE NIJE PREDVIENO KAO PRUNI PROLAZ, DOPRINIO JE NASTANKU TETNOG DOGAAJA JER JE U IVOTNOJ DOBI OD 11 GODINA MOGAO JE ZAKLJUITI DA PRELAZI PRUGU NA NEDOZVOLJENOM MJESTU OD KOGA POSTOJI POVEAN RIZIK NASTANKA TETE, TIM VIE TO JE OD OSOBLJA KOLE, KAO I OSTALI UENICI, BIO UPOZNAT I UPOZORAVAN NA RIZIKE TAKVOG PONAANJA. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-001649 od 10.02.2009. godine) Posebni sluajevi odgovornosti 50. lan 180. Zakona o obligacionim odnosima. SVAKI AKT NASILJA, U KOJI SVAKAKO SPADA I PODMETANJE POARA, NE MOE SE SMATRATI AKTOM NASILJA ILI TERORA U SMISLU ODREDBE LANA 180. ZOO IZ KOJEG BI PROIZILAZILA POSEBNA ODGOVORNOST FEDERACIJE BIH, TAKO DA ISTA NE ODGOVARA ZA TETU NASTALU POAROM PODMETNUTIM OD STRANE NEPOZNATOG LICA UKOLIKO TAKAV AKT NASILJA NIJE USMJEREN NA RUENJE FEDERACIJE, NJENOG USTAVNOG PORETKA ILI NJENIH NAJVIIH ORGANA, ODNOSNO UKOLIKO TAKAV AKT NASILJA NIJE MOTIVISAN POLITIKIM POBUDAMA. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000558 od 07.05.2009. godine)

42

Naknada tete tjelesna povreda 51. lan 195. Zakona o obligacionim odnosima. DOKAZANA OKOLNOST DA TUITELJ ZBOG POVREDE NIJE U MOGUNOSTI OBAVLJATI TEE POLJOPRIVREDNE POSLOVE, KOJIMA SE NESPORNO BAVIO KAO DOPUNSKIM RADOM PRIJE POVRIJEIVANJA, SAME PO SEBI, U ODSUSTVU GUBITKA ZARADE ILI IZDATAKA IZ IMOVINE, NE STVARAJU OSNOV ZA DOSUENJE NAKNADE MATERIJALNE TETE PO ODREDBI LANA 195. STAV 2. ZOO-A. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000438 od 09.04.2009. godine) Odgovornost naruioca posla 52. lan 207. Zakona o obligacionim odnosima. ZA MOGUNOST UTVRIVANJA INJENICE KOJE LICE JE BILO NARUILAC ODNOSNO IZVOA IZVEDENIH GRAEVINSKIH RADOVA NIJE NEOPHODAN USLOV POSTOJANJE PISMENOG UGOVORA O GRAENJU U SMISLU LANA 630. ZOO, VE SE TA INJENICA, U ODSUSTVU PISMENOG UGOVORA O GRAENJU, KAO FAKTIKO PITANJE MOE UTVRDITI I DRUGIM DOKAZNIM SREDSTVIMA. ZA PRAVILNU PRIMJENU ODREDBE LANA 207. ZOO ODLUNO JE SAMO DA LI JE TETA NA NEKRETNINI NASTALA U VEZI SA IZVOENJEM RADOVA, PA SE PRVOTUENA, KAO STVARNI NARUILAC TIH RADOVA, NE MOE OSLOBODITI OBAVEZE NAKNADE TETE OKOLNOU DA SU RADOVI EVENTUALNO IZVEDENI NA REGIONALNOJ CESTI ZA IJE ODRAVANJE I REKONSTRUKCIJU SU NADLENI KANTONALNI ORGANI. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001839 od 05.02.2009. godine) Odgovornost izvoaa radova 53. lan 207. Zakona o obligacionim odnosima. ZA POSTOJANJE ODTETNE ODGOVORNOSTI IZVOAA RADOVA ZA TETU NASTALU NA NEKRETNINI BEZ UTICAJA JE OKOLNOST DA LI JE IZVOA REGISTROVAN ZA IZVOENJE GRAEVINSKIH RADOVA I DA LI JE TE RADOVE OBAVIO BEZ ODOBRENJA NEKOG NJEMU NADREENOG ORGANA.

43

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001839 od 05.02.2009. godine) Graansko pravni imunitet 54. TUBA RADI NAKNADE TETE PROTIV SUDIJE ZBOG NEZAKONITOG ILI NEPRAVILNOG RADA IMA SE ODBACITI KAO NEDOPUTENA. Obrazloenje: U posljednje vrijeme uoena je uestala praksa podnoenja tubi radi naknade tete protiv sudija zbog nezakonitog ili nepravilnog rada prilikom donoenja odluke. Najee se radi o tubama jednoobraznog sadraja u kojima je kao tetna radnja oznaeno navodno nepravilno postupanje sudije prilikom donoenja rjeenja o vraanju tube na ispravku ili dopunu, nakon ega tuitelj proiruje tubu na postupajueg sudiju i predsjednika nadlenog suda, stavljajui istovremeno i prijedlog za delegaciju. U sluaju usvajanja prijedloga za delegaciju drugog stvarno nadlenog suda tuitelj, zbog navodnog nepravilnog postupanja sudije delegiranog suda, proiruje tubu i na postupajueg sudiju delegiranog suda ili sve sudije tog suda. Vaei Zakon o parninom postupku, kao i prethodni, ne sadri pravilo o odbacivanju tube zbog nedostatka utuivosti kao procesne pretpostavke za podnoenje tube. Stoga je dosadanja sudska praksa prihvatala meritorno odluivanje u sporovima pokrenutim protiv sudija radi naknade tete zbog nezakonitog ili nepravilnog rada i takve tubene zahtjeve odbijala zbog nedostatka pasivne legitimacije na strani tuenih. Zbog novih tendencija u evropskom pravu, koje se ogledaju, izmeu ostalog, i u pojaanoj tenji za zatitom sudija u obavljanju njihove funkcije, uz istovremeno pootravanje njihove disciplinske odgovornosti, jasno izraenog ustavnog principa o graanskopravnom imunitetu sudija te shvatanja doktrine o utuivosti, kao procesnoj pretpostavci za podnoenje tube, namee se potreba zauzimanja pravnog shvatanja o odbacivanju tube radi naknade tete protiv sudije zbog nezakonitog ili nepravilnog rada. Kantonalnim Zakonima o sudovima propisano je da kanton odgovara za tetu koju u vrenju slube nanese sudija graaninu ili pravnoj osobi svojim nepravilnim ili nezakonitim radom, a da kanton moe od sudije zahtijevati naknadu isplaene svote samo kada je sudija tetu uinio namjerno ili iz krajnje nepanje. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine (lan IV c, 5. stav 2.) odreuje da sudije sudova Federacije nee biti krivino gonjeni niti odgovorni u graanskom postupku za bilo koju radnju uinjenu u vrenju svoje funkcije, izraavajui na taj nain princip imuniteta sudija. Evropski zakon o sudijama iz 1998. godine u lanu 5. taka 1. sadri pravilo o graanskopravnom imunitetu sudije i nemogunosti njegove deliktne odgovornosti zbog greke u suenju, uz mogunost regresa drave od sudije u tano odreenim sluajevima. Osnovna naela o nezavisnosti sudstva, usvojena u Milanu od 26.08. do 08.09.1985. godine, u odjeljku o imunitetu (taka 15.), navode da sudije moraju uivati lini imunitet od graanske odgovornosti u parnicama za naknadu tete uslijed neprimjerenih postupaka ili

44

greaka u vrenju svoje sudijske funkcije, ne dirajui time u pravila o disciplinskoj odgovornosti ili naknadi tete od drave, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom. Preporuka (P.94) broj 12 Komiteta ministara Savjeta Evrope dravama lanicama o nezavisnosti, efikasnosti i ulozi sudija, u odjeljku koji se bavi optim naelima nezavisnosti sudija, odreuje da u postupku suenja sudije treba da budu nezavisne i sposobne da djeluju bez ogranienja, neprimjerenih uticaja, podstrekavanja, pritisaka, prijetnji ili mijeanja, neposredno ili posredno sa bilo koje strane i iz bilo kog razloga. U pogledu pitanja kako sud treba da postupi povodom zahtjeva za zatitu prava kojeg zakon iskljuuje kao u predmetnom sluaju, ranija jugoslavenska teorija je veinskim dijelom izrazila miljenje da je utuivost procesna pretpostavka i da bi u sluaju njenog nedostatka tubu trebalo odbaciti (tako: dr Borivoje Pozni Graansko-procesno pravo, 1982. godina, strana 41; Borivoje Pozni Vesna Raki Vodineli Graansko-procesno pravo, 1999. godina, strana 39; Juhart Graansko-procesno pravo, Ljubljana, strana 258.). U njemakoj pravnoj teoriji takoe prevladava stav da je utuivost procesna pretpostavka, pa da bi stoga tubu trebalo odbaciti u sluaju u kojem zakon izriito ili preutno iskljuuje mogunost da potraivanje bude u njoj istaknuto (vidjeti: dr Mihajlo Dika i mr Jozo izmi Komentar Zakona o parninom postupku F BiH, Sarajevo 2000. godina, strana 302.). U istom Komentaru (strana 303.) izneseno je miljenje da je, ukoliko se prihvati stav judikature da je utuivost stvar samog subjektivnog prava i da u sluaju njenog nedostatka valja odluiti presudom, mogue razlikovati sluaj u kome ve iz navoda tube proizilazi da se kondemnacija trai s obzirom na potraivanje koje nije utuivo, od sluaja u kome se tek na osnovu raspravljanja to moe utvrditi, pa da bi u tom sluaju tubu trebalo eventualno odbaciti zbog nedostatka pravozatitne potrebe (ak i da je istina ono to tuitelj tvrdi, od voenja pokrenute parnice on ne moe oekivati traeni rezultat, pa bi tuba bila nedoputena zato to je prima facie neosnovana). Iz svega izloenog za ovaj sud nesumnjivo proizilazi zakljuak da pravo na naknadu tete protiv sudije zbog nezakonitog ili nepravilnog rada nije podobno za sudsku zatitu i da je posljedica nepostojanja utuivosti odbacivanje tube. Pri tome je ovaj sud imao u vidu i pravni stav Evropskog suda za ljudska prava, prema kome davanje sudijama imuniteta od graanske odgovornosti nije u suprotnosti sa lanom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima ukoliko postoje druga pravna sredstva koje pojedinac moe iskoristiti u sluaju da trai naknadu tete koju je pretrpio kao posljedicu radnje sudije ( Ernst i ostali protiv Belgije 2003., navedeno prema Donna Gomien Kratki vodi kroz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, 3. izdanje, strana 60.). Imunitet, koji u procesnom smislu znai odsustvo ili prekid zapoetog postupka, predstavlja povlasticu odnosno pravo odreenog subjekta da bude izuzet od primjene pojedinih propisa koji se na druga lica redovno primjenjuje. Imajui u vidu navedeni sadraj imuniteta, iz koga proizilazi nepostojanje odgovornosti tuenog sudije za greku u obavljanju funkcije, te kako je u parnicama pokrenutim protiv sudija po osnovu naknade tete zbog nezakonitog ili nepravilnog rada ishod spora unaprijed poznat, nema opravdanja za doputanje voenja parninog postupka. Voenje parnice u ovom sluaju znailo bi drutveno neopravdano troenje vremena i sredstava te slabljenje autoriteta suda i sudija, ali i besciljno vrenje prava kod jasno definisane zatite stranke putem zahtjeva za naknadu tete od Federacije ili Kantona, tako da podnoenje tube za

45

naknadu tete protiv sudije na odreen nain predstavlja i povredu naela savjesnog koritenja prava (lan 9. ZPP). Osnov za donoenje rjeenja o odbacivanju tube treba biti analogna primjena odredbe lana 67. stav 1. taka 7. ili direktna primjena Ustava Federacije BiH i citiranih meunarodnih standarda. (Zakljuak Graanskog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine sa sjednice od 26.10.2009. godine)

OBLIGACIONO PRAVO- UGOVORI Opti uslovi naelo potenja i savjesnosti 55. lan 143. Zakona o obligacionim odnosima. SUD JE DUAN DA U SKLADU SA ODREDBOM LANA 143. ZOO ISPITA DA LI SU ODREDBE OPTIH USLOVA SUPROTNE NAELU SAVJESNOSTI I POTENJA I NE SMIJE DOZVOLITI DA DRUGI UGOVARA DOE U POLOAJ U KOME SE NA NJEGOVU TETU BITNO REMETI RAVNOPRAVNOST U PRAVIMA I OBAVEZAMA IZ SKLOPLJENOG UGOVORA. Iz obrazloenja: Relevantna injenina utvrenja prvostepenog suda mogu se rezimirati na slijedei nain: Tueni je korisnik telekomunikacijskih usluga tuitelja. Tuitelj je dana 14.05.2004. godine izdao tuenom raun za mjesec april 2004. godine u iznosu od 10.748,96 KM, a dana 10.06.2004. godine raun za mjesec maj iste godine u iznosu od 3.983,32 KM. Troak spornih rauna nastao je koritenjem interneta preko pretplatnikog broja tuenog. Tueni je u aprilu 2004. godine putem svog korisnikog broja pristupio internetu devet puta te ostvario i jedan meukantonalni telefonski poziv, dok je u maju iste godine pristupio na internet dva puta i ostvario jedan telefonski poziv unutar kantona. Svi ostali brojevi naznaeni u ispisima za april i maj 2004. godine su brojevi nekih stranih operatera iz udaljenih zona u kojima je cijena minute razgovora enormno visoka. Obaveze tuenog za dui vremenski period koji je prethodio spornim raunima kretale su se u mjesenim iznosima od 4,62 KM do 9,20 KM. Tueni je uloio prigovore na sporne raune, ali su isti od strane tuitelja odbijeni jer je izvrenom kontrolom utvreno da na prikljuku tuenog nije bilo smetnji ili kvarova, odnosno da je njegov broj u centrali ispravan. U svojim odlukama povodom tuenikovih prigovora, kao i u propratnim obavjetenjima, tuitelj je pojasnio vjerovatni uzrok nastanka spornih trokova, navodei da internet ima i velikih nedostataka kao to su slanje korisnicima neeljene pote, zlonamjernih programa te drugih pokuaja prevara korisnika. U bitnom, tuitelj je potvrdio postojanje vjerovatnoe da je u konkretnom sluaju dolo do

46

aktiviranja programa dialer, kao specifinog digitalnog napasnika na internetu koji se bez znanja i saglasnosti korisnika instalira na raunalo te nakon toga prekida korisnikovu vezu sa domaim operaterom i tu vezu preusmjerava na meunarodne modemske ulaze, odnosno uspostavlja korisnikovu vezu na internetu preko nekog stranog operatera. Pri svemu tome tuitelj je ukazao i na injenicu da veinu tetnih uinaka navedenih zloupotreba interneta odobri sam korisnik zbog zablude, neznanja ili nedostatka opreza. U iznesenoj injeninoj i pravnoj situaciji prvostepeni sud je zakljuio da odredbe Ugovora o koritenju internet usluga, zakljuenog izmeu tuitelja i tuenog, kao i odredbe lanova 5., 6. i 7. Uvjeta upotrebe internet usluge, koji ine sastavni dio ugovora, obavezuju tuenog da tuitelju plati sporni dug. Pri tome je prvostepeni sud naao da je tuitelj preduzeo sve mjere iz svoje nadlenosti radi zatite korisnika jer je putem svoje web. stranice davao potrebne preporuke i obavjetenja korisnicima, ispunjavajui na taj nain svoje obaveze koje za njega proizilaze iz odredbi lanova 2. i 4. Zakona o komunikacijama, pa da stoga neznanje ili nepaljiv odnos tuenog prema pravilima koritenja internet usluga i sprijeavanja mogue zloupotrebe ne oslobaa istog obaveze da predmetni dug izmiri. Drugostepeni sud je iznesene injenine i pravne zakljuke prvostepenog suda prihvatio kao pravilne i potpune. Ovaj revjizijski sud dijeli pravno stanovite revidenta da se obje niestepene presude zasnivaju na pogrenoj primjeni materijalnog prava. Odredbom lana 5. stav 2. Uvjeta upotrebe internet usluge (u daljem tekstu: Uvjeti) propisano je da je pretplatnik saglasan da se bilo kakve posljedice proizile u vezi s upotrebom HT Interneta ne mogu dovoditi u pravnu vezu sa zakljuivanjem ugovora o koritenju internet usluge, dok je lanom 7. navedenih Uvjeta propisano da se pretplatnik obavezuje primjenjivati sve zatitne postupke i programe propisane od strane HT Interneta. Odredbom lana 143. stav 1. ZOO propisano je da su nitave odredbe optih uslova koje su protivne samom cilju zakljuenog ugovora ili dobrim poslovnim obiajima, ak i ako su opti uslovi koji ih sadre odobreni od nadlenog organa. Stavom drugim istog zakonskog lana propisano je da sud moe odbiti primjenu pojedinih odredbi optih uslova koje liavaju drugu stranu da stavi prigovore, ili onih na osnovu kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove, ili koje su inae nepravine ili pretjerano stroge prema njoj. Prema odredbi lana 4. taka 2.c) i e) Zakona o komunikacijama propisano je da regulatorna naela telekomunikacija obuhvataju i zatitu interesa svih korisnika usluga u smislu dostupnosti tih usluga, njihove kvalitete i cijena, pri emu cijene tih usluga moraju biti transparentne i nediskriminacijske, dok je odredbom lana 8. stav 2. istog zakona propisano da su operateri telekomunikacija duni da pravodobno preduzimaju mjere na otklanjanju nedostataka u svom sistemu. Odredbom lana 12. ZOO propisano je da su u zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa uesnici duni da se pridravaju naela savjesnosti i potenja. Ovaj revizijski sud smatra da su niestepeni sudovi propustili da vodei rauna o svim okolnostima predmetnog sluaja pravilno ocijene da li bi iz strogo formalne primjene odredbi Uvjeta u konkretnom sluaju proistekle posljedice protivne naelu savjesnosti i potenja, kao jednom od mjerodavnih kriterija prema kome se ocjenjuje valjanost povjerioevog potraivanja, odnosno dunikove obaveze.

