Zakon o Radu

Bosna i Hercegovina
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
ZAKON O RADU
1999.
271 Broj 43 - Četvrtak, 28. oktobra 1999.
ZAKON O RADU
I - OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuje se zaključivanje ugovora o radu, radno vrijeme, plaće, prestanak ugovora o
radu, ostvarivanje prava i obaveza iz radnog odnosa, zaključivanje kolektivnih ugovora, mirno
rješavanje kolektivnih radnih sporova i druga pitanja iz radnog odnosa, ako drugim zakonom nije
drugačije određeno.
Član 2.
Zaključivanjem ugovora o radu između poslodavca i zaposlenika zasniva se radni odnos.
Član 3.
“Poslodavac u smislu ovog zakona je fizičko ili pravno lice koje zaposleniku daje posao na
osnovu ugovora o radu“.
_______________________________
Članom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH“, broj 32/00) izmijenjen
je član 3. koji je glasio: “Poslodavac, u smislu ovog zakona, je fizičko ili pravno lice koje zaposleniku daje posao, te
mu za obavljeni rad isplaćuje plaću i izvršava druge obaveze prema zaposleniku u skladu sa ovim zakonom, propisom
kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu”.
Član 4.
“Zaposlenik u smislu ovog zakona je fizičko lice koje je zaposleno na osnovu ugovora o
radu“.
______________________
je član 4. Zakona o radu koji je glasio: “Zaposlenik, u smislu ovog zakona, je fizičko lice koje u radnom odnosu lično
obavlja određene poslove za poslodavca i po tom osnovu ostvaruje prava i obaveze u skladu sa ovim zakonom,
propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu”.
Član 5.
“Lice koje traži zaposlenje, kao i lice koje se zaposli, ne može biti stavljeno u nepovoljniji
položaj zbog rase, boje kože, pola, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog
ili socijalnog porijekla, imovnog stanja, rođenja ili kakve druge okolnosti, članstva ili
nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu, tjelesnih i duševnih
poteškoća u pogledu angažiranja, obrazovanja, unapređenja, uvjeta i zahtjeva rada,
otkazivanja ugovora o radu ili drugih pitanja koja proističu iz radnog odnosa.
U smislu stava 1. ovog člana, ne isključuju se razlike:
1. koje se prave u dobroj vjeri, a zasnovane su na zahtjevima koji se odnose na određeni
posao;
2. koje se prave u dobroj vjeri, a zasnovane su na nesposobnosti lica da obavlja poslove
predviđene za odre- đeno radno mjesto ili da savlada program potrebnog stručnog
usavršavanja, pod uvjetom da je poslodavac ili lice koje osigurava stručno usavršavanje
uložilo razumne napore za prilagođavanje posla ili obuke u kojoj se nalazi takvo lice ili za
osiguravanje odgovarajućeg drugog zaposlenja ili usavršavanja, ukoliko je to moguće;
3. aktivnosti koje za svoj cilj imaju poboljšanje položaja lica koja se nalaze u nepovoljnom
ekonomskom, socijalnom, obrazovnom ili fizičkom položaju.
U slučajevima kršenja odredaba iz st. 1. i 2. ovog člana:
1. lice čija prava su povrijeđena može zbog povrede prava podnijeti tužbu nadležnom sudu;
2. ukoliko podnosilac tužbe podnese očigledan dokaz diskriminacije koja je zabranjena
odredbom ovog člana, tuženi je dužan da podnese dokaz da takva razlika nije napravljena na
osnovu diskriminacije;
3. ukoliko utvrdi da su navodi tužbe osnovani, sud će naložiti, da bi se osigurala primjena
odredaba ovog člana, uključujući zaposlenje, vraćanje na prethodno radno mjesto,
osiguravanja ili ponovno uspostavljanje svih prava iz radnog odnosa koja proizilaze iz
ugovora o radu.“.
________________________
je član 5. Zakona o radu, koji je glasio: “Lice koje traži zaposlenje, kao i lice koje se zaposli, ne može biti stavljeno u
nepovoljniji položaj zbog rase, boje kože, pola, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog
porijekla, imovnog stanja, rođenja ili kakve druge okolnosti, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili
nečlanstva u sindikatu, te tjelesnih i duševnih poteškoća”.
Vidi: KONVENCIJA MOR-a broj 103 o zabrani diskriminacije;
Vidi: ZAKON o evidencijama nezaposlenih lica i ZAKON o Zavodu za zapošljavanje;
Član 6.
Brisan
______________________
Članom 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH“, broj 32/00) brisan je
član 6. Zakona o radu, koji je glasio: “Zaposlenik ima pravo na zdravstvenu zaštitu i druga prava u slučaju bolesti,
smanjenja ili gubitka radne sposobnosti i starosti, kao i pravo na druge oblike socijalne sigurnosti, u skladu sa
zakonom”.
Član 7.
Brisan
______________________
član 7. Zakona o radu, koji je glasio: “Zaposlenik - žena ima pravo i na posebnu zaštitu za vrijeme trudnoće, porođaja
i materinstva.
Zaposlenik stariji od 15, a mlađi od 18 godina (u daljem tekstu: maloljetnik), uživa posebnu zaštitu”.
Član 8.
Brisan
_______________________
član 8. Zakona o radu, koji je glasio: “Zaposlenik, kome prestane radni odnos, prijavom službi za zapošljavanje,
ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu u slučaju bolesti i invalidnosti, pravo na materijalno osiguranje i druga prava za
vrijeme nezaposlenosti, u skladu sa zakonom”.
Član 9.
Zaposlenici imaju pravo, po svom slobodnom izboru organizirati sindikat, te se u njega učlaniti, u
skladu sa statutom ili pravilima tog sindikata.
Poslodavci imaju pravo, po svom slobodnom izboru, da formiraju udruženje poslodavaca, te da se
u njega učlane, u skladu sa statutom ili pravilima tog udruženja.
Sindikat i udruženja poslodavaca mogu se osnovati bez ikakvog prethodnog odobrenja.
Član 10.
Zaposlenici odnosno poslodavci slobodno odlučuju o svom stupanju ili istupanju iz sindikata,
odnosno udruženja poslodavaca.
Zaposlenik odnosno poslodavac ne može biti stavljen u nepovoljniji položaj zbog članstva ili
nečlanstva u sindikatu odnosno udruženju poslodavaca.
_______________________
Članom 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH“, broj 32/00) propisano
je da se iza člana 10. dodaje se novi član 10 a. koji glasi:
“Član 10a.
Poslodavcima ili udruženjima poslodavaca koji djeluju u sopstveno ime ili putem nekog
drugog lica, člana ili zastupnika zabranjuje se:
1. miješanje u uspostavljanje, funkcioniranje ili upravljanje sindikatom;
2. zagovaranje ili pružanje pomoći sindikatu sa ciljem kontroliranja takvog sindikata.
Sindikatu koji djeluje u sopstveno ime ili putem bilo kojeg lica, člana ili zastupnika,
zabranjeno je mješanje u uspostavljanje, funkcioniranje ili upravljanje udruženjem
poslodavaca.“
Član 11.
“Zakonita“ djelatnost sindikata odnosno udruženja poslodavaca ne može se trajno ni privremeno
zabraniti.
______________________
Članom 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH“, broj 32/00) propisano
je da se u članu 11. na početku rečenice dodaje riječ “Zakonita“.
Član 12.
“Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu ne mogu se utvrditi manja
prava od prava utvrđenih u ovom zakonu, osim ako to nije izričito predviđeno ovim ili
drugim zakonom.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu mogu se utvrditi povoljnija
prava od prava utvrđenih ovim zakonom, ako zakonom nije drugačije predviđeno.“
______________________
je član 12. Zakona o radu, koji je glasio: “Pitanja iz oblasti radnih odnosa, uređuju se i propisom kantona, u skladu sa
ovim zakonom”.
Član 13.
Brisan
________________________
član 13. Zakona o radu, koji je glasio: “Na sva pitanja koja su u vezi sa ugovorom o radu, a koja nisu uređena ovim ili
drugim zakonom,primjenjuju se opći propisi obligacionog prava”.
II - ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O RADU
Član 14.
Brisan
________________________
član 14. Zakona o radu, koji je glasio: “Ugovor o radu zaključuje se u pismenoj formi.
Ako poslodavac ne zaključi sa zaposlenikom ugovor o radu u pismenoj formi ili mu u roku od 15 dana od dana
početka rada ne uruči pismenu potvrdu o zaključenom ugovoru, smatra se da je sa zaposlenikom zaključio ugovor o
radu na neodređeno vrijeme.
Poslodavac može u roku od jedne godine dokazati da ugovor o radu nije zaključio sa zaposlenikom, odnosno da
zaposlenik u smislu stava 2. ovog člana nikada nije radio kod poslodavca.
Potvrda iz stava 2. ovog člana mora sadržavati osnovne podatke iz ugovora o radu, posebno one o stranama, početku
rada i plaći”.
Član 15.
“Ugovor o radu ne može se zaključiti sa licem koje nije navršilo 15 godina života.
Lice između 15 i 18 godina života (u daljem tekstu: maloljetnik) može se zaposliti pod
uvjetom da od ovlaštenog liječnika ili nadležne zdravstvene ustanove pribavi potvrdu kojom
dokazuje da ima opću zdravstvenu sposobnost za obavljanje tih poslova“.
___________________________
Članom 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH“, broj 32/00)
izmijenjen je član 15. Zakona o radu, koji je glasio: “Ugovor o radu može da zaključi lice koje je navršilo 15 godina
života i koje ima opću zdravstvenu sposobnost utvrđenu od nadležne zdravstvene ustanove.
Maloljetnik ne može zaključiti ugovor o radu za obavljanje poslova koji mogu ugroziti njegovo zdravlje, moral ili
razvoj.
Smatra se da invalidno lice koje je osposobljeno za obavljanje određenih poslova, ima zdravstvenu sposobnost za
obavljanje tih poslova”.
Član 16.
________________________
član 16. Zakona o radu, koji je glasio: “Ako su zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, određeni
posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može zaključiti samo lice koje ispunjava te uvjete”.
Član 17.
_________________________
član 17. Zakona o radu, koji je glasio: “Strani državljani mogu zaključiti ugovor o radu pod uvjetima utvrđenim
zakonom”.
Vidi: Zakon o zapošljavanju stranaca, koji je objavljen u “Sl. Novinama Federacije BiH” broj 8/99.
1. Probni rad
Član 18.
Prilikom zaključivanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad.
Probni rad iz stava 1. ovog člana ne može trajati duže od “šest” mjeseca.
Ako je ugovoren probni rad, otkazni rok iznosi najmanje sedam dana.
__________________________
propisano je da se u članu 18. u stavu 2. riječ “tri“ zamjenjuje sa riječju “šest“.
2. Ugovor o radu na neodređeno i određeno vrijeme
Član 19.
“Ugovor o radu zaključuje se:
1. na neodređeno vrijeme;
2. na određeno vrijeme.
Ugovor o radu koji ne sadrži podatak u pogledu trajanja smatrat će se ugovorom o radu na
neodređeno vrijeme.
Ugovor o radu na određeno vrijeme ne može se zaključiti na period duži od dvije godine.
Ako zaposlenik izričito ili prećutno obnovi ugovor o radu na određeno vrijeme sa istim
poslodavcem, odnosno izričito ili prećutno zaključi sa istim poslodavcem uzastopne ugovore
o radu na određeno vrijeme na period duži od dvije godine bez prekida, takav ugovor
smatrat će se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, ako kolektivnim ugovorom nije
drugačije određeno“.
___________________________
izmijenjen je član 19. Zakona o radu, koji je glasio: “Ugovor o radu zaključuje se na neodređeno vrijeme, ako ovim
zakonom nije drugačije određeno”.
Član 20.
“Prekidom ugovora o radu iz člana 19. stav 4. ovog zakona ne smatraju se prekidi nastali
zbog:
1. godišnjeg odmora;
2. bolovanja;
3. porođajnog odsustva;
4. odsustva sa rada u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili
ugovorom o radu;
5. perioda između otkaza ugovora o radu i dana povratka na radno mjesto na osnovu odluke
suda ili drugog organa, u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili
ugovorom o radu;
6. odsustva s posla uz saglasnost poslodavca;
7. vremenskog perioda od 15 dana između ugovora o radu sa istim poslodavcem, osim ako
kolektivnim ugovorom nije drugačije utvrđeno.“
__________________________
izmijenjen je član 20. Zakona o radu, koji je glasio: “Ugovor o radu može se zaključiti na određeno vrijeme u
slučajevima:
• sezonskih poslova,
• zamjene privremeno odsutnog zaposlenika,
• rada na određenom projektu,
• privremenog povećanja obima poslova, i
• drugim slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom.
Ugovor o radu zaključen na određeno vrijeme prestaje istekom roka utvrđenog tim ugovorom za svaki pojedinačni
slučaj iz stava 1. ovog člana”.
3. Sadržaj zaključenog ugovora o radu
Član 21.
“Ugovor o radu zaključuje se u pismenoj ili usmenoj formi.
Ugovor o radu u pismenoj formi sadrži, naročito, podatke o:
1. nazivu i sjedištu poslodavca;
2. imenu i prezimenu, prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika;
3. trajanju ugovora o radu;
4. danu otpočinjanja rada;
5. mjestu rada;
6. radnom mjestu na koje se zaposlenik zapošljava i kratak opis poslova;
7. dužini i rasporedu radnog vremena;
8. plaći, dodacima na plaću, naknadama, te periodima isplate;
9. trajanju godišnjeg odmora;
10. otkaznim rokovima kojih su se dužni pridržavati zaposlenik i poslodavac;
11. druge podatke u vezi sa uvjetima rada utvrđene kolektivnim ugovorom.