47

Naime, nesporno je da sloboda ureivanja ugovornih odnosa (lan 10. ZOO) i potivanje discipline u ispunjavanju ugovora (lan 7. ZOO) predstavljaju temeljna naela obligacionog prava. Meutim, u situacijama kad jedna ugovorna strana, u konkretnom sluaju tuitelj, masovno sklapa ugovore na osnovu optih uslova koje sama izrauje, kao ekonomski jaa strana, drugoj strani praktino samo preostaje pristupiti takvoj ponudi. Sastavlja optih uslova moe zloupotrijebiti svoj poloaj, pa se stoga ne smije dozvoliti da odredbe optih uslova budu suprotne naelu savjesnosti i potenja, odnosno da potroa doe u poloaj u kome se na njegovu tetu bitno remeti ravnopravnost u pravima i obavezama iz sklopljenog ugovora. Pri tome se mora imati u vidu da se naelo savjesnosti i potenja ne zasniva na strogo formalnoj primjeni prava, ve i na meusobnim moralnim obavezama ugovaraa. Stoga su i kriteriji, kojih se sud mora pridravati pri ocjenjivanju postojanja ili nepostojanja savjesnosti i potenja, ne samo pravni u strogom smislu te rijei, ve i moralni, pa se putem tih kriterija vri humanizacija obligacionog prava i sprijeava zloupotreba subjektivnog prava. U konkretnom sluaju tuitelj, kao davalac internet usluge, ne spori da je svjestan svih velikih nedostataka interneta u smislu njegovih moguih zloupotreba od strane treih lica, koji bez znanja i saglasnosti korisnika internet usluge mogu istom prouzrokovati tetu. Tuitelj ne spori ni postojanje znatne vjerovatnoe da su sporni trokovi nastali zloupotrebom od strane treeg lica putem programa dialer, kako su to utvredili i niestepeni sudovi. U svome odgovoru od 29.07.2004. godine (odgovor na prigovor tuenog) tuitelj ak jasno potvruje da je u cilju zatite svojih korisnika naknadno zabranio spornu numeraciju 0088213......, koja se upravo i nalazi u ispisima tuenog za mjesec april i maj 2004. godine. Imajui u vidu vrstu ugovora i karakter usluge ovaj sud smatra da se rizici opasnosti kojima je izloen korisnik interneta ne mogu staviti iskljuivo njemu na teret, odnosno da zatita od moguih zloupotreba od strane treeg lica na tetu korisnika internet usluge mora biti primarno obaveza tuitelja, kao operatera i davaoca usluga, koji je duan tititi svoje korisnike i osigurati im uslugu bez opasnosti od parazitskih potroaa. Navedena obaveza za tuitelja po miljenju ovog suda proizilazi iz odredbi lanova 4. i 8. Zakona o komunikacijama. Pri tome je ovaj sud imao u vidu i mogunost nastanka enorminih trokova za korisnike usluga kao posljedicu navedenih zloupotreba, kao to je to sluaj u predmetnoj pravnoj stvari, u kojoj dug tuenog za mjesec april 2004. godine iznosi oko dvadeset tadanji prosjenih plaa u Federaciji BiH, a istovremeno je taj dug preko hiljadu puta vei od najveeg iznosa kojeg je tueni plaao u prethodnom periodu. Zatita korisnika od moguih zloupotreba od strane treih lica mora biti stvarna i uinkovita, a ne samo na nivou proklamacije ili uoptenih upozorenja, pa ovaj sud ne moe prihvatiti pravni stav niestepenih sudova da obavjetenja i upozorenja, koje je tuitelj objavljivao na svojoj web. stranici, predstavljaju efektivnu zatitu korisnika i da je tuitelj na taj nain ispunio svoju zakonsku i ugovornu obavezu zatite korisnika svojih usluga. U lanu 7. Uvjeta propisano je da se pretplatnik obavezuje primjenjivati sve zatitne postupke i programe propisane od strane tuitelja, ali tuitelj u svojim Uvjetima nije tano i konkretno naveo te zatitne postupke i programe koji efikasno tite korisnika od moguih zloupotreba, niti je upotrijebio mogunost instaliranja limitatora, odnosno pribjegao blagovremenom obavjetavanju korisnika da je rtva zloupotrebe od strane treeg lica.

48

Imajui u vidu sve izneseno, kao i prosjeni nizak stepen informatikog znanja korisnika internet usluga u naoj zemlji, koji tuitelju nije nepoznat, ovaj sud smatra da se tueni u konkretnom sluaju ponaao kao prosjeno paljiv ovjek, a da se tuitelj nije ponaao kao savjestan privrednik kada je u pitanju njegova profesionalna djelatnost (lan 18. stav 2. u vezi sa lanom 8. ZOO). Stoga ovaj sud ocjenjuje da su odredbe lanova 5. i 7. Uvjeta u konkretnom sluaju nepravine i pretjerano stroge prema korisniku usluge i kao takve suprotne naelu savjesnosti i potenja, pa je predmetno potraivanje tuitelja neosnovano sa stanovita odredbe lana 12. u vezi sa lanom 143. stav 2. ZOO. Tuitelj u postupku nije iskljuio postojanje velike vjerovatnoe da je predmetni dug nastao zloupotrebom od strane treeg lica, pa ovaj sud smatra da je nedoputeno vrenje prava (naplata usluge), ukoliko je isto steeno radnjama protivnim zakonu. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-06-00648-18/09 od 23.07.2009. godine) Ogranienje osiguranih rizika 56. lan 900. u vezi sa lanom 931. Zakona o obligacionim odnosima. OPTIM USLOVIMA ZA OSIGURANJE IMOVINE MOGU SE RAZRADITI KRITERIJI ZA OSLOBAANJA OD ODGOVORNOSTI OSIGURAVAA ZA TETE UZROKOVANE RATNIM OPERACIJAMA I POBUNAMA, ALI SE OSLOBAANJE NE MOE PROIRIVATI NA DRUGE RIZIKE KOJI SE NE SMATRAJU RATNIM OPERACIJAMA I POBUNAMA. Iz obrazloenja: Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev kojim tuitelj, kao osiguranik, zahtijeva da mu tueni, kao osigurava, na osnovu ugovora o osiguranju tuioevog poslovnog prostora i zaliha robe u Travniku od rizika poara i nekih drugih opasnosti od 23.05.2005. godine, naknadi tetu nastalu na osiguranoj imovini dana 20.11.2005. godine djelovanjem eksplozije improvizovane eksplozivne naprave podmetnute pred poslovne prostorije tuitelja od strane izvjesnog R.A. iz Zenice. Odluku o usvajanju tubenog zahtjeva prvostepeni sud je zasnovao na pravnom zakljuku da je teta nastala detonacijom eksploziva, postavljenog od strane osobe koja to radi zlonamjerno, pokrivena policom osiguranja i da tueni nije dokazao da je nastupio sluaj za koji nije obavezan naknaditi tetu, pozivajui se pri tome na odredbe lana 931. ZOO-a u vezi sa odredbama lana 2. Posebnih uslova za osiguranje od opasnosti poara i nekih drugih opasnosti. Visinu naknade, koju je tueni duan platiti u smislu odredbe lana 919. ZOO-a, prvostepeni sud je utvrdio prihvatajui sadraj rauna izdatih od strane izvoaa, angaovanih od strane tuitelja radi izvoenja radova na graevinskoj sanaciji poslovnog objekta, te sadraj specifikacija oteenja robe (namjetaja i bijele tehnike), koje je

49

potvrdila i Porezna uprava Novi Travnik svojim zapisnikom o inspekcijskom nadzoru od 19.01.2006. godine. Uvaavajui albu tuenog drugostepeni sud je preinaio prvostepenu presudu i odluku o odbijanju tubenog zahtjeva zasnovao na pravnom stavu da teta prouzrokovana postavljanjem eksplozivne naprave od strane poznatog uinioca koji je djelovao zlonamjerno nije pokrivena ugovorom o dobrovoljnom osiguranju, pozivajui se pri tome na odredbu lana 28. Optih uslova osiguranja u vezi sa lanom 4. Posebnih uslova za osiguranje od opasnosti poara i nekih drugih opasnosti. Osnovano tuitelj u svojoj reviziji ukazuje da je drugostepena presuda zasnovana na pogrenoj primjeni materijalnog prava. Prema odredbi lana 931. stav 1. ZOO-a osigurava nije duan naknaditi tete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama, osim ako je drugaije ugovoreno, dok je stavom drugim istog zakonskog lana propisano da je osigurava duan dokazati da je teta prouzrokovana nekim od ovih dogaaja. U ovoj parnici odgovornost za naknadu tete temelji se na ugovoru o dobrovoljnom osiguranju (lan 897. ZOO-a), pa se na predmetni materijalno-pravni odnos, shodno odredbama lanova 142. i 902. ZOO-a, primjenjuju i odredbe tuenikovih Optih uslova za osiguranje imovine (u daljem tekstu: Opti uslovi) kao i odredbe Posebnih uslova za osiguranje od opasnosti poara i nekih drugih opasnosti (u daljem tekstu: Posebni uslovi). Prema odredbi lana 28. taka 1. tuenikovih Optih uslova, koji ine sastavni dio ugovora o osiguranju imovine zakljuenog izmeu parninih stranaka, osigurava nije obavezan isplatiti naknadu za tetu ako je ona, izmeu ostalog, prouzrokovana: - ratom, neprijateljstvima, ili ratu slinim operacijama, graanskim ratom, revolucijom, ustankom, nemirima koji nastanu iz takvih dogaaja; - minama, torpedima, bombama i drugim ratnim orujima; - detonacijom eksploziva, ako osoba koja to radi djeluje zlonamjerno ili iz politikih pobuda. Odredbom lana 2. taka 1. Posebnih uslova propisano je da se osiguranjem po ovim uslovima prua osiguravajua zatitua i od eksplozije, osim eksplozije od nuklearne energije, dok je lanom 4. taka 1. Posebnih uslova odreeno da se eksplozijom u smislu ovih uslova smatra izuzetno ispoljavanje sile osnovano na tenji pare ili gasova da se proire. Dakle, odredbama lana 28. taka 1. Optih uslova navedeni su rizici koji iskljuuju odgovornost osiguravaa. Meutim, pri tome se ne smije izgubiti iz vida da navedena odredba predstavlja razradu osnovnog kriterija za iskljuenje odgovornosti osiguravaa propisanu odredbama lana 931. ZOO-a, jer bi svako drugaije tumaenje bilo protivno odredbi lana 900. ZOO-a, prema kojoj se ugovorom moe odstupiti samo od onih odredaba glave XXVII ovog zakona u kojima je to odstupanje izriito doputeno, kao i od onih koje pruaju ugovaraima mogunost da postupe kako hoe, dok je odstupanje od ostalih odredaba, ukoliko nije zabranjeno ovim ili drugim zakonom, doputeno samo ako je u nesumnjivom interesu osiguranika. Stoga se Optim uslovima mogu razraditi kriteriji za oslobaanja od odgovornosti osiguravaa za tete uzrokovane ratnim operacijama i pobunama, ali se oslobaanje ne moe proirivati na druge rizike koji se ne smatraju ratnim operacijama i pobunama.

50

Zbog toga je drugostepeni sud pogreno primjenio materijalno pravo kada je odgovornost tuenog otklonio iskljuivo pozivom na odredbu lana 28. taka 1. Optih uslova, pogreno smatrajui da navedena odredba moe biti samostalni osnov za iskljuenje odgovornosti osiguravaa u dijelu u kome ta odredba propisuje iskljuenje odgovornosti osiguravaa za tetu nastalu detonacijom eksploziva, ako osoba koja to radi djeluje zlonamjerno. Slijedom navedenog, na tuenom je u smislu odredbe lana 931. stav 2. ZOO-a bio teret dokaza o tome da je predmetna teta nastala kao posljedica ratnih operacija ili pobune. Kako iz utvrenja prvostepenog suda nesporno proizilazi da teta koja je nastupila na imovini tuitelja nije proistekla kao posljedica rata ili pobune, to je prvostepeni sud pravilno primjenio materijalno pravo kada je osnovom odredbe lana 931. ZOO-a u vezi sa lanom 2. Posebnih uslova zakljuio da je predmetni tetni dogaaj pokriven ugovorom o osiguranju zakljuenim izmeu parninih stranaka. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001549 od 10.02.2009. godine)

STAMBENI ODNOSI Sticanje stanarskog prava 57. lan 2. stav 4. Zakona o stambenim odnosima KADA JE IZVRENO FAKTIKO RAZVRGNUE SUVLASNIKE ZAJEDNICE NA ZGRADI TAKO DA U PERIODU DUEM OD 50 GODINA JEDAN STAN PREDSTAVLJA DRUTVENO, A DRUGI STAN PRIVATNO VLASNITVO, TADA OKOLNOST TO NIJE DOLO DO FORMALNO-PRAVNE DIOBE ZGRADE I UPISA SPORNOG STANA U JAVNIM KNJIGAMA KAO ISKLJUIVOG DRAVNOG VLASNITVA NE MOE IMATI ZA POSLJEDICU ZAKLJUAK DA SE RADI O STANU U VLASNITVU (SUVLASNITVU) GRAANA. Iz obrazloenja: Tubenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari tuitelj trai da se utvrdi da je stekao status nosioca stanarskog prava na spornom stanu to je tuena duna trpjeti i dosljedno tome dozvoliti da tuitelj sa nadlenim organom zakljui ugovor o koritenju stana i da e u protivnom takav ugovor zamijeniti sudska presuda. Iz pravno relevantnih injeninih utvrenja niestepenih sudova, za koja je vezan revizijski sud, proizilazi da se sporni stan nalazi na spratu zgrade koja je sagraena na k.. 295/31 k.o. Dolac koja je u z.k. upisana kao suvlasnitvo L.B. ro. T., D. T., N. T. i S.T., svi djeca V., sa suvlasnikim dijelovima od po 1/8, ukupno , a da je preostalog dijela nekretnine upisana kao dravnao vlasnitvo, da su otac tuitelja, M.M., koji je umro 27.09.1966. godine i V.J. kao najmoprimci dana 08.07.1955. godine zakljuili ugovor o koritenju spornog stana sa Kunim savjetom zgrade u ulici Zagrebaka ikma broj 2 (raniji