Umjesto podataka iz stava 2. tač. 7. do 11. ovog člana, može se u ugovoru o radu naznačiti
odgovarajući zakon, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu, kojim su uređena ta pitanja“.
___________________________
izmijenjen je član 21. Zakona o radu, koji je glasio: “Ugovor o radu sadrži, naročito, podatke o:
1. nazivu i sjedištu poslodavca ;
2. imenu, prezimenu, prebivalištu odnosno boravištu zapo-slenika;
3. trajanju ugovora o radu ;
5. mjestu rada;
6. radnom mjestu na kojem se zaposlenik zapošljava i kratak opis poslova;
10. otkaznim rokovima kojih se mora pridržavati zaposlenik i poslodavac;
11. druge podatke u vezi sa uvjetima rada utvrđenim kolektivnim ugovorom.
Umjesto podataka iz stava 1. tač. 7. do 11. ovog člana, može se u ugovoru o radu naznačiti odgovarajući zakon,
kolektivni ugovor ili pravilnik o radu, kojim su uređena ta pitanja”.
__________________________
propisano je da se iza člana 21. dodaje novi član 21a., koji glasi :
“Član 21a.
Ako poslodavac ne zaključi ugovor o radu sa zaposlenikom u pismenoj formi iz člana 21.
ovog zakona, dužan je da zaposleniku uruči pismenu izjavu koja sadrži podatke iz člana 21.
stav 2. ovog zakona.
Pismenu izjavu iz stava 1. ovog člana poslodavac je dužan uručiti zaposleniku :
1. u roku od jednog mjeseca od dana kada zaposlenik otpočne da radi kod poslodavca kada
se radi o ugovoru o radu na neodređeno vrijeme;
2. najkasnije na dan kada zaposlenik otpočne da radi za poslodavca kada se radi o ugovoru o
radu na određeno vrijeme.
Ako poslodavac ne uruči pismenu izjavu o ugovoru o radu na određeno vrijeme, takav
ugovor smatrat će se ugovorom zaključenim na neodređeno vrijeme, ako to nije drugačije
utvrđeno kolektivnim ugovorom, ili ako poslodavac dokaže da je ugovor o radu bio
zaključen na određeno vrijeme.“
Član 22.
“Ako se zaposlenik upućuje na rad u inozemstvo, prije odlaska zaposlenika u inozemstvo
mora se postići pismena saglasnost u pogledu slijedećih uvjeta ugovora:
1. trajanju rada u inozemstvu;
2. valuti u kojoj će se isplaćivati plaća i drugim primanjima u novcu i naturi na koja
zaposlenik ima prava za vrijeme boravka u inozemstvu;
3. uvjetima vraćanja u zemlju. “
__________________________
izmijenjen je član 22. Zakona o radu, koji je glasio: “Ako se zaposlenik upućuje na rad u inozemstvo zaključuje se
pismeni ugovor o radu prije odlaska zaposlenika u inozemstvo.
Ugovor iz stava 1. ovog člana sadrži, pored podataka iz člana 21. ovog zakona, i podatke o:
2. valuti u kojoj će se isplaćivati plaća i drugim primanjima u novcu i naturi na koja zaposlenik ima pravo za vrijeme
rada u inozemstvu;
3. uvjetima vraćanja u zemlju”.
4. Podaci koji se ne mogu tražiti

Član 23.
Prilikom zaključivanja ugovora o radu poslodavac ne može tražiti od zaposlenika podatke koji nisu
u neposrednoj vezi sa prirodom radnih aktivnosti koje zaposlenik obavlja.
Član 24.
Lični podaci zaposlenika ne mogu se prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim licima,
osim ako je to određeno zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obaveza iz radnog
odnosa.
III - OBRAZOVANJE, OSPOSOBLJAVANJE I USAVRŠAVANJE ZA RAD
Član 25.
Poslodavac može, u skladu sa potrebama rada, omogućiti zaposleniku obrazovanje,
osposobljavanje i usavršavanje za rad.
Zaposlenik je obavezan, u skladu sa svojim sposobnostima i potrebama rada, obrazovati se,
osposobljavati i usavršavati za rad.
Poslodavac je obavezan prilikom promjena ili uvođenja novog načina ili organiziranja rada,
omogućiti zaposleniku obrazovanje, osposobljavanje ili usavršavanje za rad.
Uvjeti i način obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja za rad iz st. 1. i 2. ovog člana uređuju
se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
1. Prijem pripravnika
Član 26.
“Poslodavac može zaključiti ugovor o obavljanju pripravničkog staža sa pripravnikom na
onoliko vremena koliko traje pripravnički staž propisan za zanimanje na koje se odnosi.
Ugovor se zaključuje u pisanoj formi.
Kopiju ugovora poslodavac dostavlja nadležnoj službi za zapošljavanje u roku od pet dana
od dana njegovog zaključivanja, radi evidencije i kontrole.
Pripravnikom se smatra lice sa završenom srednjom ili višom školom, odnosno fakultetom
koje prvi put zasniva radni odnos u tom zanimanju, a koje je, prema zakonu, obavezno
položiti stručni ispit ili mu je za rad u zanimanju potrebno prethodno radno iskustvo.
U toku obavljanja pripravničkog staža pripravnik ima pravo na novčanu naknadu u iznosu
najmanje 80 % od najniže plaće. Poslodavac i pripravnik mogu se dogovoriti i o većem
iznosu novčane naknade, ovisno od stručne spreme pripravnika.
Poslodavac osigurava pripravnika za slučaj povrede na radu i profesionalne bolesti, a
zdravstveno osiguranje osigurava nadležna služba za zapošljavanje.
Pripravnik ima pravo na odmor u toku radnog dana, dnevni odmor između dva uzastopna
radna dana i sedmični odmor”.
_______________________
Članom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Sl. novine FBiH” br. 29/03), a koji je stupio na snagu
01.07.2003. godine, izmijenjen je u cijelosti ptethodni čl. 26. Zakona o radu, koji je glasio:
“Poslodavac može zaključiti ugovor o radu sa pripravnikom.
Pripravnikom se smatra lice koje prvi put zasniva radni odnos u zanimanju za koje se školovalo, radi stručnog
osposobljavanja za samostalan rad.
Ugovor o radu sa pripravnikom zaključuje se na određeno vrijeme, a najduže godinu dana, ako zakonom, propisom
kantona ili ugovorom o radu nije drugačije određeno”.
Član 27.
Nakon završenog pripravničkog staža, pripravnik polaže stručni ispit, u skladu sa zakonom,
propisom kantona ili pravilnikom o radu.
2. Volonterski rad
Član 28.
“Ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno zakonom ili pravilnikom o radu, uvjet za
obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može lice koje završi školovanje za
takvo zanimanje, primiti na stručno osposobljavanje za samostalan rad, bez zasnivanja
radnog odnosa ( volonterski rad ).
Period volonterskog rada iz stava 1. ovog člana računa se u pripravnički staž i u radno
iskustvo kao uvjet za rad na određenim poslovima.
Ugovor sa volonterom zaključuje se u pisanoj formi. Kopiju ugovora poslodavac dostavlja
nadležnoj službi za zapošljavanje u roku od pet dana od dana njegovog zaključivanja, radi
evidencije i kontrole.
Volonterski rad može trajati onoliko vremena koliko je propisano trajanje osposobljavanja
prema zakonu za određeno zanimanje.
Trajanje volonterskog rada iz stava 3. ovog člana računa se u pripravnički staž i radno
iskustvo kao uvjet za rad na određenim radnim mjestima ili za polaganje stručnog ispita.
Volonter ima pravo na zdravstveno osiguranje kako je to utvrđeno propisom za nezaposlena
lica.
Radi osiguranja za slučaj povrede na radu ili profesionalne bolesti poslodavac plaća
nadležnoj službi za zapošljavanje 35 % od najniže plaće za svakog volontera.
Volonter ima pravo na odmor u toku radnog dana, dnevni odmor između dva uzastopna
radna dana i sedmični odmor”.
_______________________
Članom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Sl. novine FBiH” br. 29/03), a koji je stupio na snagu
01.07.2003. godine, izmijenjen je u cijelosti ptethodni čl. 28. Zakona o radu, koji je glasio:
“Ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno zakonom ili pravilnikom o radu, uvjet za obavljanje poslova
određenog zanimanja, poslodavac može lice koje završi školovanje za takvo zanimanje, primiti na stručno
osposobljavanje za samostalan rad, bez zasnivanja radnog odnosa ( volonterski rad ).
Period volonterskog rada iz stava 1. ovog člana računa se u pripravnički staž i u radno iskustvo kao uvjet za rad na
određenim poslovima.
Volonterski rad iz stava 1. ovog člana može trajati najduže godinu dana, ako zakonom nije drugačije određeno.
Ugovor o volonterskom radu zaključuje se u pismenoj formi.
Način i trajanje volonterskog rada i polaganje stručnog ispita uređuje se zakonom, kolektivnim ugovorom ili
pravilnikom o radu.
Licu, za vrijeme obavljanja volonterskog rada, osigurava se odmor u toku rada pod istim uvjetima kao i za zaposlenike
u radnom odnosu i prava po osnovu osiguranja za slučaj povrede na radu i profesionalne bolesti, u skladu sa propisima
o penzijskom i invalidskom osiguranju”.
IV - RADNO VRIJEME
Član 29.
Puno radno vrijeme zaposlenika traje najduže 40 sati sedmično.
Član 30.
Ugovor o radu može se zaključiti i za rad sa nepunim radnim vremenom.
Zaposlenik koji je zaključio ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom, može zaključiti više
takvih ugovora kako bi na taj način ostvario puno radno vrijeme.
Zaposlenik koji radi sa nepunim radnim vremenom ostvaruje sva prava iz radnog odnosa kao i
zaposlenik sa punim radnim vremenom, osim prava koje zavisi od dužine radnog vremena (plaća,
naknada i sl.), u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Član 31.
Na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite na radu, nije moguće zaštititi zaposlenika od
štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje srazmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i
radnu sposobnost zaposlenika.
Poslovi iz stava 1. ovog člana i trajanje radnog vremena utvrđuju se pravilnikom o radu i
ugovorom o radu, u skladu sa zakonom.
Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava po osnovu rada i u vezi sa radom, skraćeno radno
vrijeme u smislu st. 1. i 2. ovog člana izjednačava se sa punim radnim vremenom.
Član 32.
U slučaju više sile (požar, potres, poplava) i iznenadnog povećanja obima posla, kao i u drugim
sličnim slučajevima neophodne potrebe, zaposlenik, na zahtijev poslodavca, obavezan je da radi
duže od punog radnog vremena (prekovremeni rad ), a najviše do 10 sati sedmično.
Ako prekovremeni rad zaposlenika traje duže od tri sedmice neprekidno ili više od 10 sedmica u
toku kalendarske godine, o prekovremenom radu poslodavac obaviještava organ nadležan za
poslove inspekcije rada kantona (u daljnjem tekstu: inspekcija rada kantona).
“Zaposlenik može dobrovoljno, na zahtijev poslodavca, raditi prekovremeno, i to u trajanju
od još najviše 10 sati sedmično.“
Nije dozvoljen prekovremeni rad maloljetnih zaposlenika.
Trudnica, majka odnosno usvojilac sa djetetom do tri godine života i samohrani roditelj odnosno
usvojilac sa djetetom do šest godina života, može raditi prekovremeno, ako dâ pismenu izjavu o
dobrovoljnom pristanku na takav rad.
Inspekcija rada kantona zabranit će prekovremeni rad, uveden suprotno st. 1., 2., 3., “4. i 5” ovog
člana.
__________________________
propisano je da se u članu 32. iza stava 2. dodaje se novi stav 3., da dosadašnji st. 3., 4. i 5. postaju st. 4., 5. i 6., a u
stavu 6. riječi: “i 4“ zamjenjuju se riječima: “4. i 5. “
Član 33.
Ako priroda posla to zahtijeva, puno radno vrijeme može se preraspodjeliti tako da tokom jednog
perioda traje duže, a tokom drugog perioda kraće od punog radnog vremena, s tim da prosječno
radno vrijeme ne može biti duže od 52 sata sedmično, a za sezonske poslove najduže 60 sati
sedmično.
Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, prosječno radno vrijeme tokom kalendarske godine
ili drugog perioda određenog kolektivnim ugovorom, ne može biti duže od 40 sati u sedmici.
Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, takvo radno vrijeme ne smatra se prekovremenim
radom.
Član 34.
Rad u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana, a u poljoprivredi između 22 sata
i 5 sati ujutro, smatra se noćnim radom, ako za određeni slučaj zakonom, propisom kantona ili
kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno.
“Ako je rad organiziran u smjenama, izmjena smjena se uređuje kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.“
____________________________
propisano je da se u članu 34. mijenja stava 2. koji je glasio: “Ako je rad organiziran u smjenama, osigurava se
izmjena smjena, tako da zaposlenik radi noću uzastopno najviše jednu sedmicu”.
Član 35.
Brisan
________________________
članu 35. koji je glasio: “Zabranjen je noćni rad žena u industriji.
Zabrana iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na žene koje obavljaju rukovodeće i tehničke poslove i žene zaposlene u
zdravstvenoj ili socijalnoj službi, kao i na poslodavce koji zapošljavaju samo članove svoje obitelji.