51

naziv ulice i broj zgrade u kojoj se nalazi sporni stan), da je rjeenjem Narodnog odbora Optine Novo Sarajevo od 27.12.1959. godine utvrena visina stanarine za oca tuitelja kao nosioca sustanarskog prava na spornom stanu, da je nakon smrti oca tuitelja bratu tuitelja M.V. rjeenjem Skuptine Optine Novo Sarajevo, Sekretarijata za komunalne poslove i graevinarstvo od 08.04.1970. godine odobreno koritenje dijela spornog stana na kojem je raniji nosilac sustanarskog prava bio njegov pokojni otac i zakljuivanje ugovora o koritenju dijela stana, da M.V. nikada nije zakljuio ugovor o koritenju dijela tog stana, da je nakon to se iz dijela spornog stana (jedne sobe) iselila V.J.u taj dio stana se uselio T.N. koji se iz istog i iselio prije 1974. godine, da je brat tuitelja M.V. dobio na koritenje drugi stan i iselio se iz spornog stana krajem sedamdesetih godina prolog vijeka, da je tuitelj roen 1949. godine u spornom stanu, da je u istom neprekidno ivio od roenja pa do 1992. godine kada je zbog ratnih dejstava isti napustio, da je tuitelj 1974. godine zakljuio brak sa M. roenom P. S. i da su u tom braku stekli dvoje djece roene 1976. i 1981. godine i da je njegova porodica neprekidno ivjela u spornom stanu do 1992. godine, da tuitelj nikada nije zakljuio ugovor o koritenju spornog stana, da je odlukom CRPC Komisije od 28.05.2002. godine potvreno da je otac tuitelja 01.04.1992. godine bio nosilac stanarskog prava na spornom stanu i da je zakljukom o dozvoli izvrenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo od 23.12.2002. godine utvreno da je odluka CRPC Komisije od 28.05.2002. godine postala izvrna i da tuitelju kao lan porodinog domainstva nosioca stanarskog prava pripada pravo na vraanje u posjed spornog stana, da tuitelj sa svojom porodicom i dalje ivi u spornom stanu, a da nikada niko nije pokrenuo postupak za njegovo iselenje, a da u stanu u prizemlju predmetne zgrade ive zemljino-knjini suvlasnici iste. Na osnovu tako utvrenog injeninog stanja niestepeni sudovi su izveli pogrean pravni zakljuak da je sporni stan u suvlasnitvu fizikih lica sa ukupno , a da je druga polovina dravno vlasnitvo. Osnovano revizija ukazuje da tuitelj ne moe trpiti tetne posljedice to nije dolo do formalno pravne diobe zgrade u kojoj se nalazi sporni stan i upisivanja istog u odgovarajuim javnim knjigama sa dijelom 1/1 kao dravno vlasnitvo. Kao to je ve reeno zgrada u kojoj se nalazi sporni stan sastoji se od prizemlja u kome stanuju zemljino-knjini suvlasnici i spornog stana na spratu na kojem je sada umrli otac tuitelja jo 1955. godine stekao svojstvo nosioca sustanarskog prava, a kako je tuitelj roen u istom stanu 1949. godine proizilazi zakljuak da se otac tuitelja sa svojom porodicom u sporni stan uselio najkasnije 1949. godine. Nesporne su injenice da od tada zemljino-knjini suvlasnici neprekidno koriste prizemlje te zgrade a da je sporni stan do svoje smrti 1966. godine koristio otac tuitelja sa svojom porodicom, zajedno sa sustanarom V.J. a kasnije kada se ona iselila iz tog stana sa sustanarom T. N. da nakon smrti oca tuitelja sporni stan nastavljaju koristiti njegova supruga i djeca, meu kojima je i tuitelj, zajedno sa sustanarom, a da isti od kraja sedamdesetih godina prolog vijeka koristi samo tuitelj sa svojom porodicom. Za to cijelo vrijeme niko oca tuitelja, niti kasnije tuitelja, nije uznemiravao u mirnom posjedu stana, ukljuujui tu i zemljino-knjine suvlasnike, koji su cijelo to vrijeme ivjeli u stanu u prizemlju predmetne zgrade. Iz ovoga proizilazi zakljuak da je predmetna zgrada faktiki podjeljena na stan koji je u dravnom vlasnitvu (sporni stan) i stan koji je u vlasnitvu fizikih lica, dakle da je izvreno faktiko razvrgnue suvlasnike zajenice na predmetnoj zgradi, a okolnost da takvo faktiko stanje koje traje due od pedeset godina nije formalno pravno upisano u odgovarajue javne

52

knjige ne moe dovesti do toga da sporni stan bude tretiran kao stan u suvlasnitvu. Dakle, po ocjeni ovog suda sporni stan ima karakter stana u dravnom vlasnitvu. Pogrean je pravni stav niestepenih sudova da se na konkretni sluaj ima primjeniti odredba lana 2. stav 4. Zakona o stambenim odnosima (Slubeni list SR BiH broj 14/74, 12/87, Ustavni sud SFRJ U-409/87 i 213/88, Slubeni list SR BiH broj 36/89, Ustavni sud BiH U-174/90 i Slubeni list R BiH broj 2/93). Naime, ta zakonska odredba se odnosi na stanove u vlasnitvu graana na kojima do tada nije bilo steeno stanarsko pravo, a kao to je ve reeno predmetni stan je izgubio status stana u vlasnitvu graana, a pored toga na istom je prije stupanja na snagu tog zakona otac tuitelja stekao stanarsko pravo, a tuitelj je u skladu sa lanom 20. Zakona o stambenim odnosima (Slubeni list SFRJ broj 11/66) kao korisnik stana imao pravo da trajno i nesmetano koristi taj stan (lan 21. Zakona o stambenim odnosima iz 1974. godine), a nakon smrti nosioca stanarskog prava pod uslovima iz lana 21. Zakona o stambenim odnosima iz 1966. godine (lan 22. Zakona o stambenim odnosima iz 1974. godine), mogao je stei stanarsko pravo na tom stanu. Meutim, tuitelj nije stekao stanarsko pravo na spornom stanu u skladu sa gore navedenim odredbama Zakona o stambenim odnosima iz razloga to nema dokaza da je on nakon smrti svoga oca kao ranijeg nosioca stanarskog prava, sporazumno sa ostalim lanovima porodinog domainstva, odreen za nosioca stanarskog prava, niti je odreen od strane davaoca stana na koritenje za nosioca stanarskog prava niti je to uinjeno od strane nadlenog suda u vanparninom postupku. Po ocjeni ovog suda tuitelj je stanarsko pravo na spornom stanu stekao analognom primjenom lana 30. Zakona o stambenim odnosima. Naime, tom zakonskom odredbom u stavu 1. je regulisano da ako se neko lice nezakonito useli u stan u drutvenoj svojini ili se useli u zajednike prostorije u zgradi svako moe dati inicijativu, a zainteresovano lice zahtijev stambenom organu za pokretanje postupka za njegovo iselenje, stavom 2. istog lana je regulisano da e na osnovu zahtjeva ili po slubenoj dunosti stambeni organ donijeti rjeenje o ispranjenju stana odnosno prostorija ako od dana nezakonitog useljenja do pokretanja postupka nije proteklo vie od 3 godine, a stavom 7. istog lana je regulisano da se protekom roka iz stava 2. tog lana ne iskljuuje pravo davaoca stana na koritenje da zahtijeva ispranjenje stana odnosno zajednikih prostorija kod nadlenog suda u roku od daljnjih 5 godina. Po toj zakonskoj odredbi lice koje se nezakonito uselilo u stan u drutvenoj svojini, a da u roku od 8 godina od dana takvog uselenja nije pokrenut postupak pred nadlenim organima za njegovo iselenje je protekom tog roka po sili te zakonske odredbe sticalo stanarsko pravo na stanu u drutvenoj svojini. Kao to je ve reeno predmetni stan ima karakter stana u dravnoj (drutvenoj) svojini, tuitelj ivi u istom od svog roenja 1949. godine, u jednom periodu kao lan porodinog domainstva nosioca stanarskog prava, a poslije 1974. godine u tom stanu ivi sa svojom suprugom i djecom, bez sustanara, a od kraja sedamdesetih godina prolog vijeka i bez drugih korisnika stana i nikada nije pokrenut postupak za njegovo iselenje. Dakle, pod uslovom i da se tuitelj nezakonito uselio u sporni stan krajem sedamdesetih godina prolog vijeka on bi ( i pod tim pretpostavkama kao najnepovoljnijim u odnosu na tuitelja) u skladu sa lanom 30. Zakona o stambenim odnosima stekao stanarsko pravo na istom u roku od 8 godina od dana nezakonitog useljenja, dakle prije 1992. godine kada je zbog ratnih dejstava zajedno sa svojom porodicom privremeno napustio sporni stan. Stoga, po ocjeni ovog suda ne moe tuitelj kao lice koje je legalan korisnik spornog stana vie od 50 godina, a da u tom

53

periodu niko nije pokrenuo pred nadlenim organima postupak za njegovo iselenje, imati u pogledu sticanja stanarskog prava na istom nepovoljniji pravni poloaj nego u situaciji da se u taj stan nezakonito uselio. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08000275 od 16.06.2009. godine) Zajednike prostorije 58. lan 3. u vezi sa lanom 30. stav 1. Zakona o stambenim odnosima STANOM U SMISLU LANA 3. ZAKONA O STAMBENIM ODNOSIMA SMATRAJU SE SVE PROSTORIJE KOJE SLUE POTREBAMA STANOVANJA, PA TAKO I ZAJEDNIKE PROSTORIJE.KOJE SE KORISTE KAO STAN. ZA ODGOVOR NA PITANJE DA LI ZAJEDNIKE PROSTORIJE, KOJE SE KORISTE KAO STAN, PREDSTAVLJAJU STAN ODLUNE SU STVARNE STAMBENE PRILIKE MJESTA STANOVANJA, A NE OKOLNOST DA LI JE NADLENI ORGAN U UPRAVNOM POSTUPKU DONIO RJEENJE O PRETVARANJU ZAJEDNIKIH PROSTORIJA U STAN. Iz obrazloenja: lanom 30. stav 1. Zakona o stambenim odnosima je regulisano da ako se neko lice nezakonito useli u stan u drutvenoj svojini ili se useli u zajednike prostorije u zgradi svako moe dati inicijativu, a zainteresovano lice zahtijev stambenom organu za pokretanje postupka za njegovo iselenje, stavom 2. istog lana je regulisano da e na osnovu zahtjeva ili po slubenoj dunosti stambeni organ donijeti rjeenje o ispranjenju stana odnosno prostorija ako od dana nezakonitog useljenja do pokretanja postupka nije proteklo vie od 3 godine, a stavom 7. istog lana je regulisano da se protekom roka iz stava 2. tog lana ne iskljuuje pravo davaoca stana na koritenje da zahtijeva ispranjenje stana odnosno zajednikih prostorija kod nadlenog suda u roku od daljnjih 5 godina. Dakle, u skladu sa ovim zakonskim odredbama davalac stana na koritenje i tuitelji kao zainteresovana lica su bili ogranieni rokom od 8 godina od dana nezakonitog useljenja u zajednike prostorije da trae iseljenje bespravno useljenih lica u zajednike prostorije. U konkretnom sluaju, kao to je ve reeno, tueni su u sporne prostorije nezakonito uselili 22.04.1986. godine pa kako niko u roku od 8 godina raunajui od 22.04.1986. godine nije pokrenuo postupak za njihovo iseljenje iz tih prostorija oni su po sili te zakonske odredbe 22.04.1994. godine prestali biti nezakoniti korisnici tih prostorija. Pogrean je pravni stav drugostepenog suda da se na zajednikim prostorijama koje nisu formalno-pravno pretvorene u stambenu jedinicu ni koritenjem istih kao stambene jedinice kroz dui niz godina ne moe stei stanarsko pravo. U smislu lana 3. Zakona o stambenim odnosima kao stan smatraju se sve prostorije koje slue potrebama stanovanja, pa i zajednike prostorije, a da li zajednike prostorije koje se koriste kao stan, kao u konkretnom sluaju, sa stanovita odredbe lana 3. Zakona o stambenim odnosima predstavljaju stan sud cijeni prema stvarnim stambenim prilikama mjesta, a ne prema tome da li je nadleni organ u upravnom postupku donio

54

rjeenje o pretvaranju zajednikih prostorija u stan, kako to pogreno poprimaju niestepeni sudovi. Sporne prostorije, kao to je ve reeno, imaju zaseban ulaz, sastoje se od jedne sobe i kupatila sa WC-om ukupne povrine 22 m2 i imaju vodovodni, kanalizacioni, elektro i telefonski prikljuak. Sasvim sigurno da ovakve prostorije u skladu sa stvarnim stambenim prilikama, ne samo u Tuzli, nego i u cijeloj Bosni i Hercegovini, u cijelosti ispunjavaju uslove da se u skladu sa lanom 3. Zakona o stambenim odnosima smatraju stanom. Kako se dakle u skladu sa lanom 3. Zakona o stambenim odnosima stanom smatraju sve prostorije koje slue potrebama stanovanja, pa i zajednike prostorije koje se koriste u tu svrhu, to je bespravno uselenje u takve prostorije po pravnim posljedicama ravno bespravnom useljenju u stan, to znai da su protekom roka od 8 godina od dana nezakonitog uselenja u takve prostorije, a da u tom roku nije pokrenut postupak za njihovo iseljenje, tueni po sili te zakonske odredbe stekli stanarsko pravo na tim prostorijama i utvrujua sudska presuda ima samo deklaratoran karakter. S obzirom da su tueni stanarsko pravo na spornim prostorijama stekli jo 1994. godine, iste su tada i formalno izgubile karakter zajednikih prostorija, to tuitelji iste prostorije nisu mogli otkupiti u skladu sa Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, pa na istima nisu ni mogli stei stvarno pravo, pa time nisu aktivno legitimisani da trae iseljenje tuenih iz spornih prostorija. Kako su niestepeni sudovi pogreno primijenili materijalno pravo, to je revizija tuenih osnovana i ovaj sud ju je usvojio, te je primjenom lana 250. ZPP odluio kao u stavu jedan izreke ove presude. (Odluka Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000550 od 14.05.2009. godine) Pravo raspolaganja 59. lan 3. stav 5. Zakona o izmjenama Zakona o naputenim stanovima BIVI ZAKON O NAPUTENIM STANOVIMA JE UTVRIVAO I KATEGORIJU TZV. SLOBODNIH STANOVA KOJI SE NE MOGU PROGLAAVATI NAPUTENIM I ZA KOJE NISU POSTOJALE SMETNJE DA NJIMA RASPOLAU NJIHOVI VLASNICI. ZAKON O PRESTANKU PRIMJENE ZAKONA O NAPUTENIM STANOVIMA NE SADRI ODREDBE KOJIMA SE PONITAVAJU RASPOLAGANJA VLASNIKA STANOVA STANOVIMA KOJI SE NISU MOGLI SMATRATI NAPUTENIM, UKOLIKO ZAHTJEV ZA POVRAT TAKVOG STANA EVENTUALNO NE PODNESE LICE KOJE JE NA TOM STANU IMALO KONSTITUISANO STANARSKO PRAVO NA DAN 30. APRIL 1991. GODINE. Iz obrazloenja: Relevantna injenina utvrenja prvostepenog suda mogu se rezimirati na slijedei nain:

55

Rjeenjem tuene broj 03-372-2767/96 od 26.11.1996. godine predmetni stan je dodijeljen na koritenje tuiteljici. Nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu bila je Herceg Zora, koja je umrla 24.12.1994. godine u Sarajevu i koja je bila jedini korisnik stana. Predmetni stan nije proglaavan naputenim. Tuiteljica stan nesmetano koristi od 26.11.1996. godine, ali sa nadlenim stambenim organom nije zakljuila ugovor o koritenju stana, niti je nadleni stambeni organ proveo postupak obnove ugovora o koritenju stana. U iznesenoj injeninoj i pravnoj situaciji prvostepeni sud je odluku o odbijanju tubenog zahtjeva zasnovao na pravnom stavu da je rjeenje tuene od 26.11.1996. godine, kao akt o dodjeli stana, nitavo u smislu odredbe lana 2. stav 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima, pa se tuiteljica u smislu navedene zakonske odredbe moe smatrati samo privremenim korisnikom stana, za koga je nesporno da nije u skladu sa odredbom lana 18.c) istog zakona ostvario pravo na obnovu ugovora o koritenju stana, uslijed ega tuiteljica ne posjeduje zakonit pravni osnov za koritenje stana. Pri svemu tome prvostepeni sud je imao u vidu i odredbu lana 18. b) Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima, smatrajui da navedena odredba propisuje da se odredbe ovog zakona u svakom sluaju primjenjuju i na stanove koji nisu proglaeni naputenim. Drugostepeni sud je u svemu prihvatio kao pravilne i potpune naprijed navedene injenine i pravne zakljuke prvostepenog suda. Osnovano revidentica u svojoj reviziji ukazuje da se odluke niestepenih sudova zasnivaju na pogrenoj primjeni materijalnog prava. Smisao donoenja Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima bio je vraanje na stanje koje je bilo 30. aprila 1991. godine u pogledu steenih stanarskih prava, odnosno omoguavanje povratka u svoje stanove nosiocima stanarskog prava na dan 30. april 1991. godine. Niestepeni sudovi neosnovano zanemaruju nesporno utvrenu injenicu da je H. Z., kao nosilac stanarskog prava na spornom stanu, ostala u stanu i nakon 30. aprila 199l. godine, te da je ista, kao jedini korisnik stana, umrla u Sarajevu 24.12.1994. godine i da niko od njenih eventualnih lanova domainstva nije podnio zahtjev za povrat stana, kako to proizilazi i iz sadraja uvjerenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo od 11.10.2000. godine. S tim u vezi niestepeni sudovi su izgubili iz vida odredbu lana 3. stav 5. Zakona o izmjenama Zakona o naputenim stanovima, koja propisuje da se ne smatra naputenim stan koji se ne koristi uslijed smrti nosioca stanarskog prava ili lana porodinog domainstva koji je ostao u stanu nakon 30. aprila 1991. godine. Dakle, bivi Zakon o naputenim stanovima je utvrivao i kategoriju tzv. slobodnih stanova koji se ne mogu proglaavati naputenim i za koje nisu postojale smetnje da njima raspolau njihovi vlasnici. Zakon o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima ne sadri odredbe kojima se ponitavaju raspolaganja vlasnika stanova stanovima koji se nisu mogli smatrati naputenim, ukoliko zahtjev za povrat takvog stana eventualno ne podnese lice koje je na tom stanu imalo konstituisano stanarsko pravo na dan 30. april 1991. godine.