Zaposlenici - ženi može se narediti noćni rad u industriji u slučaju zaštite interesa Federacije Bosne i Hercegovine (u
daljem tekstu: Federacija), ako je dobijena saglasnost federalnog ministra nadležnog za rad (u daljnjem tekstu:
federalni ministar) nakon prethodnog konsultiranja sa sindikatom, poslodavcem ili više poslodavaca odnosno
udruženjem poslodavaca.
Ženi se može narediti noćni rad i bez prethodne saglasnosti, ako je takav rad neophodan zbog više sile ili sprječavanja
kvara na sirovinama.
O noćnom radu iz stava 4. ovog člana obavještavaju se nadležni organ kantona i inspekcija rada kantona u roku 24 sata
od uvođenja ovog rada.
Ako inspekcija rada kantona ocijeni da noćni rad iz stava 4. ovog člana nije neophodan, odnosno da ne postoji viša sila
ili opasnost od kvara na sirovinama, zabranit će noćni rad”.
Član 36.
Zabranjen je noćni rad maloljetnih zaposlenika.
Za maloljetne zaposlenike u industriji, rad u vremenu između 19 sati uvečer i 7 sati ujutro idućeg
dana, smatra se noćnim radom.
Za maloljetne zaposlenike koji nisu zaposleni u industriji, rad u vremenu između 20 sati uvečer i 6
sati ujutro idućeg dana, smatra se noćnim radom.
Izuzetno, maloljetni zaposlenici privremeno mogu biti izuzeti od zabrane noćnog rada u slučaju
havarija, više sile i zaštite interesa Federacije, na osnovu saglasnosti nadležnog organa kantona.
V - ODMORI I ODSUSTVA
1. Odmori
Član 37.
Zaposlenik koji radi u punom radnom vremenu, ima pravo na odmor u toku radnog dana u trajanju
od najmanje 30 minuta.
Izuzetno, poslodavac je dužan zaposleniku, na njegov zahtjev, omogućiti odmor iz stava 1. ovog
člana u trajanju od jednog sata za jedan dan u toku radne sedmice.
Vrijeme odmora iz st. 1. i 2. ovog člana ne uračunava se u radno vrijeme.
Način i vrijeme korištenja odmora iz st. 1. i 2. ovog člana uređuje se kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Član 38.
Zaposlenik ima pravo na dnevni odmor između dva uzastopna radna dana u trajanju od najmanje
12 sati neprekidno.
Za vrijeme rada na sezonskim poslovima, zaposlenik ima pravo na odmor iz stava 1. ovog člana u
trajanju od najmanje 10 sati neprekidno, a za maloljetne zaposlenike u trajanju od najmanje 12 sati
neprekidno.
___________________________
propisano je da se u članu 38. u stavu 2. na početku rečenice briše riječ “Izuzetno“.
Član 39.
Zaposlenik ima pravo na sedmični odmor u trajanju od najmanje 24 sata neprekidno, a ako je
neophodno da radi na dan svog sedmičnog odmora, osigurava mu se jedan dan u periodu
određenom prema dogovoru poslodavca i zaposlenika.
Član 40.
Brisan
_________________________
član 40., koji je glasio: “Zaposleniku se ne može uskratiti pravo na odmor u toku rada, dnevni odmor i sedmični
odmor”.
Član 41.
Zaposlenik, za svaku kalendarsku godinu, ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od
najmanje 18 radnih dana.
Maloljetni zaposlenik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 24 radna dana.
Zaposlenik, koji radi na poslovima na kojima se, uz primjenu mjera zaštite na radu, nije moguće
zaštititi od štetnih uticaja, ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 30 radnih dana.
Poslovi i trajanje odmora iz stava 3. ovog člana uređuju se zakonom, propisom kantona,
kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.
Član 42.
Zaposlenik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od osam
dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.
Ako zaposlenik nije stekao pravo na godišnji odmor u smislu stava 1. ovog člana, ima pravo na
najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, u skladu sa kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Odsustvo sa rada zbog privremene nesposobnosti za rad, materinstva, vojne službe i drugog
odsustva koje nije uvjetovano voljom zaposlenika, ne smatra se prekidom rada iz stava 1. ovog
člana.
Član 43.
Trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćeg propisanog ovim ili drugim zakonom, uređuje se
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
U trajanje godišnjeg odmora ne uračunava se vrijeme privremene nesposobnosti za rad, vrijeme
praznika u koje se ne radi, kao i drugo vrijeme odsustvovanja sa rada koje se zaposleniku priznaje
u staž osiguranja.
Ako je rad organiziran u manje od šest radnih dana u sedmici, pri utvrđivanju trajanja godišnjeg
odmora smatra se da je radno vrijeme raspoređeno na šest radnih dana, ako kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije uređeno.
Član 44.
Godišnji odmor može se koristiti u dva dijela.
Ako zaposlenik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio koristi bez prekida u trajanju od
najmanje 12 radnih dana u toku kalendarske godine, a drugi dio najkasnije do 30. juna naredne
godine.
Zaposlenik ima pravo koristiti jedan dan godišnjeg odmora kad on to želi, uz obavezu da o tome
obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegovog korištenja.
Član 45.
Zaposlenik se ne može odreći prava na godišnji odmor.
Zaposleniku se ne može uskratiti pravo na godišnji odmor, niti mu se izvršiti isplata naknade
umjesto korištenja godišnjeg odmora.
2. Odsustva sa rada
Član 46.
Zaposlenik ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu plaće do sedam radnih dana u jednoj
kalendarskoj godini - plaćeno odsustvo u slučaju: stupanja u brak, porođaja supruge, teže bolesti i
smrti člana uže obitelji, odnosno domaćinstva.
Članom uže obitelji, u smislu stava 1. ovog člana, smatraju se: supružnici odnosno vanbračni
supružnici, dijete (bračno, vanbračno, usvojeno, pastorče i dijete bez roditelja uzeto na
izdržavanje), otac, majka, očuh, maćeha, usvojilac, dedo i nana (po ocu i majci), braća i sestre.
Zaposlenik ima pravo na plaćeno odsustvo i u drugim slučajevima i za vrijeme utvrđeno propisom
kantona, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Član 47.
Poslodavac može zaposleniku, na njegov zahtjev, odobriti odsustvo sa rada bez naknade plaće -
neplaćeno odsustvo.
Izuzetno, poslodavac je dužan omogućiti zaposleniku odsustvo do četiri radna dana u jednoj
kalendarskoj godini, radi zadovoljavanja njegovih vjerskih odnosno tradicijskih potreba, s tim da
se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu plaće - plaćeno odsustvo.
Za vrijeme odsustva iz stava 1. ovog člana prava i obaveze zaposlenika koji se stiču na radu i po
osnovu rada, miruju.
VI - ZAŠTITA ZAPOSLENIKA
Član 48.
Poslodavac je dužan omogućiti zaposleniku da se upozna sa propisima o radnim odnosima i
propisima iz oblasti zaštite na radu u roku od 30 dana od dana stupanja zaposlenika na rad.
Poslodavac je dužan osposobiti zaposlenika za rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja
zaposlenika, te sprječava nastanak nesreće.
Član 49.
Poslodavac je dužan da osigura potrebne uvjete za zaštitu na radu kojima se osigurava zaštita
života i zdravlja zaposlenika, u skladu sa zakonom.
Član 50.
Zaposlenik ima pravo da odbije da radi ako mu neposredno prijeti opasnost po život i zdravlje
zbog toga što nisu provedene propisane mjere zaštite na radu i o tome je dužan odmah obavijestiti
inspekciju rada kantona.
1. Zaštita maloljetnika
Član 51.
Maloljetnik ne može da radi na naročito teškim fizičkim poslovima, radovima pod zemljom ili pod
vodom, ni na ostalim poslovima koji bi mogli štetno i sa povećanim rizikom da utiču na njegov
život i zdravlje, razvoj i moral, s obzirom na njegove psihofizičke osobine.
Federalni ministar posebnim propisom utvrdit će poslove iz stava 1. ovog člana.
Inspektor rada kantona zabranit će rad maloljetnika na poslovima u smislu stava 1. ovog člana.
2. Zaštita žene i materinstva

Član 52.
“Žena ne može biti zaposlena na poslovima pod zemljom (u rudnicima), osim u slučaju ako
je zaposlena na rukovodećem mjestu koje ne zahtijeva fizički rad ili u službama zdravstvene
i socijalne zaštite, odnosno ako žena mora provesti izvjesno vrijeme na obuci pod zemljom ili
mora povremeno ulaziti u podzemni dio rudnika u cilju obavljanja zanimanja koje ne
uključuje fizički rad“.
____________________________
izmijenjen je član 52. Zakona o radu, koji je glasio: “Ženi se ne može narediti, niti se žena može rasporediti da obavlja
naročito teške fizičke poslove, radove pod zemljom ili pod vodom, te druge poslove koji, s obzirom na njene
psihofizičke osobine, ugrožavaju njen život i zdravlje.
Izuzetno, zabrana rada iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na žene koje obavljaju rukovodeće poslove i poslove
zdravstvene i socijalne zaštite, studente, pripravnike i volontere koji tokom školovanja ili stručnog osposobljavanja
moraju dio vremena provesti u podzemnim dijelovima rudnika, te na žene koje povremeno moraju ulaziti u podzemne
dijelove rudnika radi obavljanja poslova koji nisu fizičke prirode”.
Član 53.
Poslodavac ne može odbiti da zaposli ženu zbog njene trudnoće, ili joj zbog tog stanja otkazati
ugovor o radu, ili je, osim u slučajevima iz člana 54. stav 1. ovog zakona, rasporediti na druge
poslove.
Član 54.
Žena za vrijeme trudnoće, odnosno dojenja djeteta, može biti raspoređena na druge poslove ako je
to u interesu njenog zdravstvenog stanja koje je utvrdio ovlašteni liječnik.
Ako poslodavac nije u mogućnosti da osigura raspoređivanje žene u smislu stava 1. ovog člana,
žena ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu plaće, u skladu sa kolektivnim ugovorom i
pravilnikom o radu.
Privremeni raspored iz stava 1. ovog člana ne može imati za posljedicu smanjenje plaće žene.
Ženu, iz stava 1. ovog člana, poslodavac može premjestiti u drugo mjesto rada, samo uz njen
pismeni pristanak.
Član 55.
“Za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta žena ima pravo na porođajno odsustvo u
trajanju od jedne godine neprekidno.
Na osnovu nalaza ovlaštenog liječnika, žena može da otpočne porođajno odsustvo 28 dana
prije očekivanog datuma porođaja”.
___________________________
izmijenjen je član 55. Zakona o radu, koji je glasio: “Za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta, žena ima pravo na
porođajno odsustvo od jedne godine neprekidno, a za blizance, treće i svako slijedeće dijete žena ima pravo na
porođajno odsustvo od 18 mjeseci neprekidno.
Na osnovu nalaza ovlaštenog liječnika žena može da otpočne porođajno odsustvo 45 dana prije porođaja, a obavezno
28 dana prije porođaja.
Ako žena bez svoje krivice, na osnovu nalaza ovlaštenog liječnika, ne koristi porođajno odsustvo 28 dana prije
porođaja, ima pravo da te dane iskoristi poslije porođaja.
Izuzetno, žena, na osnovu svog pismenog zahtjeva, može koristiti kraće porođajno odsustvo, ali ne kraće od 42 dana
poslije porođaja”.
Član 56.
Otac djeteta, odnosno usvojilac može da koristi pravo iz člana 55. st. 1. ovog zakona u slučaju
smrti majke, ako majka napusti dijete ili ako je iz opravdanih razloga spriječena da koristi to
pravo.
____________________________
propisano je da se u članu 56. iza riječi “st. 1.”brišu riječi “ i 3.“
Član 57.
Nakon isteka porođajnog odsustva, žena sa djetetom najmanje do jedne godine života ima pravo da
radi polovinu punog radnog vremena, a za blizance, treće i svako slijedeće dijete ima pravo da radi
polovinu punog radnog vremena do navršene dvije godine života djeteta, ako propisom kantona
nije predviđeno duže trajanje ovog prava.
Pravo iz stava 1. ovog člana može koristiti i zaposlenik - otac djeteta, ako žena za to vrijeme radi u
punom radnom vremenu.
Član 58.
Nakon isteka godine dana života djeteta, jedan od roditelja ima pravo da radi polovinu punog
radnog vremena do tri godine života djeteta, ako je djetetu, prema nalazu nadležne zdravstvene
ustanove, potrebna pojačana briga i njega.
Pravo iz stava 1. ovog člana može da koristi i usvojilac, odnosno lice koje se stara o djetetu, u
slučaju smrti oba roditelja, ako roditelji napuste dijete ili ako ne mogu da se brinu o djetetu.
Član 59.
Žena, koja nakon korištenja porođajnog odsustva radi puno radno vrijeme, ima pravo da
odsustvuje s posla dva puta dnevno u trajanju po sat vremena radi dojenja djeteta, na osnovu
nalaza ovlaštenog liječnika.
Pravo iz stava 1. ovog člana žena može koristiti do navršene jedne godine života djeteta.
Vrijeme odsustva iz stava 1. ovog člana računa se u puno radno vrijeme.
Član 60.