56

Imajui u vidu sve naprijed navedeno, niestepeni sudovi sud pogreno protumaili i primijenili odredbu lana 2. stav 3. u vezi sa lanom 18. b) Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima jer je pravi smisao navedenih zakonskih odredbi da tite pravo na dom i imovinu nosilaca stanarskih prava na dan 30. april 1991. godine. Ukoliko takvih nosilaca stanarskog prava nema, u tom sluaju ne postoje opravdani razlozi za primjenu navedenih zakonskih odredbi. Kako u predmetnoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni odredbi lana 2. stav 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima, to nema mjesta ni razmatranju primjene odredbe lana 18. c) istog zakona. Dakle, predmetni stan je bio slobodan i tuena, kao njegov vlasnik, mogla ga je dodijeliti na koritenje tuiteljici, jer osim umrlog nosioca stanarskog prava nije bilo drugih lanova porodinog domainstva . (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-001388 od 14.07.2009. godine) Konfiskovani stanovi 60. lan 47. stav 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. NOSIOCIMA STANARSKOG PRAVA NA KONFISKOVANOM STANU PRAVO NA KUPOVINU TOG STANA NIJE USLOVLJENO ISTOVREMENOM DODJELOM DRUGOG ODGOVARAJUEG STANA BIVEM VLASNIKU STANA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 58 0 P 021441 08 Rev od 09.07.2009. godine) Vojni stanovi 61. lan 39. e) Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo TUITELJ IMA PRAVNI INTERES ZA UTVRIVANJE DA JE PRAVNO OBAVEZUJUI UGOVOR O OTKUPU STANA KOJEG JE ZAKLJUIO SA SAVEZNIM SEKRETARIJATOM ZA NARODNU ODBRANU JER OD TAKVOG UTVRENJA ZAVISI OSNOVANOST NJEGOVOG OBLIGACIONOG ZAHTJEVA IZ LANA 39. E) ZAKONA O PRODAJI STANOVA NA KOJIMA POSTOJI STANARSKO PRAVO. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000520 od 14.05.2009. godine)

57

RADNO PRAVO Faktiki radni odnos 62. lan 21. stav 1. i lan 21.a) Zakona o radu. lan 15. Zakona o radnim odnosima i plaama slubenika organa uprave NEPOSJEDOVANJE RJEENJA O PRIJEMU U RADNI ODNOS NEMA NUNO ZA POSLJEDICU PRAVNI ZAKLJUAK DA ZAPOSLENIK NIJE ZASNOVAO RADNI ODNOS, NITI SE FAKTIKI RADNI ODNOS, ZBOG NEDOSTATKA ZAKONITOG OSNOVA ZASNIVANJA, MORA NUNO UVIJEK SMATRATI NEZAKONITO USPOSTAVLJENIM RADNIM ODNOSOM PO OSNOVU KOGA SE ZAPOSLENIKU NE MOE PRUITI PRAVNA ZATITA. Iz obrazloenja: Tano je da nae radno zakonodavstvo ne poznaje faktiki radni odnos, jer se radnopravni status uspostavlja samo na osnovu zakonom predvienog pravnog osnova (ugovor o radu, odnosno rjeenje o prijemu u radni odnos). Meutim, svakako da sluajevi faktikog rada ili zapoljavanja mogu da nastupe u praksi, pa se postavlja pitanje prava osoba koje su u faktikom radnom odnosu. Osnovno polazite za rjeenje tog pitanja treba da bude utvrivanje injenice da li je takva osoba obavljala odreeni rad i ispunjavala svoje dunosti, tako da treba prihvatiti pravnu fikciju da se pravni osnov nalazi u samom stalnom vrenju rada ili slube. U konkretnom sluaju, kada bi se i prihvatio stav drugostepenog suda da je tuitelj bio u faktikom radnom odnosu kod prvotuenog, taj radni odnos je imao sve bitne elemente koji se trae za pojam radnom odnosa. Prvotueni je injenicu zasnivanja rada upisao u radnu knjiicu tuitelja, isplaivao mu plae i sve druge prinadlenosti koje proistiu iz radnog odnosa, a tuitelj je u kontinuiranom vremenskom periodu od gotovo osam godina obavljao rad i ispunjavao svoje dunosti. Sve navedene okonosti jasno ukazuju da se eventualni propust prvotuenog da tuitelju izda rjeenje o prijemu u radni odnos ne moe pripisati u krivicu tuitelju niti tuitelj moe snositi tetne posljedice takvog propusta prvotuenog. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 56 0 P 006632 08 Rev od 23.04.2009. godine) Otkaz ugovora o radu vijee zaposlenika 63. lan 67. Zakona o radu VIJEE ZAPOSLENIKA, ODNOSNO SINDIKAT, PO ODREDBI LANA 67. ZAKONA O RADU IMA SVOJEVRSNO PRAVO SUODLUIVANJA O PRESTANKU RADA ZAPOSLENIKA KOD KOJEG POSTOJI SMANJENA RADNA SPOSOBNOST. Iz obrazloenja:

58

Odredbom lana 67. Zakona o radu je propisano da poslodavac moe otkazati ugovor o radu zaposleniku kod kojeg postoji smanjena radna sposobnost samo onda kada prethodno dobije saglasnost vijea zaposlenika, odnosno saglasnost sindikata ukoliko vijee zaposlenika nije formirano (lan 108. stav 2. Zakona o radu). Pravilan je stav niestepenih sudova da saglasnost koju ima u vidu odredba lana 67. Zakona o radu mora biti izriita, pri emu su niestepeni sudovi pravilno zakljuili da se aktu Sindikalne podrunice od 08.11.2006. godine, imajui u vidu njegov sadraj ,ne moe dati pravni znaaj navedene saglasnosti, za koji zakljuak su kroz obrazloenje svojih odluka dali potpune i pravilne razloge koje u svemu prihvata i ovaj sud, bez potrebe za njihovim ponavljanjem. Vijee zaposlenika, odnosno sindikat, po odredbi lana 67. Zakona o radu ima svojevrsno pravo suodluivanja o prestanku rada zaposlenika kod kojeg postoji smanjena radna sposobnost, pa je pravno neutemeljen prigovor revidenta da su niestepeni sudovi, pogrenim tumaenjem odredbe lana 67. Zakona o radu, ingerencije za odluivanje o otkazu prenijeli sa poslodavca na sindikat i na taj nain, zbog optepoznate solidarnosti sindikata sa zaposlenicima, onemoguili primjenu zakonskih odredaba o otkazu ugovora o radu. Suprotno navedenom prigovoru revidenta, za sluaj da sindikat uskrati saglasnost na odluku o otkazu, rjeenje spora se povjerava arbitrai (lan 26. stav 3. Zakona o vijeu zaposlenika u vezi sa lanom 108. stav 2. Zakona o radu), tako da stav sindikata ne moe jednostrano onemoguiti dalji postupak rjeavanja spora izmeu poslodavca i zaposlenika, kako to pogreno rezonuje revident. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000578 od 05.05.2009. godine) Odredivost plate po granskom kolektivnom ugovoru 64. lan 69. Zakona o radu lan 28. Kolektivnog ugovora za djelatnost srednjeg obrazovanja F BiH KAKO OVLATENI PREDSTAVNICI ZAPOSLENIKA I POSLODAVCA U OBLASTI SREDNJEG OBRAZOVANJA, NAKON STUPANJA NA SNAGU GRANSKOG KOLEKTIVNOG UGOVORA, NISU NIKADA PRISTUPILI UTVRIVANJU OSNOVICE ZA PLAE I KOEFICIJENATA SLOENOSTI POSLOVA NA NAIN PROPISAN ODREDBOM LANA 28. STAV 2. GRANSKOG KOLEKTIVNOG UGOVORA, TO RAZLIKU IZMEU PLAE KOJA MU JE ISPLAENA I PLAE PREMA GRANSKOM KOLEKTIVNOM UGOVORU ZAPOSLENIK (TUITELJ) MOE OSNOVANO POTRAIVATI U SUDSKOM POSTUPKU SAMO UKOLIKO DOKAE DA JE PLAA KOJA MU JE ISPLAENA NIA OD PLAE KOJU SU U ISTOM PERIODU PRIMALI SLUBENICI ORGANA UPRAVE ISTE STRUNE SPREME I SLOENOSTI POSLOVA (LAN 28. STAV 3. GRANSKOG KOLEKTIVNOG UGOVORA).

59

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000892 od 27.10.2009. godine) (Ovim se potvruje raniji stav Graanskog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine zauzet na sjednici od 23.01.2008. godine)

Prekid rada 65. lan 72. Zakona o radu ODREDBA LANA 72. STAV 3. ZAKONA O RADU NE PROPISUJE PREKID RADA, DO KOJEG JE DOLO ZBOG OKOLNOSTI ZA KOJE ZAPOSLENIK NIJE KRIV, KAO POSEBAN OBLIK RADNO-PRAVNOG STATUSA U KOJI ZAPOSLENIK MOE BITI STAVLJEN NA ODREENO VRIJEME ODLUKOM POSLODAVCA I PO IJEM ISTEKU ZAPOSLENIKU UGOVOR O RADU PRESTAJE OTKAZOM. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000447 od 12.05.2009. godine) Nezakonit otkaz pravo na plau 66. lan 96. stav 2. taka 1. Zakona o radu i lan 190. ZOO RADOM PO OSNOVU UGOVORA O DJELU KOD STRANE MEUNARODNE ORGANIZACIJE ZA VRIJEME NEZAKONITOG OTKAZA UGOVORA O RADU TUITELJ JE OSTVARIVAO ZARADU, PRI EMU JE TA ZARADA BILA VEA OD ONE KOJU BI OSTVARIVAO DA NIJE BILO NEZAKONITOG OTKAZA, PA STOGA TUITELJ NEMA PRAVO NA NAKNADU PLAE ZA VRIJEME DOK JE RADIO I OSTVARIVAO ZARADU KOD STRANE MEUNARODNE ORGANIZACIJE. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000194 od 23.04.2009. godine ) Zastara pravo na regres 67. lan 106. Zakona o radu UKOLIKO ROK ZA ISPLATU NAKNADE ZA KORITENJE GODINJEG ODMORA (REGRES) NIJE UTVREN ZAKONOM, KOLEKTIVNIM UGOVOROM ILI ODLUKOM POSLODAVCA, PRAVO NA POTRAIVANJE REGRESA DOSPIJEVA PRVOG NAREDNOG DANA NAKON POETKA KORITENJA GODINJEG ODMORA I OD TADA POINJE TEI ZASTARA ZAHTJEVA ZA ISPLATU REGRESA.

60

PRAVO NA REGRES JE AKCESORNE PRIRODE I OSTVARIVANJE TOG PRAVA ZAVISI OD KORITENJA GODINJEG ODMORA, TAKO DA ZAPOSLENIK KOJI NIJE KORISTIO GODINJI ODMOR NEMA PRAVO NA REGRES. (PresudaVrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08000904 od 13.08.2009. godine) Zastara doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje 68. lan 106. Zakona o radu i lan 3. stav 2. u vezi sa lanom 82. stav 5. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. UPLATA DOPRINOSA ZA PENZIJSKO I INVALIDSKO OSIGURANJE PREDUSLOV JE ZA OSTVARIVANJE PRAVA NA PENZIJU, PA SE NA OVE OBAVEZE NE MOE PRIMIJENITI ZASTARNI ROK IZ LANA 106. ZAKONA O RADU, JER SE NE RADI O TAKVOJ VRSTI POTRAIVANJA KOJE PODLIJEE ZASTARIJELOSTI (LAN 3. STAV 2. U VEZI SA LANOM 82. STAV 5. ZAKONA O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU). (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 53 0 P 005646 08 Rev od 07.07.2009. godine i presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0Rev-08-000424 od 09.06.2009. godine) Radni odnos prestanak po sili zakona 69. lan 1. stav 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa BUDUI DA JE RADNI ODNOS DOBROVOLJNO USPOSTAVLJEN PRAVNI ODNOS IZMEU RADNIKA I POSLODAVCA U KOJEM RADNIK U VIDU ZANIMANJA OBAVLJA ODREENE POSLOVE, ZASNIVANJEM RADNOG ODNOSA KOD DRUGOG POSLODAVCA RADNIKU PRESTAJE RADNI ODNOS KOD RANIJEG POSLODAVCA PO SILI ZAKONA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08000434 od 14.05.2009.godine ) Privremeno ili trajno rasporeivanje 70. lan 17. 20. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa u vezi sa lanom 5. 11. Zakona o radnim odnosima. PREMA ODREDBAMA LANOVA 17. 20. ZAKONA O OSNOVNIM PRAVIMA IZ RADNOG ODNOSA, ODNOSNO ODREDBAMA LANOVA 5. 11. ZAKONA O RADNIM ODNOSIMA, VAEIM U VRIJEME NASTANKA SPORNOG PRAVNOG

61

ODNOSA, RASPOREIVANJE RADNIKA JE MOGLO PRIVREMENO, ZAVISNO OD POTREBE PROCESA RADA. Iz obrazloenja:

BITI

TRAJNO

ILI

Odluka o trajnom rasporeivanju radnika, kakav karakter ima odluka tuenog broj 916 od 23.11.1990. godine, mogla se izvriti tek kada postane konana, dok kod privremenog rasporeivanja, shodno odredbi lana 35. u vezi sa lanom 5. Zakona o radnim odnosima, prigovor na odluku o takvom rasporeivanju nije odlagao njeno izvrenje i radnik je morao postupiti odmah po toj odluci, bez obzira na to to je tu odluku pobijao prigovorom, izlaui se u suprotnom zakonskim posljedicama neopravdanog izostanka s posla. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000108 od 10.03.2009. godine) Plae nisu povremena potraivanja 71. lan 372. stav 1. i lan 279. stav 3. ZOO PLAE I DRUGA NOVANA POTRAIVANJA IZ RADNOG ODNOSA NE PREDSTAVLJAJU POVREMENA POTRAIVANJA IZ LANA 372. STAV 1. ZOO, PA ZATEZNA KAMATA NA NAVEDENA NOVANA POTRAIVANJA TEE POEV OD DOSPJELOSTI SVAKOG POJEDINOG IZNOSA, A NE POEV OD DANA PODNOENJA TUBE. (Zakljuak Graanskog odjeljenja Vrhovnog suda F BiH sa sjednice od 17.09.2009. godine, kojim se mijenja pravni stav ovog suda objavljen u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 1/2006, sentenca broj 23) NASLJEDNO PRAVO Predmet nasljeivanja 72. lan 31. u vezi sa lanom 2. Zakona o nasljeivanju PREDMET NASLJEIVANJA JE OSTAVINA POD KOJOM SE PODRAZUMIJEVAJU STVARI I PRAVA UMRLOG, KOJA PRELAZE NA NJEGOVE NASLJEDNIKE (LAN 2. ZAKONA O NASLJEIVANJU). PREDMET NASLJEIVANJA, DAKLE, MOGU BITI IMOVINSKA I NEIMOVINSKA PRAVA OSTAVIOCA KOJA IMAJU IMOVINSKU VRIJEDNOST (IJI SE EKVIVALENT MOE IZRAZITI U NOVCU). TO SU APSOLUTNA STVARNA PRAVA, KAO NPR. PRAVO VLASNITVA, PRAVO ZALOGE, PRAVO SLUNOSTI, PRAVO GRAENJA I PRAVO KORITENJA, KAO I RELATIVNA (OBLIGACIONA) PRAVA KAO TO SU NPR. ZAJAM, NAKNADA TETE, OSIGURANJE, AUTORSKA PRAVA I DRUGA OBLIGACIONA PRAVA. MEUTIM, PRAVO

62

KORITENJA STANA NE SPADA U NAVEDENA PRAVA, PA ISTO NE ULAZI U VRIJEDNOST ZAOSTAVTINE NA OSNOVU KOJE SE IZRAUNAVA NUNI DIO. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001183 od 04.11.2008. godine) Nasljedno pravni zahtjev 73. lan 35. Zakona o nasljeivanju STRANKA KOJA U OSTAVINSKOM POSTUPKU NIJE ZAHTIJEVALA IZDVAJANJE DIJELA OSTAVINE U SMISLU LANA 35. ZAKONA O NASLJEIVANJU, PA JOJ SHODNO TOME NIJE NI PRIZNATO PRAVO DA TAKAV ZAHTJEV OSTVARUJE U PARNICI, NE MOE TAJ ZAHTJEV ISTICATI NAKON PRAVOSNANOSTI RJEENJA O NASLJEIVANJU. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000268 od 31.03.2009. godine) PARNINI POSTUPAK Ocjena pravnih uinaka injeninog stanja 74. lan 8. Zakona o parninom postupku OCJENA PRAVNIH UINAKA UTVRENOG INJENINOG STANJA NE PREDSTAVLJA PRIMJENU ODREDBE LANA 8. ZPP, VE PRIMJENU MATERIJALNOG PRAVA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000328 od 26.03.2009. godine) Efikasna sudska zatita 75. lan 10. i lan 81. stav 1. i 2. Zakona o parninom postupku NAELO EKONOMINOSTI POSTUPKA NE MOE I NE SMIJE BITI SAMO SEBI SVRHA, ODNOSNO NE SMIJE PREDSTAVLJATI BITNO OGRANIAVANJE PRAVA STRANKE DA U POSTUPKU IZNESE PRED SUD SVOJU PROCESNU GRAU I DA SE U POSTUPKU NAJPOTPUNIJE IZJASNI, JER TO PRAVO TAKOE PREDSTAVLJA CILJ I ELEMENAT PRAVA NA EFIKASNU SUDSKU ZATITU. Iz obrazloenja:

63

Samo tako shvaeno naelo ekonominosti nee biti u suprotnosti sa dunosti suda da u okviru prezentirane procesne grae utvrdi istinu u postupku i donese materijalno ispravnu presudu, to u konkretnoj pravnoj stvari niestepeni sudovi nisu u potrebnoj mjeri imali u vidu. Naime, pravo suda na slobodan izbor najpodobnijih dokaznih sredstava (lan 81. stav 1. ZPP) ne moe biti arbitrarno, ve mora biti opravdano uvjerljivim i loginim razlozima da bi se moglo provjeriti da li je odbijanje nekog dokaza kao suvinog bilo pravilno, to u konkretnoj parnici niestepeni sudovi nisu uinili. Iz sadraja zapisnika sa pripremnog roita ne moe se zakljuiti da je prvostepeni sud, prije donoenja odluke o odreivanju dokaza koji e se izvesti na glavnoj raspravi, na adekvatan nain (izjanjenje stranaka i slino) prethodno utvrdio da su upravo svjedocima, ije je sasluanje odredio, najpotpunije i najpouzdanije poznate sporne injenice koje je tuena oznaila kao predmet njihovog svjedoenja. Stoga se odabir svjedoka od strane prvostepenog suda u konkretnom sluaju ima smatrati proizvoljnim i arbitrarnim i kao takav suprotan odredbi lana 81. stav 1. i 2. ZPP, to je drugostepeni sud propustio sankcionisati usljed ega je drugostepena presuda zahvaena povredom odredaba parninog postupka iz lana 209. ZPP. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000688 od 23.07.2009. godine) Nadlenost prava vojnih invalida i porodica palih boraca 76. lan 16. Zakona o parninom postupku NE POSTOJI NADLENOST PARNINOG SUDA ZA POSTUPANJE PO ZAHTIJEVIMA ZA OSTVARIVANJE PRAVA UTVRENIH ZAKONOM O OSNOVNIM PRAVIMA VOJNIH INVALIDA I PORODICA PALIH BORACA, ODNOSNO ZAKONOM O PRAVIMA BRANILACA I LANOVA NJIHOVIH PORODICA. Iz obrazloenja: U pogledu potraivanja koja su predmet ovog spora zakonodavac je posebnim zakonom odluivanje u tim sporovima dao u nadlenost drugom organu, jer je raspravljanje o pravima ratnih vojnih invalida i realizaciji tih prava povjerio organima uprave, ustanovljavajui istovremeno sudsku kontrolu u upravnom sporu. Naime, zakonodavac je posebnim zakonima propisao da o predmetnim pravima ratnih vojnih invalida odluuje nadleni organ uprave (lan 103. Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca, odnosno lan 38. Zakona o pravima branilaca i lanova njihovih porodica), da se zatita prava ratnih vojnih invalida i kontrola konanog upravnog akta sprovodi u upravnom sporu (lan107. stav 1. Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca, odnosno lan 51. stav 1. Zakona o pravima branilaca i lanova njihovih porodica) i da prvostepeni organ uprave sam izvrava svoje rjeenje (lan 115. Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca,

64

odnosno lan 39. Zakona o pravima branilaca i lanova njihovih porodica), kako je to pravilno u razlozima svoje odluke naveo i drugostepeni sud. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000128 od 10.03.2009. godine) Nadlenost Sud BiH 77. lan 16. stav 3. Zakona o parninom postupku KADA SUD U TOKU POSTUPKA UTVRDI DA JE ZA ODLUIVANJE NADLEAN SUD BOSNE I HERCEGOVINE TADA NEMA MJESTA PRIMJENI ODREDBE LANA 16. STAV 3. ZPP I ODBACIVANJE TUBE, VE JE SUD DUAN OGLASITI SE STVARNO NENADLENIM I PREDMET DOSTAVITI SUDU BIH KAO STVARNO NADLENOM SUDU. Iz obrazloenja: Tubenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari tuitelj trai da se utvrdi da je nezakonita odluka tuenog od 07.05.2007. godine kojom je otkazan Ugovor o radu zakljuen izmeu tuitelja kao zaposlenika i tuenog kao poslodavca, da se ista odluka stavi van snage i naloi tuenom da tuitelju uspostavi radno-pravni status i vrati ga na radno mjesto generalnog sekretara na kojim poslovima je bio do dana uruenja otkaza i da mu za period od dana uruenja otkaza do povratka na posao isplati neisplaene plate i doprinose za zdravstveno i penziono osiguranje. U skladu sa lanom 2. stav 2. Statuta Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine (tuenog) tueni je nevladino, neprofitno i nezavisno udruenje koje razvija i titi Olimpijski pokret u BiH u skladu sa Olimpijskom poveljom. U skladu sa lanom 3. stav 2. Statuta tueni se organizuje i djeluje u skladu sa odredbama Olimpijske povelje i Zakona o udruenjima i fondacijama Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH broj 32/01), te je u skladu sa tim zakonom upisan u odgovarajui registar kod nadlenog ministarstva Bosne i Hercegovine. lanom 1. taka 2. pod c. Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH broj 26/04, 7/05 i 48/05) je propisano da se tim zakonom reguliu radni odnosi, izmeu ostalih, zaposlenika koji su zaposleni u udruenjima i fondacijama Bosne i Hercegovine, a lanom 83. taka 4. istog zakona je regulisano da zaposlenik zbog povrede prava iz radnog odnosa moe podnijeti tubu pred Sudom Bosne i Hercegovine. Iz gore navedenih zakonskih odredaba proizilazi da je za rjeavanje ovog spora stvarno nadlean Sud Bosne i Hercegovine, te da je osnovan revizijski prigovor povrede odredaba parninog postupka iz lan 209. Zakona o parninom postupku (Slubene novine F BiH broj: 53/03, 73/05 i 19/06 u daljem tekstu ZPP) uinjen od strane drugostepenog suda, koji u skladu sa lanom 17. stav 1. ZPP u postupku po albi i po slubenoj dunosti pazi na stvarnu nadlenost.

65

Zbog svega gore reenog valjalo je na osnovu odredbe lana 249. stav 1. ZPP reviziju uvaiti, ukinuti drugostepenu presudu i predmet vratiti drugostepenom sudu na ponovno suenje. U ponovnom suenju drugostepeni sud e po slubenoj dunosti ukinuti prvostepenu presudu i predmet ustupiti Sudu Bosne i Hercegovine kao stvarno nadlenom sudu. Valja posebno naglasiti da Zakon o parninom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH broj 36/04) u lanu 4. stav 3. i lan u 5. pitanje razgranienja nadlenosti izmeu tog suda i drugih sudova u BiH regulie kao pitanje stvarne nadlenosti. S obzirom da Zakon o parninom postupku ne sadri takve odredbe kada je u pitanju razgranienje nadlenosti izmeu sudova u F BiH (optinski, kantonalni i Vrhovni sud F BiH) i Suda BiH, onda po ocjeni ovog suda, u situaciji kada se pred sudovima u Federaciji BiH podnese zahtjev za ije rjeavanje je nadlean Sud BiH, kao to je u konkretnom sluaju, sa istim treba postupiti analognom primjenom stava 3. lana 4. i lana 5. Zakon o parninom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine. Zbog sloenosti pravosudnog sistema Drave BiH (postojanje faktiki etiri jurisdikciona sistema) na ovakve sluajeve se ne moe primijeniti lan 16. stav 3. ZPP, jer bi to dovelo do povrede prava na pristup sudu garantovanog lanom 6. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja se u skladu sa lanom II, taka 2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini i ima prioritet nad domaim zakonima, jer bi primjenom te zakonske odredbe stranke vrlo izvjesno dole u situaciju da proputaju prekluzivne rokove za zatitu svojih prava. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000300 od 12.05.2009.godine) Ispitivanje odluka izvrnog suda 78. lan 16. Zakona o parninom postupku U PARNINOM POSTUPKU SE NE MOE ISPITIVATI ZAKONITOST I PRAVILNOST ODLUKA IZVRNOG SUDA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-09000740 od 07.07.2009. godine) Izberiva nadlenost nova saznanja o ranijim okolnostima 79. lan 32. stav 1. Zakona o parninom postupku TUITELJ JE UZ TUBU DUAN PRUITI DOKAZE DA JE TETNA RADNJA POINJENA ILI DA JE TETNA POSLJEDICA NASTUPILA NA PODRUJU SUDA KOJEM JE TUBA PODNESENA.

66

UKOLIKO TUITELJ NE POSTUPI NA NAVEDENI NAIN TADA NEMA USLOVA ZA PRIMJENU ODREDBE LANA 32. ZPP, VE SE MJESNA NADLENOST ZA SUENJE, POVODOM PRIGOVORA TUENOG, IMA OCIJENITI PREMA PRAVILIMA O OPOJ MJESNOJ NADLENOSTI, ODNOSNO PREMA PREBIVALITU (BORAVITU) ILI SJEDITU TUENOG (LAN 28. 31. ZPP). (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Gr-09-000177 od 18.09.2009. godine i Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0Gr-09-000222 od 08.10.2009. godine) Delegacija 80. lan 50. stav 2. i lan 362. Zakona o parninom postupku NISU ISPUNJENE PRETPOSTAVKE ZA ODLUIVANJE O PRIJEDLOGU DA U POJEDINOM PREDMETU POSTUPA STVARNO NADLEAN SUD U DRUGOM KANTONU (SVRSISHODNA DELEGACIJA), AKO NADLENI SUD PREDHODNO NIJE ODLUIO O DOPUTENOSTI PROIRENJA TUBE NA POSTUPAJUEG SUDIJU TOGA SUDA, KAO NOVOG TUENOG. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Gr-09-000213 od 15.10.2009. godine) Povlaenje tube - prempcija 81. lan 84. stav 1. Zakona o parninom postupku NEMA MJESTA PRESUMPCIJI O POVLAENJU TUBE U SITUACIJI KADA JE TUITELJ PREDLOIO ODGODU PRIPREMNOG ROITA ZBOG OPRAVDANE SPRIJEENOSTI NJEGOVOG PUNOMONIKA DA PRISTUPI NA TO ROITE. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000180 od 14.04.2009. godine) Dokaz vjetaenjem 82. lan 123. i lan 147. Zakona o parninom postupku PARNINI SUD NIJE DUAN VJETAENJEM UTVRIVATI IZNOS ZATEZNIH KAMATA OBRAUNATIH ZA PERIOD KANJENJA U PLAANJU GLAVNOG DUGA AKO JE TUITELJ PRILOIO OBRAUN IZ KOGA SU VIDLJIVI SVI ELEMENTI NA OSNOVU KOJIH JE ISTI SAINJEN, A TUENIK NIJE OSPORIO NA ODREEN NAIN NI JEDAN OD ELEMENATA OBRAUNA.

67

U NEDOSTATKU ODREENIH PRIGOVORA NEMA RAZLOGA ZA IZVOENJE VJETAENJA. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001383 od 15.01.2009. godine) Visina tete slobodna ocjena dokaza 83. lan 127. Zakona o parninom postupku PRIMJENI ODREDBE LANA 127. ZPP IMA MJESTA SAMO U SITUACIJI KADA SE DO TANE KVANTIFIKACIJE OSNOVANOG PRAVA MOE DOI SAMO UZ NESRAZMJERNE TEKOE ILI JE TO POTPUNO NEMOGUE. Iz obrazloenja: Neprihvatljiv je prigovor revidenta da su niestepeni sudovi o visini tubenog zahtjeva mogli odluiti primjenom odredbe lana 127. ZPP. Primjeni navedene zakonske odredbe ima mjesta samo u situaciji kada se do tane kvantifikacije prava moe doi samo uz nesrazmjerne tekoe ili je to potpuno nemogue, to u konkretnoj pravnoj stvari nije sluaj, jer je nemogunost kvantifikacije prava prouzrokovana neadekvatnim angamanom tuitelja u parnici i njegovim propustom da u skladu sa diktatom raspravnog naela dokazno supstancira svoj zahtjev. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari je bio sporan i sam osnov tubenog zahtjeva a ne samo njegova visina, pa ve i sa osnova te injenice ne dolazi u obzir primjena odredbe lana 127. ZPP, jer se ista odnosi iskljuivo na kvantifikaciju osnovanog prava. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000608 od 05.05.2009. godine) Provoenje dokaza - vjetaenje 84. lan 155. stav 3. Zakona o parninom postupku KADA VJETAK DOSTAVI SUDU POTPUN I RAZUMLJIV NALAZ I MILJENJE I NAKON TOGA NA GLAVNOJ RASPRAVI NA STRUAN I ARGUMENTOVAN NAIN ODGOVORI NA PRIMJEDBE TUENOG, TADA NEMA MJESTA PRIHVATANJU PRIJEDLOGA ZA ODREIVANJE DRUGOG VJETAKA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001578 od 02.12.2008. godine) Kritika ocjena nalaza i miljenja 85. lan 209. Zakona o parninom postupku

68

SUD NALAZ I MILJENJE VJETAKA CIJENI KAO I SVE DRUGE DOKAZE U SKLADU SA NAELOM SLOBODNE OCIJENE DOKAZA IZ LANA 8. ZPP, PA JE DUAN DA NALAZ I MILJENJE VJETAKA PODVRGNE KRITIKOJ ANALIZI. KADA ZAKLJUAK PRVOSTEPENOG SUDA O NEPOSTOJANJU DOPRINOSA STRANKE U NASTANKU TETNOG DOGAAJA NIJE REZULTAT TAKVOG KRITIKOG OCJENJIVANJA NALAZA I MILJENJA VJETAKA, VE JE REZULTAT POTPUNOG ZANERMARIVANJA JEDNOG NJEGOVOG RELEVANTNOG DIJELA, KOJI U PRVOSTEPENOJ PRESUDI UOPTE NIJE INTERPRETIRAN NI OCJENJIVAN, OSTVARENA JE POVREDA ODREDABA PARNINOG POSTUPKA IZ LANA 209. U VEZI SA LANOM 8. ZPP. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-000745 od 06.11.2008. godine) Aktivna legitimacija 86. lan 209. Zakona o parninom postupku AKTIVNA LEGITIMACIJA NIJE PROCESNA PREDPOSTAVKA ZA DOPUSTIVOST TUBE NITI ZA PREDUZIMANJE PARNINIH RADNJI U TOKU POSTUPKA, VE OD NJENOG POSTOJANJA ZAVISI OSNOVANOST TUBENOG ZAHTJEVA. STOGA NI POGREAN ZAKLJUAK SUDA O POSTOJANJU AKTIVNE LEGITIMACIJE TUITELJA U NEKOM SPORU NE SPADA U SFERU POVREDE ODREDABA PARNINOG POSTUPKA IZ LANA 209. ZPP-A, VE U SFERU POGRENE PRIMJENE MATERIJALNOG PRAVA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000448 od 31.03.2009. godine) Lista vjetaka 87. lan 209. u vezi sa lanom 149. stav 3. Zakona o parninom postupku OKOLNOST DA JE VJETAENJE, SUPROTNO ODREDBI LANA 149. STAV 3. ZPP-A IZVEDENO PO VJETAKU GEOMETRU KOJI SE NE NALAZI NA LISTI IMENOVANIH STALNIH SUDSKIH VJETAKA, SAMA PO SEBI, NE PREDSTAVLJA POVREDU ODREDABA PARNINOG POSTUPKA IZ LANA 209. ZPP. Iz obrazloenja: Tuitelj tokom prvostepenog postupka nije imao primjedbi u pogledu izbora linosti vjetaka, niti je u svojoj albi naveo na koji nain je okolnost da se vjetak geometar ne nalazi na listi imenovanih vjetaka bila od uticaja na zakonitost i pravilnost odluke.