Ako žena rodi mrtvo dijete ili ako dijete umre prije isteka porođajnog odsustva, ima pravo da
produži porođajno odsustvo za onoliko vremena koliko je, prema nalazu ovlaštenog liječnika,
potrebno da se oporavi od porođaja i psihičkog stanja prouzrokovanog gubitkom djeteta, a
najmanje 45 dana od porođaja odnosno od smrti djeteta, za koje vrijeme joj pripadaju sva prava po
osnovu porođajnog odsustva.
Član 61.
Jedan od roditelja može da odsustvuje sa rada do tri godine života djeteta, ako je to predviđeno
kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Za vrijeme odsustvovanja sa rada u smislu stava 1. ovog člana, prava i obaveze iz radnog odnosa,
miruju.
Član 62.
Za vrijeme korištenja porođajnog odsustva, zaposlenik ima pravo na naknadu plaće, u skladu sa
zakonom.
Za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena iz čl. 57. i 58. ovog zakona, zaposlenik ima
za polovinu punog radnog vremena za koje ne radi, pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.
___________________________
propisano je da se u članu 62. u st. 1.iza zareza brišu riječi “kao i odsustva iz člana 59. ovog zakona“.
Član 63.
Jedan od roditelja djeteta sa težim smetnjama u razvoju (teže hendikepiranog djeteta) ima pravo da
radi polovinu punog radnog vremena, u slučaju da se radi o samohranom roditelju ili da su oba
roditelja zaposlena, pod uvjetom da dijete nije smješteno u ustanovu socijalno - zdravstvenog
zbrinjavanja, na osnovu nalaza nadležne zdravstvene ustanove.
Roditelju, koji koristi pravo iz stava 1. ovog člana, pripada pravo na naknadu plaće, u skladu sa
zakonom.
Roditelju koji koristi pravo iz stava 1. ovog člana, ne može se narediti da radi noću, prekovremeno
i ne može mu se promijeniti mjesto rada, ako za to nije dao svoj pismeni pristanak.
3. Zaštita zaposlenika privremeno ili trajno nesposobnog za rad
Član 64.
Zaposleniku koji je pretrpio povredu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme dok
je privremeno nesposoban za rad, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu.
U slučajevima i za vrijeme iz stava 1. ovog člana, poslodavac ne može zaposleniku otkazati ugovor
o radu koji je zaključen u skladu sa ovim zakonom i na određeno vrijeme.
Član 65.
Povreda na radu, bolest ili profesionalna bolest ne mogu štetno utjecati na ostvarivanje prava
zaposlenika iz radnog odnosa.
Zaposlenik koji je privremeno bio nesposoban za rad zbog povrede ili povrede na radu, bolesti ili
profesionalne bolesti, a za koga nakon liječenja i oporavka nadležna zdravstvena ustanova ili
ovlašteni liječnik utvrdi da je sposoban za rad, ima pravo da se vrati na poslove na kojima je radio
prije nastupanja privremene nesposobnosti za rad ili na druge odgovarajuće poslove.
Zaposlenik je dužan,u roku od tri dana od dana nastupanja nesposobnosti za rad, obavijestiti
poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad.
Član 66.
Ako nadležna zdravstvena ustanova ocijeni da kod zaposlenika postoji smanjena radna sposobnost
ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, poslodavac mu je dužan u pismenoj formi
ponuditi druge poslove za koje je zaposlenik sposoban.
Zaposlenik, koji je pretrpio povredu na radu ili obolio od profesionalne bolesti, ima prednost pri
stručnom obrazovanju, osposobljavanju i usavršavanju koje organizira poslodavac.
Član 67.
Poslodavac može, samo uz prethodnu saglasnost vijeća zaposlenika, otkazati ugovor o radu
zaposleniku kod kojega postoji smanjena radna sposobnost ili neposredna opasnost od nastanka
invalidnosti.
VII - PLAĆE I NAKNADE PLAĆA
1. Plaće
Član 68.
Plaće zaposlenika utvrđuju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Član 69.
Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu utvrđuje se najniža plaća, te uvjeti i način njenog
usklađivanja.
Poslodavac kojeg obavezuje kolektivni ugovor ili pravilnik o radu, ne može zaposleniku
obračunati i isplatiti plaću manju od plaće utvrđene kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i
ugovorom o radu.
Član 70.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određuju se periodi isplate plaće,
koji ne mogu biti duži od 30 dana.
Prilikom isplate plaće poslodavac je dužan zaposleniku uručiti pismeni obračun plaće.
Pojedinačne isplate plaće nisu javne.
Član 71.
Zaposlenik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad, te
za rad nedjeljom i praznikom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, u
skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
2. Naknada plaće
Član 72.
Zaposlenik ima pravo na naknadu plaće za period u kojem ne radi zbog opravdanih slučajeva
predviđenih zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu (godišnji
odmor, privremena nesposobnost za rad, porođajno odsustvo, plaćeno odsustvo i sl.).
Period iz stava 1. ovog člana za koji se naknada isplaćuje na teret poslodavca, utvrđuje se
zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Zaposlenik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo zbog okolnosti
za koje zaposlenik nije kriv (viša sila, privremeni zastoji u proizvodnji i sl.), u skladu sa
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Zaposlenik koji odbije da radi, jer nisu provedene propisane mjere zaštite na radu, ima pravo na
naknadu plaće u visini kao da je radio, za vrijeme dok se ne provedu propisane mjere zaštite na
radu, ako za to vrijeme nije raspoređen na druge odgovarajuće poslove.
3. Zaštita plaće i naknade plaće

Član 73.
Poslodavac ne može, bez saglasnosti zaposlenika, svoje potraživanje prema njemu naplatiti
uskraćivanjem isplate plaće ili nekog njenog dijela, odnosno uskraćivanjem isplate naknade plaće
ili dijela naknade plaće.
Član 74.
Najviše polovica plaće ili naknade plaće zaposlenika može se prisilno obustaviti radi ispunjenja
obaveze zakonskog izdržavanja, a za ostale obaveze može se prisilno obustaviti najviše jedna
trećina plaće zaposlenika.
VIII - IZUMI I TEHNIČKA UNAPREĐENJA ZAPOSLENIKA
Član 75.
Zaposlenik je dužan da obavijesti poslodavca o izumu odnosno tehničkom unapređenju kojeg je
ostvario na radu ili u vezi sa radom.
Izumi odnosno tehnička unapređenja u smislu stava 1. ovog člana, su izumi odnosno tehnička
unapređenja, određena zakonom.
Podatke o izumu odnosno tehničkom unapređenju zaposlenik je dužan da čuva kao poslovnu tajnu
koju ne može saopćiti trećem licu bez odobrenja poslodavca.
Poslodavac ima pravo prečeg otkupa izuma, odnosno tehničkog unapređenja iz stava 1. ovog
člana, pod uvjetom da se u roku od 30 dana od dana obavještenja iz stava 1. ovog člana, izjasni o
ponudi zaposlenika.
Član 76.