69

Stoga je neosnovan prigovor revidenta da je drugostepena presuda zahvaena povredom odredaba parninog postupka iz lana 209. ZPP. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000078 od 17.03.2009. godine) Tumaenje kolektivnog ugovora 88. lan 209. u vezi sa lanom 81. stav 2. Zakona o parninom postupku ZA TUMAENJE KOLEKTIVNOG UGOVORA ZA DJELATNOST OSNOVNOG OBRAZOVANJA U FEDERACIJI BIH NADLENA JE ZAJEDNIKA KOMISIJA UGOVARAA ILI ARBITRANO VIJEE (LAN 69. STAV 6. U VEZI SA LANOM 59. KOLEKTIVNOG UGOVORA), PA JE PRVOSTEPENI SUD, KOD INJENICE DA REVIDENT NIJE POKRETAO POSTUPAK ZA TUMAENJE ODREDBI KOLEKTIVNOG UGOVORA KOJE SMATRA SPORNIM, PRAVILNO PRIMIJENIO ODREDBU LANA 81. STAV 2. ZPP KADA JE ODBIO PRIJEDLOG REVIDENTA ZA IZVOENJE DOKAZA SASLUANJEM SVJEDOKA NA OKOLNOST UTVRIVANJA STVARNE VOLJE UGOVARAA PRILIKOM ZAKLJUIVANJA KOLEKTIVNOG UGOVORA. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000832 od 03.09.2009. godine) Dopuna revizije 89. lan 214. stav 4. u vezi sa lanom 253. Zakona o parninom postupku DOPUNA REVIZIJE KOJA JE IZJAVLJENA PO PROTEKU ROKA IZJAVLJIVANJE REVIZIJE IMA SE ODBACITI KAO NEBLAGOVREMENA Iz obrazloenja: Tuitelj je blagovremeno izjavio reviziju, a nakon toga predao i podnesak od 11.2.2008.godine, nazvan dopuna revizije kojeg je prvostepeni sud primio 12.2.2009.godine. Meutim ta dopuna revizije predata je izvan roka za izjavljivanje revizije (rok je istekao 15.1.2009.g., jer je drugostepenu presudu punomonik tuitelja primio 16.12.2008.g.), pa ju je kao neblagovremenu valjalo odbaciti primjenom l. 214. st. 4. u vezi sa l. 253. ZPP. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-09000740 od 07.07.2009. godine) ZA

70

Ocjena izvedenih dokaza 90. lan 240. stav 2. Zakona o parninom postupku REVIZIJOM SE NE MOE NAPADATI SUDSKA OCJENA IZVEDENIH DOKAZA KADA TAKAV PRIGOVOR UKLJUUJE ILI PRIKRIVA PRIGOVOR POGRENO ILI NEPOTPUNO UTVRENOG INJENINOG STANJA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000138 od 17.03.2009. godine) Revizija u zemljino-knjinom postupku 91. lan 247. i lan 254. stav 4. Zakona o parninom postupku i lan 26. Zakona o vanparninom postupku PROTIV DRUGOSTEPENOG RJEENJA DONESENOG U ZEMLJINO-KNJINOM POSTUPKU REVIZIJA NIJE DOPUTENA (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-09-000950 od 07.07.2009. godine) Mjera osiguranja - alba 92. lan 282. stav 5. Zakona o parninom postupku NIJE DOPUTENA ALBA PROTIV RJEENJA O ODREIVANJU MJERE OSIGURANJA KOJEG JE U PRVOM STEPENU DONIO KANTONALNI SUD (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-G-09-000008 od 09.04.2009. godine) Tuba - nedostatak stranake sposobnosti 93. lan 293. stav 3. Zakona o parninom postupku OKOLNOST DA JE TUITELJICA PRAVILNO NAZNAENOM NAZIVU TUENE BANKE, KAO EGZISTENTNE PRAVNE OSOBE KOJA IMA STRANAKU SPOSOBNOST, DODALA I NAZIV NJENE EKSPOZITURE, KAO ORGANIZACIONOG DIJELA BANKE U KOME JE OBAVLJALA RAD, NEMA ZA POSLJEDICU NEUREDNOST TUBE KOJA SE TIE NEDOSTATKA STRANAKE SPOSOBNOSTI TUENE.

71

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000447 od 12.05.2009. godine) alba potvrda o prijemu poiljke i peat pote 94. lan 325. stav 2. Zakona o parninom postupku U SLUAJU SUMNJE O BLAGOVREMENOSTI PODNESENE ALBE ZBOG POSTOJANJA RAZLIITIH PODATAKA O DATUMU NJENOG UPUIVANJA PREKO POTE PREPORUENOM POILJKOM MJERODAVNI SU PODACI IZ POTVRDE O PRIJEMU POILJKE SA PEATOM POTE, A NE PODACI NAVEDENI NA KOVERTI U KOJOJ JE PODNESAK PREDAT, ILI PODACI NA PRIJEMNOM TAMBILJU SUDA. ( Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-001124 od 11.06.2009.) Ocjena blagovremenosti revizije 95. lan 325. stav 1. Zakona o parninom postupku U SLUAJU SUMNJE O BLAGOVREMENOSTI REVIZIJE, KADA JE REVIZIJA PRVOSTEPENOM SUDU PODNESENA NEPOSREDNO, A POTOM CMS SISTEMOM IZVREN UNOS TOG DOKUMENTA, TADA ZA OCJENU BLAGOVREMENOSTI REVIZIJE MJERODAVAN JE DATUM IZ PEATA. U CMS POTVRDI U RUBRICI DATUM I VRIJEME PRIJEMA ISPISUJE SE DATUM PRIJEMA SA PEATA (TJ. DAN KAD JE REVIZIJA NEPOSREDNO PODNIJETA SUDU) A NE DATUM UNOSA, JER DATUM UNOSA SE ISPISUJE U ZAGLAVLJE POTVRDE. (Dopis Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 65 0 Ps 020001 08 Rev od 18.06.2009. godine) Restitucijsko roite 96. lan 332. stav 2. Zakona o parninom postupku KADA JE PRVOSTEPENI SUD DATUM I VRIJEME ODRAVANJA GLAVNE RASPRAVE ODREDIO PRIJE NEGO TO JE STRANKA PODNIJELA PRIJEDLOG ZA POVRAAJ U PREANJE STANJE ZBOG PROPUTANJA PRIPREMNOG ROITA DUAN JE ZAKAZATI POSEBNO RESTITUCIJSKO ROITE ILI OBAVIJESTITI STRANKU DA E SE NA RANIJE ZAKAZANOJ GLAVNOJ RASPRAVI PRVO RASPRAVLJATI O OSNOVANOSTI PRIJEDLOGA ZA POVRAAJ U PREANJE STANJE.

72

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001468 od 06.11.2008. godine) Strana sudska odluka mjerodavno pravo 97. lan 88. Zakona o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odreenim odnosima ZA OCIJENU NEPRAVILNOSTI POSTUPKA U KOME JE DONESENA STRANA SUDSKA ODLUKA IJE SE PRIZNANJE TRAI MJERODAVNO JE PRAVO DRAVE DONOSIOCA ODLUKE, A NE DOMAE PRAVO. Iz obrazloenja: Neprihvatljiv je albeni prigovor da je za priznanje predmetne strane sudske odluke postojala smetnja propisana odredbom lana 88. ZRSZ. Protupredlagatelj, naime, tvrdi da je blagovremeno izjavio albu protiv predmetne strane sudske presude, koja je bila potpisana od strane njegovog zakonskog zastupnika, ali da je strani sud njegovu albu odbacio kao nedoputenu zbog toga to ista nije bila potpisana od strane njemakog advokata, to je u suprotnosti sa odredbama domaeg parninog graanskog postupka. Stoga smatra da je u postupku donoenja strane sudske odluke povrijeeno naelo sasluanja obiju stranaka uslijed ega mu je onemogueno da uestvuje u postupku. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-G-08-000018 od 23.09.2008. godine) ____________________________________________ UPRAVNO PRAVO ____________________________________________ Nalog za plaanje i pokretanje postupka prinudne naplate 98.

lanovi 41, 42. i 43. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
AKO POREZNOM OBVEZNIKU NIJE URUEN NALOG ZA PLAANJE NISU ISPUNJENI ZAKONSKI USLOVI ZA DONOENJE RJEENJA O POKRETANJU POSTUPKA PRINUDNE NAPLATE. Iz obrazloenja: Iz podataka spisa predmeta, obrazloenja osporenog rjeenja i rjeenja od 04.02.2003. godine, kao i rjeenja od 27.01.2003. godine, vidi se da u konkretnom sluaju tuitelju nije izdat niti uruen nalog za plaanje tuitelju, kako bi poreznu obavezu platio u iznosu i roku navedenom u nalogu, to su nisu stekli uslovi propisani odredbama lana 43.

73

Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine (''Slubene novine FBiH'', broj: 33/02) za pokretanje postupka prinudne naplate neizmirenih poreskih obaveza, a primjenom kojeg zakona su u u konkretnom sluaju i donesena rjeenja u postupku prinudne naplate od 27.01.2003. godine, i od 04.02.2003. godine. Ovo i iz razloga to je prvostepeni organ nadlenog poreznog ureda propustio da time tuitelju onemogui da prema lanu 42. istog zakona, odmah kontaktira porezni ured koji je izdao nalog, ako je smatrao da porezna obaveza navedena u nalogu za plaanje nije tana (a to je tvrdio tokom cijelog postupka prinudne naplate i tubom) i dati puno objanjenje sa dokazom o izvrenoj uplati ili pogrenom obraunu porezne obaveze, odnosno da prvostepeni organ nadlenog poreznog ureda informacije date od strane tuitelja razmotri i utvrdi da li je u pravu, kada se porezna obaveza otklanja, ili u suprotnom da utvrdi da date informacije koje je dostavio tuitelj ne mjenjaju iznos porezne obaveze iz naloga za plaanje, te da iste moraju biti plaene u iznosu i roku navedenom u nalogu. Kako se postupci prinudne naplate mogu primjenjivati samo za onu poreznu obavezu za koju je uruen nalog za plaanje od Porezne uprave u (skladu sa lanom 41. istog zakona) , a nakon to porezni obveznik primi nalog za plaanje i ako porezna obaveza ostane ne neplaena, kada rukovodilac nadlenog poreznog ureda donosi rjeenje o pokretanju postupka prinudne naplate, pa se tubeni navodi u tom pogledu, koji se mogu podvesti u razloge predviene lanom 47. citiranog Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, iz kojih se jedino moe osporavati rjeenje o prisilnoj naplati porezne obaveze , ukazuju osnovanim. Kako se radi o povredama pravila postupka koja su od uticaja na rjeavanje stvari, ovaj upravni spor se nije ni mogao raspraviti, pa je sud na osnovu lana 38. stav 3. a u vezi sa lanom 35. stav 2. Zakona o upravnim sporovima tubu uvaio, osporeno rjeenje ponitio i predmet vratio tuenom organu na ponovno rjeavanje, kako bi u skladu sa datim primjedbama ovog suda, u ponovnom postupku, donio novo odgovarajue rjeenje. Pri tome treba voditi rauna da se u obrazloenju novog rjeenja moraju ocijeniti i svi albeni navodi tuitelja. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-3023/03 od 18.12.2008. godine)

Obavjetenje da pomo nije dodijeljena nije upravni akt 99. lan 9. Zakona o upravnim sporovima lan 25c Zakona o raseljenim osobama- prognanicima i izbjeglicama povratnicima u Federaciji Bosne i Hercegovine OBAVJETENJE, KOJE U SKLADU SA ODREDBAMA LANA 25C ZAKONA O RASELJENIM OSOBAMA PROGNANICIMA I IZBJEGLICAMA POVRATNICIMA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE FEDERALNO MINISTARSTVO OBAVJETAVA PODNOSIOCA ALBE DA NIJE ODABRAN ZA

74

POMO U REKONSTRUKCIJI OBJEKTA, NIJE UPRAVNI AKT IZ LANA 9. ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA, PA SE PROTIV TAKVOG OBAVJETENJA NE MOE VODITI UPRAVNI SPOR. Iz obrazloenja: Prema odredbi lana 9. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 2/98 i 8/00), upravni spor se moe voditi samo protiv upravnog akta, a upravni akt prema odredbi stava 2. istoga lana jeste akt kojim nadleni organ iz lana 4. tog zakona rjeava o izvjesnom pravu ili obavezi graanina ili pravnog lica u kakvoj upravnoj stvari. Odredbom lana 26. stav 1. taka 2. istoga zakona propisano je da e nadleni sud rjeenjem odbaciti tubu ako utvrdi da akt koji se tubom osporava nije upravni akt. U konkretnom sluaju odredbama lanova 25.a do 25.i Zakona o raseljenim osobama-prognanicima i izbjeglicama-povratnicima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 19/00, 56/01, 27/02 i 18/03) propisan je postupak za izbor korisnika pomoi u rekonstrukciji objekta, donoenje odluke o odabiru korisnika, albeni postupak, zakljuivanje ugovora i realizaciju dodjeljene pomoi. Prema tim odredbama prilikom odluivanja o zahtjevima za dodjelu pomoi kao i albenom postupku ne postupa se po odredbama Zakona o upravnom postupku i ne donosi se nikakav upravni akt-rjeenje. Naprotiv, prema izriitim odredbama lana 25c. citiranog zakona nakon provjere podataka koje su naveli podnosioci albi Federalno ministarstvo o svojim zakljucima u pismenoj formi obavjetava podnosica albe, a protiv takvog obavjetenja nije predvieno korienje bilo kakvog pravnog sredstva a posebno nije predvieno da se protiv tog obavjetenja moe voditi upravni spor. Iz svega iznesenog proizilazi da tueni o svojim zakljucima prilikom provjere podataka sadranim u albi nije trebao donositi nikakvu odluku ve samo u pismenoj formi obavjestiti tuitelja, da takvo obavjetenje bez obzira kakvu formu ima (odluka, rjeenje, dopis ili sl.) ne predstavlja upravni akt iz lana 9. Zakona o upravnim sporovima, protiv kojeg se moe voditi upravni spor, pa je na osnovu lana 26. stav 1. taka 2. istoga zakona ovaj sud odluio kao u dispozitivu rjeenja. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-3787/03 od 29.12.2008. godine) Promjena vlasnitva kod poreskog obveznika pravnog lica 100. lan 13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga PRAVNO LICE KOJE JE OBVEZNIK JAVNIH PRIHODA DUNO JE DA PLATI POREZ NEOVISNO TO JE U PERIODU NASTANKA OBAVEZE VLASNIK

75

DRUTVA BILO JEDNO FIZIKO A U TRENUTKU PLAANJA OBAVEZE DRUGO FIZIKO LICE. Iz obrazloenja: Iz spisa predmeta proizilazi da poreski obveznik pravno lice M.K. d.o.o. iz T. na ime javnih prihoda duguje iznos od 31.770,57 KM, a to tuitelj ni u tubi ne osporava, pa je pravilno obavezan da plati duni iznos. Stoga je tueni pravilno postupio kada je ocijenio rjeenje prvostepenog organa kao pravilno i na zakonu zasnovano. Navodi tuitelja da nije duan da plati utvrene obaveze poto su obaveze nastale kada je vlasnik privrednog drutva bilo drugo fiziko lice nisu se mogli prihvatiti. Naime, ako je poreski obveznik odreeno pravno lice to lice je kao poreski obveznik u skladu sa odredbama lana 13. Zakona o pravu na promet proizvoda i usluga (Slubene novine Federacije BiH; broj: 49/02, 37/03, 14/04 i 39/04) odgovorno i za plaanje poreskih obaveza, odnosno to pravno lice uvijek odgovara za dune obaveze neovisno od toga koje je fiziko lice u pojedinom trenutku vlasnik privrednog drutva. S obzirom na izloeno ovaj sud je na osnovu lana 38. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, odluio kao u dispozitivu presude. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-4030/03 od 29.12.2008. godine)

Osnivanje umsko-privrednog drutva 101. lan 311. Zakona o privrednim drutvima (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj: 23/99, 45/00, 2/02, 6/02 i 29/03) lan 49. Zakona o umama (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj: 20/02) lan 9. Zakona o upravnim sporovima (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj: 2/98 i 8/00) ODLUKA O OSNIVANJU UMSKO-PRIVREDNOG DRUTVA, KOJU JE DONIJELA SKUPTINA KANTONA NIJE UPRAVNI AKT IZ LANA 9. ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA, PROTIV KOJEG SE MOE POKRENUTI UPRAVNI SPOR.

76

Iz obrazloenja: Prvostepeni sud je primjenom lana 26. stav 1. taka 2. Zakona o upravnim sporovima odbacio tubu tuioca iz razloga to smatra da osporena odluka tuenog nije upravni akt u smislu odredaba lana 9. Zakona o upravnim sporovima. Ovaj sud, suprotno prigovorima iz albe, nalazi da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je pobijanim rjeenjem tubu tuioca odbacio, jer je pravilno zakljuio da osporena odluka tuenog nije upravni akt, a iz razloga to je Zakonom o upravnim sporovima propisano da se upravni spor kao spor ispitivanja zakonitosti akata, moe voditi samo protiv upravnog akta, a upravni akt u smislu ovog zakona jeste akt kojim nadleni organ iz lana 4. ovog zakona rjeava o izvjesnom pravu ili obavezi graanina ili pravne osobe u odreenoj upravnoj stvari (lan 9. citiranog zakona). Pobijanom Odlukom o osnivanju umsko-privrednog drutva Z.d. kantona, koju je donijela Skuptina Z.d. kantona na osnovu lana 311. stav 2. Zakona o privrednim drutvima (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 23/99, 45/00, 2/02, 6/02 i 29/03) i lana 49. Zakona o umama (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 20/02) izvreno je preuzimanje osnivakih prava postojeih preduzea, izmeu kojih i tuioca i osnivanje umskoprivrednog drutva za obavljanje djelatnosti uzgoja, zatite i iskoritavanja uma na podruju Z.d. kantona. U konkretnom sluaju se radi o osnivakom aku tuene, odnosno o aktu Skuptine kantona kojim se osniva jedno kantonalno umsko-privredno drutvo za podruje jednog kantona u okviru prava i ovlatenja utvrenih zakonom, pa se ne radi o upravnom aktu u smislu lana 9. Zakona o upravnim sporovima, protiv koje se moe pokrenuti upravni spor, a iz kojih razloga se ukazuju neosnovani navodi iz albe da je prvostepeni sud pogreno odbacio tubu. S obzirom na navedene razloga, ovaj sud je primjenom lana 43. stav 3. Zakona o upravnim sporovima albu tuioca odbio. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-255/04 od 22.01.2009. godine) Obnova upravnog postupka zbog izmjene materijalnog propisa i sasluanje stranke 102. lanovi 246. i 253. Zakona o upravnom postupku IZMJENA MATERIJALNOG PROPISA NIJE ZAKONSKI RAZLOG ZA OBNOVU UPRAVNOG POSTUPKA PA NIJE POVRIJEEN ZAKON NA TETU TUIOCA KADA U POSTUPKU PRIJE DONOENJA RJEENJA PO NJEGOVOM PRIJEDLOGU ZA OBNOVU POSTUPKA NIJE SASLUAN. Iz obrazloenja: Iz obrazloenja pobijane presude i podataka u spisu predmeta proizilazi da je tuilac podnio prijedlog prvostepenom organu za obnovu postupka okonanog rjeenjem Slube obnove i

77

stambeno-komunalnih poslova opine B. broj: 04/23-4513/2 od 07.12.2000. godine u predmetu povrata stana u posjed, a iz razloga to je nakon okonanja upravnog postupka dolo do izmjene lana 3a. Zakona o izmjenama i Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 29/03), na osnovu kojeg bi, po njegovom miljenju imao pravo na povrat stana u posjed. Organi uprave su odbili prijedlog tuioca kao neosnovan iz razloga to su odredbama lana 246. Zakona o upravnim sporovima taksativno nabrojani razlozi iz kojih se moe dozvoliti obnova postupka, a u tim razlozima ne stoji da izmjena materijalnog propisa moe biti razlog za obnovu postupka, te navedeno da se zakonitost osporenog rjeenja ocjenjuje prema materijalnom propisu koji je na snazi u trenutku donoenja tog rjeenja. Pobijanom presudom je odbijena tuba tuioca kao neosnovanu iz razloga to je prvostepeni sud naao da su prvostepeni i tueni organ pravilno odluili kada su prijedlog tuilaca za obnovu postupka odbili kao neosnovan, jer izmjena materijalnog propisa nije razlog za obnovu postupka. Ovaj sud nalazi da pobijanom presudom nije povrijeen zakon na tetu tuioca, a iz razloga koji su naprijed navedeni. Tuilac u albi ponavlja navode iznesene u tubi, pa kako su pitanja i okolnosti koje se u albi istiu pravilno cijenjeni u pobijanoj presudi, ovaj sud se poziva na razloge navedene u pobijanoj presudi prvostepenog suda (lan 44. Zakona o upravnim sporovima-Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 2/98 i 8/00). Neosnovani su navodi albe da je dolo do povrede pravila postupka, jer u upravnom postupku tuiocu kao stranci nije pruena mogunost da se izjasni o injenicama i okolnostima zbog kojih je podnesen prijedlog za obnovu postupka. Odredbom lana 254. stav 1. Zakona o upravnom postupku propisano je, ako nadleni organ ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu postupka na osnovu lana 253. ovog zakona, donijet e zakljuak da se obnova postupka dozvoljava i odredit e u kom e se opsegu postupak obnoviti. Kako je u konkretnom sluaju prijedlog za obnovu postupka odbijen primjenom lana 253. Zakona o upravnom postupku, jer nisu bili ispunjeni uvjeti za obnovu postupka prvostepeni organ nije ni bio u obavezi da tuioca saslua kao stranku. Samo u sluaju kada se utvrdi postojanje uvjeta za obnovu nadleni organ e izvriti potrebne radnje u obnovljenom postupku (lan 254. stav 2. i 3. istog zakona). S obzirom da je u konkretnom sluaju nisu povrijeena pravila postupka, pobijanom presudom nije dolo do povrede prava tuioca zagarantovanih lanom 8. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, lana 1. Protokola 1. uz Evropsku konvenciju i lana II taka 2. Ustava Bosne i Hercegovine na koje odredbe se u albi poziva. Iz navedenih razloge ovaj sud je primjenom lana 43. stav 2. Zakona o upravnim sporovima albu kao neosnovanu odbio. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-188/05 od 12.03.2009. godine)

78

Obavijest organa uprave o slobodnim stambenim jedinicama 103. lan 9. Zakona o upravnim sporovima (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj: 2/98 i 8/00) OBAVIJEST OPINSKOG ORGANA UPRAVE DA NE RASPOLAE SA SLOBODNOM STAMBENOM JEDINICOM NIJE UPRAVNI AKT IZ LANA 9. ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA. Iz obrazloenja: Prvostepeni sud je primjenom lana 26. stav 1. taka 2. Zakona o upravnim sporovima (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj: 2/98 i 8/00) odbacio tubu tuiteljice iz razloga to smatra da osporeni akt tuenog nije upravni akt u smislu odredaba lana 9. istog zakona. Ovaj sud nalazi da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je pobijanim rjeenjem tubu tuiteljice odbacio, jer je pravilno zakljuio da osporeni akt, odnosno obavjetenje tuenog nije upravni akt, a iz razloga to je Zakonom o upravnim sporovima propisano da se upravni spor kao spor ispitivanja zakonitosti akata, moe voditi samo protiv upravnog akta, a upravni akt u smislu ovog zakona jeste akt kojim nadleni organ iz lana 4. ovog zakona rjeava o izvjesnom pravu ili obavezi graanina ili pravne osobe u odreenoj upravnoj stvari (lan 9. citiranog zakona). Pobijana obavjest tuenog, kojim se tuiteljica obavjetava da taj organ ne raspolae sa slobodnom stambenom jedinicom, te da zbog toga nije u mogunosti udovoljiti njezinom zahtjevu nije upravni aktu u smislu lana 9. Zakona o upravnim sporovima, kako je u obrazloenju pobijanog rjeenja pravilno naveo prvostepeni sud, pa se protiv takvog akta ne moe pokrenuti upravni spor, a iz kojih razloga se ukazuju neosnovani navodi iz albe da je prvostepeni sud pogreno odbacio tubu. S obzirom na navedene razloga, ovaj sud je primjenom lana 43. stav 3. Zakona o upravnim sporovima albu tuioca odbio. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-610/04 od 29.01.2009. godine)

Aktivna legitimacija stranke u upravnom sporu 104. lan 2. i 15. Zakona o upravnim sporovima PRAVNO LICE IJU ALBU JE ODBIO TUENI DRUGOSTEPENI ORGAN IMA AKTIVNU LEGITIMACIJU ZA POKRETANJE UPRAVNOG SPORA.

79

Iz obrazloenja: Prvostepeni sud je primjenom lana 26. stav 1. taka 1. Zakona o upravnim sporovima odbacio tubu tuioca iz razloga to smatra da je podnesena od neovlatene osobe (lan 2.), odnosno da tuilac nema svojstvo stranke u ovom upravnom sporu. Ovaj sud nalazi da je prvostepeni sud pogreno postupio kada je pobijanim rjeenjem tubu tuioca odbacio primjenom lana 26. stav 1. taka 1. Zakona o upravnim sporovima, jer iz podataka u spisu predmeta proizilazi da je tuilac izjavio albu protiv dopunskog rjeenja prvostepenog organa od 09.06.2004. godine i da je rjeenje tuenog od 02.08.2004. godine odlueno o njegovoj albi, na koji nain mu je tueni organ, kao zainteresovanom licu priznao svojstvo stanke u upravnom postupku (lan 48. Zakona o upravnom postupku-Slubene novine Federacije BiH, broj 2/98 i 48/99), pa s obzirom da je osporenim rjeenjem tuenog odbijena alba tuioca izjavljena protiv dopunskog rjeenja prvostepenog organa od 09.06.2004. godine, tuilac u ovom upravnom sporu ima aktivnu stranaku legitimaciju u smislu lana 15. u vezi sa lanom 2. Zakona o upravnim sporovima. Iz navedenih razloga, ovaj sud je primjenom lana 43. stav 3. Zakona o upravnim sporovima odluio kao u dispozitivu ovog rjeenja da bi prvostepeni sud meritorno odluio o tubi tuioca. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-64/05 od 12.02.2009. godine) Uspostavljanje ranijeg vlasniko-pravnog odnosa na graevinskom zemljitu 105. lan 96. Zakona o graevinskom zemljitu (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 25/03 i 16/04) USPOSTAVLJANJE RANIJEG VLASNIKO-PRAVNOG ODNOSA NA GRAEVINSKOM ZEMLJITU KOJE NIJE PRIVREDENO NAMJENI U SKLADU SA PROSTORNIM PLANOM MOGUE JE U SKLADU SA LANOM 96. ZAKONA O GRAEVINSKOM ZEMLJITU SAMO AKO JE TO ZEMLJITE U DRUTVENO SADA DRAVNO VLASNITVO PRELO NA OSNOVU ODLUKA OPTINE, A NE I AKO JE U DRUTVENO VLASNITVO PRELO NA OSNOVU ZAKONA O NACIONALIZACIJI NAJAMNIH ZGRADA I GRAEVINSKOG ZEMLJITA. Iz obrazloenja: Presudom prvostepenog suda odbijena je tuba tuitelja kao neosnovana. Prema obrazloenju te presude prvostepeni sud je prihvatio stav upravnih organa izraen u

80

osporenom rjeenju tuenog i zakljuku prvostepenog organa, prema kojima je provedenim dokazima utvreno da je rjeenjem Narodnog odbora optine M. od 18.4.1960. godine odreeno da se nacionalizovano neizgraeno zemljite, meu kojima k..136 oranica Bare u povrini od 1110 m2 iz z.k.ul. broj 116 k.o. Hodbina i k..137 panjak Bare u povrini od 5400 m2 upisana u z.k.ul. br.116 k.o. Hodbina vlasnitvo A.P., predaje u posjed Odjeljenju za komunalne poslove NOO-e M. u svrhu izgradnje izletita Buna, a koje je doneseno na osnovu lana 38. stav 1. i lana 1. stav 2. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljita (Sl.list FNRJ broj:52/58). Budui da se u konkretnom sluaju radi o zemljitu koje je nacionalizovano i u drutvenu svojinu prelo na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljita, zahtjevu tuitelja za utvrivanje prestanka dravnog vlasnitva i uspostavljanje ranijeg vlasniko-pravnog odnosa na navedenom gradskom graevinskom zemljitu nije se moglo udovoljiti na osnovu lana 96. Zakona o graevinskom zemljitu, kako je zahtjevao tuitelj. Naime, prema odredbi lana 96. Zakona o graevinskom zemljitu (Sl.novine FBiH, broj:25/03 i 16/04) propisano je da stupanjem na snagu ovog zakona, po sili zakona prestaje dravno vlasnitvo na graevinskom zemljitu koje nije privedeno namjeni u skladu sa prostornim planom, a u drutveno sada dravno vlasnitvo je prelo na temelju odluke opine. Dakle, uspostava ranijeg vlasniko-pravnog odnosa moe se uspostaviti na gradskom graevinskom zemljitu koje je u drutveno vlasnitvo prelo na osnovu Odluke Opine, to u ovoj upravnoj stvari nije sluaj, jer je predmetno zemljite prelo u drutveno vlasnitvo na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljita. Pobijanom presudom prvostepenog suda pravilno je odbijena tuba tuitelja, jer je pravilno primijenjeno materijalno pravo a kako nije poinjena ni povreda pravila postupka, to se zahtjev tuitelja za vanredno preispitivanje sudske odluke ukazuje neosnovanim. Neosnovano tuitelj u zahtjevu navodi da je njegovom ocu predmetno zemljite oduzeto na osnovu Odluke Optine, pa da se trebala primijeniti odredba lana 96. Zakona o graevinskom zemljitu jer je provedenim dokazima utvreno da je to zemljite prelo u drutveno vlasnitvo na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljita. Kako je u pobijanoj presudi prvostepenog suda pravilno primjenjeno materijalno pravo i nije poinjena povreda pravila postupka koja bi mogla biti od uticaja na rjeenje stvari, to neosnovano tuitelj navodi u zahtjevu, s toga je ovaj sud zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke odbio na osnovu lana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: Uvl-193/05 od 16.04.2009. godine)

81

Nadlenost organa starateljstva 106. lan 202. Porodinog zakona NADLENOST ORGANA STARATELJSTVA NE MIJENJA SE ZA VRIJEME DOK SE TIENIK NALAZI PRIVREMENO VAN PODRUJA TOG ORGANA ZBOG KOLOVANJA, PROFESIONALNE REHABILITACIJE, SOCIJALNE I ZDRAVSTVENE ZATITE ILI IZ SLINIH RAZLOGA. Iz obrazloenja: Rjeenjem Slube za socijalnu zatitu opine C. broj: 35/II-02-550-263/08 od 16.1.2008.godine JU Kantonalni Centar za socijalni rad, Sluba za socijalnu zatitu Opine C.S. oglasila se mjesno nenadlenom za dalje postupanje u predmetu starateljstva nad malodobnim B.M., roenim 5.5.2001. godine u S. i predmet sa svim spisima ustupila mjesno nadlenom Centru za socijalni rad grada M. iz razloga to je majka malodobnog M.Z. preselila na podruje opine M. Zakljukom Ustanove Centar za socijalni rad Grada M. broj: 09-35-2301/08 od 13.8.2008.godine, Ustanova Centar za socijalni rad Grada M. oglasila se mjesno nenadlenom za postupanje u predmetu skrbnitva nad malodobnim M.B., roenim 5.5.2001.godine u S. iz razloga to mldb. M. roen u Opini C.S., nije nikad imao prebivalite, ni boravite na podruju grada M., da je rjeenjem Slube socijalne zatite Opine Centar S. broj: 35/II-07-541-1429/05 od 9.12.2005.godine smjeten u Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih lica Fojnica, gdje se i sada nalazi. Dana 7.7.2008.godine Ustanova Centar za socijalni rad Grada M. podnijela je ovom sudu prijedlog za rjeavanje o sukobu nadlenosti na osnovu odredbe lana 34. stav 1. Zakona o upravnom postupku (Sl.novine FBiH broj: 2/98 i 48/99). Sukob mjesne nadlenosti nastao izmeu JU Kantonalnog Centra za socijalni rad-Sluba socijalne zatite Opine C.S. i Ustanove Centar za socijalni rad Grada M. za ije rjeavanje je nadlean Vrhovni sud Federacije BiH u skladu sa lanom 28. stav 3. Zakona o upravnom postupku. Rjeavajui o izazvanom sukobu nadlenosti izmeu institucija koje imaju javne ovlasti s podruja dva kantona, ovaj sud je odluio kao u dispozitivu rjeenja iz slijedeih razloga: Prema odredbi lana 202. stav 1. Porodinog zakona (Sl.novine FBiH, broj: 35/05 i 41/05) mjesna nadlenost organa starateljstva odreuje se prema prebivalitu, a ako se ovo ne moe utvrditi, prema boravitu osobe koju treba staviti pod starateljstvo ili kojoj treba imenovati posebnog staratelja, a prema stavu 2. navedenog lana prebivalite, odnosno boravite se odreuje prema vremenu kada su se stekli uslovi za stavljanje osobe pod starateljstvo, dok je odredbom lana 204. navedenog zakona propisano da se ne mijenja nadlenost organa starateljstva za vrijeme dok se tienik nalazi privremeno van podruja

82

tog organa, zbog kolovanja, profesionalne rehabilitacije, socijalne i zdravstvene zatite ili iz slinih razloga. Kako se iz spisa predmeta vidi da se prebivalite mldb. M.B. nalazi u S., da je rjeenjem Slube socijalne zatite Opine C. broj: 35/II-03-550-25/05 od 10.2.2005.godine stavljen pod starateljstvo kao dijete bez roditeljskog staranja, smjetenim u Djeijem domu Bjelave u Sarajevu od samog roenja 5.5.2001.godine, to je ovaj sud mjesnu nadlenost organa starateljstva odredio prema prebivalitu mldb.M.B., odnosno odredio Slubu socijalne zatite Opine Centar S. za odluivanje o starateljstvu nad malodobnim M.B. Na osnovu naprijed navedenog ovaj sud je primjenom lana 28. stav 3. Zakona o upravnom postupku odluio kao u dispozitivu ovog rjeenja. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Ur-08-000012 od 13.11.2008. godine) Nadlenost kantonalnog suda prema sjeditu Sredinjeg poreskog ureda 107. lan 5. Zakona o upravnim sporovima lanovi 76. i 77. Zakona o poreznoj upravi Federacije KADA JE PRVOSTEPENI ORGAN, U SKLADU SA ODREDBAMA LANOVA 76. I 77. ZAKONA O POREZNOJ UPRAVI FEDERACIJE, SREDINJI URED POREZNE UPRAVE MJESNA NADLENOST KANTONALNOG SUDA ZA RJEAVANJE UPRAVNIH SPOROVA ODREUJE SE PREMA SJEDITU SREDINJEG UREDA U SARAJEVU. Iz obrazloenja: Rjeavajui o izazvanom negativnom sukobu mjesne nadlenosti izmeu Kantonalnog suda u Sarajevu i Kantonalnog suda u Tuzli u upravnoj stvari uplate javnih prihoda, ovaj sud je odluio kao u izreci rjeenja iz sljedeih razloga: Odredbom lana 5. Zakona o upravnim sporovima (Sl. novine FBiH, broj: 9/05) propisano je da upravne sporove rjeava kantonalni sud i to prema sjeditu prvostepenog organa, odnosno njegove organizacione jedinice. Prema odredbama lana 4. Zakona o poreznoj upravi Federacije BiH (Sl. novine FBiH, broj: 33/02) proizilazi da je porezna uprava organizirana na tri nivoa i to na nivou Sredinjeg ureda, Kantonalnih poreznih ureda i poreznih ispostava i da se Sredinji ured Porezne uprave nalazi u Sarajevu. Kako je u konkretnom sluaju tuitelj traio ponitenje rjeenja tuenog drugostepenog organa, kojim je odbijena njegova alba izjavljena protiv rjeenja prvostepenog organa Sredinjeg ureda Porezne uprave u Sarajevu (broj: 07-15-1887/02 od

83

29.12.2003. godine) koji je u prvom stepenu shodno citiranim odredbama lana 76. i 77. Zakona o poreznoj upravi Federacije BiH, rjeavao albu tuitelja izjavljenu protiv rjeenja poreznih inspektora Porezne uprave Sredinji ured Sarajevo Jedinica za kontrolu velikih obveznika (broj: 10/06-4-15-815-1/2002 od 12.6.2002. godine o uplati dodatno utvrenih poreskih obaveza) to je u skladu sa citiranim lanom 5. Zakona o upravnim sporovima) za rjeavanje ovog upravnog spora mjesno nadlean Kantonalni sud u Sarajevu, gdje je i sjedite prvostepenog organa Sredinjeg ureda Porezne uprave. Na osnovu naprijed navedenog ovaj sud je primjenom lana 22. stav 4. Zakona o parninom postupku, a u vezi sa lanom 55. Zakona o upravnim sporovima odluio kao u izreci ovog rjeenja. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Ur-09-000013 od 09.07.2009. godine) NAPOMENA: Ovim pravnim stanovitem mijenja se ranije pravno stanovite upravnog odjeljenja ovog suda objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Fedracije Bosne i Hercegovine broj 1/2008 na strani 31, sentenca broj 12. Zakup stana i povrat stana u posjed 108. lan 3a Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima LICE KOJE JE ZAKLJUILO UGOVOR O ZAKUPU STANA NA ODREENO VRIJEME NIJE LICE IZ LANA 3a ZAKONA O PRESTANKU PRIMJENE ZAKONA O NAPUTENIM STANOVIMA KOJE JE STEKLO NOVO STANARSKO PRAVO ILI PRAVO KOJE ODGOVARA TOM PRAVU. Iz obrazloenja: Iz obrazloenja pobijane presude proizilazi da je prvostepeni sud poprimio utvrenim da su organi uprave pravilno postupili kada su odbili zahtjev tuitelja za povrat stana u S. u ulici G. broj 6/14 u posjed. Ovo iz razloga to je provedenim dokazima utvreno da je tuitelju dat u zakup na odreeno vrijeme stan u B. u ulici D.R. 1A, koji je u svojini Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika rjeenjem Saveznog ministarstva za odbranu, Fond za socijalno osiugranje vojnih osiguranika SD broj 1-T-24/95 od 14.8.2002. godine, te da je ugovorom o zakupu stana na odreeno vrijeme od 3.11.2004. godine zakljuenim izmeu Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranka kao zakupodavca i T.M. kao zakupca, kao i ugovorom o zakupu na odreeno vrijeme od 2.11.2005. godine izmeu istih ugovornih strana dat isti stan T.M. u zakup, pa da se takvo pravo tuitelja moe smatrati pravom koje odgovara stanarskom pravu, radi ega se T.M. ne smatra izbjeglicom niti ima pravo na povrat stana u Federaciji BiH u skladu sa odredbom lana 3a. stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima (Sl. novine FBiH, broj: 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03), pa je stoga tuba tuitelja odbijena kao neosnovana.

84

Meutim, ovakvo pravno stanovite prvostepenog suda nije pravilno, pa se navodi zahtjeva za vanredno preispitivanje ukazuju osnovanim. Naime, ugovori o zakupu nekretnina na odreeno vijeme nisu osnov za sticanje prava vlasnitva ili drugih stvarnih prava, pa tako i ugovor o zakupu stana u Beogradu u ulici Duka Radovia 1A, koji je tuitelj zakljuio na odreeno vrijeme sa Fondom za socijalno osiguranje vojnih osiguranika kao zakupodavcem (na godinu dana) ne obezbjeuje tuitelju sticanje stanarskog prava, niti prava koje odgovara tom pravu, nego mu obezbjeuje samo privremeno koritenje tog stana i privremeni stambeni smjetaj, kako pravilno tuitelj navodi u zahtjevu za vanredno preispitivanje. Ovo pogotovo to je ugovorom o zakupu kojeg je tuitelj zakljuio sa Fondom za socijalno osiguranje vojnih osiguranika utvreno da po prestanku ugovora o zakupu stana, odnosno po prestanku osnova po kome se stan u zakup koristi, zakupac je obavezan da stan preda zakupodavcu u onakvom stanju u kakvom ga je primio. Dakle, ugovorom o zakupu stana na odreeno vrijeme ne moe se stei stanarsko pravo, niti pravo koje odgovara tom pravu. Kako je prvostepeni sud pobijanom presudom zakljuio da je tuitelj na osnovu ugovora o zakupu stana zakljuenog na odreeno vrijeme stekao pravo koje odgovara stanarskom pravu, pri tome se pozivajui na odredbu lana 3a. stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima, radi ega se ne moe smatrati izbjeglicom, niti ima pravo na povrat stana u Sarajevu, ovaj sud nalazi da je pobijanom presudom pogreno primjenio materijalno pravo. Stoga je uvaenjem zahtjeva za vanredno preispitivanje ukinuo presudu prvostepenog suda i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno rjeavanje na osnovu odredbe lana 46. stav 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima. U ponovnom postupku prvostepeni e sud imati u vidu naprijed navedene primjedbe ovog suda i donijeti novu zakonitu odluku u ovoj upravnoj stvari. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 070-0-Uvp-07-000 331 od 09.07.2009. godine)

85

___________________________________________________ ABECEDNI STVARNI REGISTAR ___________________________________________________ _________________________________________ KRIVINO PRAVO ________________________________________ Bitna povreda odredaba krivinog postupka - nema razloga o motivu 19 Bitna povreda zbog nedonoenja odluke o izuzeu tuitelja - prekid sjednice vijea 20 Dobrovoljno prijavljivanje - opasnost od bjekstva 12 Dovreni polni odnoaj - upotreba sile 4 Izmjena optube - mogunost izmjene do okonanja dokaznog postupka Instruktivni rok - procesne posljedice

15

10

Izuzee predsjednice vijea koja je u toku istrage sudjelovala u donoenju rjeenja o produenju pritvora - razlog za izuzee 9 Izvrenje nareenja pretpostavljenih i protivpravnost krivinog djela - prenoenje naredbe 2 Kontrola pritvora - nema izjanjenja suda Krivotvorenje isprave - istinitost isprave 7 Mogunost koritenja opih pravnih akata kao dokaza - pravni akti kao izvor prava 14

13

86

Nepostojanje oigledne nesposobnosti za bezbjednu vonju - vjetaenje izvan domena struke 6 Obaveznost obavjetavanja branitelja - propust obezbjeenja jednakosti pravnih sredstava Neiznoenje dijelova iskaza svjedoka - okolnosti koje nisu relevantne 18 Obiljeja djela kao oteavajua okolnost - iste okolnosti 3 Opasnost od ponavljanja krivinog djela - optueni nije u kontaktu sa oteenima Prenoenje nadlenosti iz vanih razloga - oteeni predsjednik drugostepenog suda Svijest o protivpravnosti djela - postupanje optuenog 1 Svojstvo pjeaka - prepreka na putu

16

11 8

Zabrana obavljanja sudijske dunosti - uee sudije koji se morao izuzeti 17

87

___________________________________________________ GRAANSKO PRAVO __________________________________________________

Delegacija - proirenje tube 80 Dosjelost - stvari u drutvenom vlasnitvu 24 Drutveno (dravno) vlasnitvo - predaja u posjed 31 - pravo na zajednikim dijelovima stvari 32 Ekonominost postupka - efikasna sudska zatita 75 Kompenzacija - uslovi 42 Glavna rasprava - restitucijsko roite 96 Graenje - privremeni objekat 21 - graevinski objekat 23 Granski kolektivni ugovor - odredivost plate 64 Imunitet sudije - odbaaj tube 54 Mjera osiguranja - alba 92 Nadlenost - prava vojnih invalida i porodica palih boraca 76 - Sud BiH 77 - ispitivanje odluka izvrnog suda 78 - izberiva nadlenost 79

88

Naknada tete - nemogunost ispunjenja ugovora 37 - izmakla korist 40 - prigovor redosljeda 44 - obraun amortizacije 46 - odobrenje za graenje 47 - doprinos maloljetnog oteenika 49 - u sluaju tjelesne povrede 51 Nasljeivanje - predmet nasljeivanja 72 - nasljedno pravni zahtjev 73 Nezakonit otkaz - pravo na plau 66 Nitavost ugovora - uticaj posljeratnih okolnosti 36 Odgovornost - posebni sluajevi odgovornosti 50 - odgovornost naruioca 52 - odgovornost izvoaa radova 53 Odgovornost za tetu - odgovornost sudije 39 - otklanjanje izvora opasnosti 45 Opasna stvar - elektrina maina za mljevenje mesa 48 Opti uslovi - naelo potenja i savjesnosti 55 Osiguranje - ogranienje osiguranih rizika 56 Otkup stana - konfiskovani stanovi 60 - vojni stanovi 61 Otkaz ugovora o radu - smanjena radna sposobnost 63 - prekid rada 65

89

Plae - zatezna kamata 71 Posjed - zatita posjeda 30 Povreda odredaba parninog postupka - lista vjetaka 87 Primjena materijalnog prava - ocjena pravnih uinaka injeninog stanja 74 Provoenje dokaza - vjetaenjem 84 - kritika ocjena nalaza i miljenja 85 Radni odnosi - faktiki radni odnos 62 - prestanak po sili zakona 69 - privremeno ili trajno rasporeivanje 70 Raskid ugovora - posljedice raskida 38 Revizija - dopuna revizije 89 - ocjena izvedenih dokaza 90 - nije dozvoljena u zemljino-knjinom sporu 91 - ocjena blagovremenosti revizije 95 Sporazumni prestanak radnog odnosa - nedoputena prijetnja 35 Stanarsko pravo - sticanje stanarskog prava 57 - zajednike prostorije 58 - pravo raspolaganja 59 Strana sudska odluka - mjerodavno pravo 97 Stvarne slunosti - plan o ureenju prostora ili odobrenje za gradnju 29

90

Tumaenje kolektivnog ugovora - nadlenost 88 Tuba - individualno odreena stvar 26 - povlaenje tube 81 - aktivna legitimacija 86 - nedostatak stranake sposobnosti 93 Ugovori - nedoputena pobuda 33 - poslovna sposobnost 34 Visina tete - slobodna ocjena dokaza 83 Vlasnitvo - upis u zemljine knjige 22 - etani vlasnik i zatita 27 - propast stvari 28 Zastara - pravo na regres 67 - doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje 68 - umanjenje radne sposobnosti 43 Zatezne kamate - kao glavni dug 41 - dokaz vjetaenjem 82 Zemljina knjiga - oboriva pretpostavka 25 alba - potvrda o prijemu poiljke i peat pote 94

91

____________________________________________________
UPRAVNO PRAVO

____________________________________________________
Graevinsko zemljite -uspostavljanje ranijeg vlasniko-pravnog odnosa 105 Porezi i doprinosi -uruenje naloga za plaanje i pokretanje postupka prinudne naplate 98 -pravno lice koje je obveznik poreza duno je da plati porez neovisno to je drugo fiziko lice postalo vlasnik tog lica 100 Stambeni odnosi -lice koje je zakljuilo ugovor o zakupu stana nije lice koje je steklo stanarsko pravo ili pravo koje odgovara tom pravu 108 Starateljstvo -nadlenost organa starateljstva ne mijenja se za vrijeme privremenog odsustva tienika 106 Upravni postupak -izmjena materijalnog propisa nije zakonski razlog za obnovu upravnog postupka pa sasluanje stranke nije obavezno u postupku obnove 102 Upravni spor -obavjetenje organa uprave da izbjeglici-povratniku nije dodijeljenja pomo u rekonstrukciji objekta nije upravni akt 99 -odluka skuptine kantona o osnivanju umsko-privrednog drutva nije upravni akt 101 -obavijest organa uprave da ne raspolae sa slobodnom stambenom jedinicom nije upravni akt 103 -pravno lice iju je albu odbio drugostepeni organ aktivno je legitimisano za pokretanje upravnog spora 104 -mjesna nadlenost kantonalnog suda kada je prvostepeni organ Sredinji ured u Sarajevu 107

92

_________________________________________________ REGISTAR PRIMIJENJENIH PROPISA

____________________________________________________

__________________________________________ KRIVINO PRAVO _________________________________________

- Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (Slubeni glasnik BiH, broj 6/99) - Krivini zakon Federacije Bosne i Hercegovine ("Slubene novine FBiH", broj: 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05). - Zakon o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Slubene novine FBiH", broj: 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07 i 9/09). - Preuzeti Krivini zakon SFRJ (Slubeni list RBiH, broj 2/92).

__________________________________________ GRAANSKO PRAVO __________________________________________ - Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (Sl. glasnik BiH, broj: 6/99); Zakon o vlasniko pravnim odnosima (Sl. novine FBiH, broj: 6/98 i 29/03); Zakon o osnovama vlasnikih odnosa (Sl. list RBiH, broj: 37/95); Zakon o radu (Sl. novine FBiH, broj: 43/99, 32/00 i 29/03);

93

Zakon o obligacionim odnosima (Sl.list SFRJ, broj: 29/78, 39/85 i 57/89, Sl.list RBiH, broj: 2/92, 13/93 i 13/94 i Sl. novine FBiH, broj: 29/03); Zakon o prometu nepokretnosti (Sl. list SRBiH, broj: 38/78, 29/80, 4/89, 22/91 i Sl.list RBiH, broj: 21/92, 3/93 i 18/94); Zakon o parninom postupku vaei (Sl.novine FBiH, broj: 53/03, 73/05 i 19/06), Zakon o nasleivanju (Sl. List SR BiH broj: 7/80) Zakon o vanparninom postupku (Sl.novine FBiH, broj: 2/98, 39/04 i 73/05); Zakon o zemljinim knjigama (Sl.novine F BiH, broj: 58/02, 19/03 i 54/04); Zakon o osnovnim vlasniko pravnim odnosima (Sl.list SFRJ, broj: 6/80); Zakon o svojini na dijelovima zgrada (Sl.list SR BiH, broj: 35/77, 38/88, 22/84 ); Zakon o stambenim odnosima (Sl.list SR BiH, broj: 14/84, Sl.novine F BiH broj: 11/98, 38/98, 12/99, 19/99 ); Zakon o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima (Sl.novine F BiH, broj: 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 24/03 i 29/03); Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Sl.novine F BiH, broj: 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01, 15/02, 54/04, 36/06, 51/07 i 72/08 ); Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Sl.novine F BiH, broj: 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09 ); Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa (Sl.list SFRJ, broj: 60/89 i 42/90); Zakon o rjeavanju sukoba Zakona sa propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (Sl.list SFRJ, broj: 43/82 i 72/82, Sl.list R BiH broj: 2/92);

94

__________________________________________________ UPRAVNO PRAVO __________________________________________________

FEDERALNI PROPISI Zakon o upravnom postupku (Slubene novine Federacije BiH, broj: 2/98 i 48/99) Zakon o upravnim sporovima (Slubene novine Federacije BiH, broj: 9/05) Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga (preieni tekst Slubene novine Federacije BiH", broj: 49/02, 37/03, 14/04 i 39/04) Zakon o poreznoj upravi Federacije BiH ("Slubene novine Federacije BiH", broj: 33/02) Zakon o raseljenim osobama prognanicima i izbjeglicama povratnicima u Federaciji BiH (Slubene novine Federacije BiH, broj: 19/00, 56/01, 27/02 i 18/03) Zakon o privrednim drutvima (Slubene novine Federacije BiH, broj: 23/99, 45/00, 2/02, 6/02 i 29/03) Zakon o umama (Slubene novine Federacije BiH, broj: 20/02) Zakon o graevinskom zemljitu (Slubene novine Federacije BiH, broj: 25/03 i 16/04) Porodini zakon (Slubene novine Federacije BiH, broj: 35/05 i 41/05) Zakon o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima ("Slubene novine Federacije BiH", broj: 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03)