Brisan
_________________________
član 76.Zakona o radu, koji je glasio: “ O svojem izumu koji nije ostvaren na radu ili u vezi sa radom, zaposlenik je
dužan da obavijesti poslodavca, ako je izum u vezi sa djelatnošću poslodavca, te da mu pismeno ponudi ustupanje
prava u vezi sa tim izumom.
Poslodavac je dužan da se u roku od mjesec dana od dana obavještenja iz stava 1. ovog člana, izjasni o ponudi
zaposlenika.
Na ustupanje prava na izum iz stava 1. ovog člana na odgovarajući način primjenjuju se odredbe obligacionog prava”.
IX - ZABRANA TAKMIČENJA ZAPOSLENIKA SA POSLODAVCEM
Član 77.
Zaposlenik ne može, bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun sklapati poslove iz djelatnosti
koju obavlja poslodavac.
Član 78.
Poslodavac i zaposlenik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme, nakon prestanka ugovora o radu,
a najduže dvije godine od dana prestanka tog ugovora, zaposlenik ne može zaposliti kod drugog
lica koji je u tržišnoj utakmici sa poslodavcem i da ne može za svoj ili za račun trećeg lica, sklapati
poslove kojima se takmiči sa poslodavcem.
Ugovor iz stava 1. ovog člana može biti sastavni dio ugovora o radu.
Član 79.
Ugovorena zabrana takmičenja obavezuje zaposlenika samo ako je ugovorom poslodavac preuzeo
obavezu da će zaposleniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu
polovine prosječne plaće isplaćene zaposleniku u periodu od tri mjeseca prije prestanka ugovora o
radu.
Naknadu iz stava 1. ovog člana poslodavac je dužan isplatiti zaposleniku krajem svakog
kalendarskog mjeseca.
Visina naknade iz stava 1. ovog člana usklađuje se na način i pod uvjetima utvrđenim kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Član 80.
Uvjeti i način prestanka zabrane takmičenja uređuju se ugovorom između poslodavca i
zaposlenika.
X - NAKNADA ŠTETE
Član 81.
Zaposlenik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje prouzrokuje štetu
poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.
Ako štetu prouzrokuje više zaposlenika, svaki zaposlenik odgovara za dio štete koju je
prouzrokovao.
Ako se za svakog zaposlenika ne može utvrditi dio štete koju je on prouzrokovao, smatra se da su
svi zaposlenici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima.
Ako je više zaposlenika prouzrokovalo štetu krivičnim djelom sa umišljajem, za štetu odgovaraju
solidarno.
Član 82.
Ako se naknada štete ne može utvrditi u tačnom iznosu ili bi utvrđivanje njenog iznosa
prouzrokovalo nesrazmjerne troškove, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu može se
predvidjeti da se visina naknade štete utvrđuje u paušalnom iznosu, kao i način utvrđivanja
paušalnog iznosa i organ koji tu visinu utvrđuje i druga pitanja u vezi sa ovom naknadom.
Ako je prouzrokovana šteta mnogo veća od utvrđenog paušalnog iznosa naknade štete, poslodavac
može zahtijevati naknadu u visini stvarno prouzrokovane štete.
Član 83.
Zaposlenik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje prouzrokuje štetu
trećem licu, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos naknade isplaćene
trećem licu.
Član 84.
Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu utvrđuju se uvjeti i način smanjenja ili oslobađanja
zaposlenika od obaveze naknade štete.
Član 85.
Ako zaposlenik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan zaposleniku
naknaditi štetu po općim propisima obligacionog prava.
XI - PRESTANAK UGOVORA O RADU
1. Način prestanka ugovora o radu

Član 86.
Ugovor o radu prestaje:
1. smrću zaposlenika;
2. sporazumom poslodavca i zaposlenika;
3. kad zaposlenik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, “odnosno navrši 40
godina staža osiguranja“, ako se poslodavac i zaposlenik drugačije ne dogovore;
4. danom dostavljanja pravosnažnog rješenja o utvrđivanju gubitka radne sposobnosti ;
5. otkazom poslodavca odnosno zaposlenika;
6. istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme;
7. ako zaposlenik bude osuđen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju dužem od tri mjeseca -
danom stupanja na izdržavanje kazne;
8. ako zaposleniku bude izrečena mjera bezbjednosti, vaspitna ili zaštitna mjera u trajanju dužem
od tri mjeseca - početkom primjene te mjere;
9. odlukom nadležnog suda koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa.
___________________________
propisano je da se u članu 86. u st. 1.tač. 3., .iza riječi “staža osiguranja” dodaju riječi “odnosno navrši 40 godina
staža osiguranja“.
2. Otkaz ugovora o radu

Član 87.
“Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku uz propisani otkazni rok, ako:
1. je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, ili
2. zaposlenik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz radnog odnosa.
Poslodavac može otkazati ugovor o radu u slučajevima iz stava 1. ovog člana ako se, s
obzirom na veličinu, kapacitet i ekonomsko stanje poslodavca i mogućnosti zaposlenika, ne
može osnovano očekivati od poslodavca da zaposli zaposlenika na druge poslove ili da ga
obrazuje odnosno osposobi za rad na drugim poslovima.“
__________________________
izmijenjen je član 87. Zakona o radu, koji je glasio: “Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani otkazni
rok, u slučaju prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih
razloga, iz člana 98. ovog zakona, kao i u slučaju kada zaposlenik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz
radnog odnosa zbog gubitka radne sposobnosti za obavljanje tih poslova.
Otkaz zbog gubitka radne sposobnosti iz stava 1. ovog člana, moguć je samo ako poslodavac ne može zaposliti
zaposlenika na druge poslove ili ga ne može obrazovati, odnosno osposobiti za rad na drugim poslovima”.
Član 88.
“Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku, bez obaveze poštivanja otkaznog
roka, u slučaju da je zaposlenik odgovoran za teži prijestup, ili za težu povredu radnih
obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od
poslodavca da nastavi radni odnos.
U slučaju lakših prijestupa ili lakših povreda radnih obaveza iz ugovora o radu, ugovor o
radu se ne može otkazati bez prethodnog pismenog upozorenja zaposleniku.
Pismeno upozorenje iz stava 2. ovog člana sadrži opis prijestupa ili povrede radne obaveze za
koje se zaposlenik smatra odgovornim i izjavu o namjeri da se otkaže ugovor o radu bez
davanja predviđenog otkazanog roka za slučaj da se takav prijestup ponovi.
Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu mogu se utvrditi vrste prijestupa ili povreda
radnih obaveza iz st. 1. i 2. ovog člana“.
__________________________
izmijenjen je član 88. Zakona o radu, koji je glasio: “Poslodavac odnosno zaposlenik može otkazati ugovor o radu, bez
obaveze poštivanja propisanog otkaznog roka, kada, zbog kršenja obaveza iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja
obaveza iz ugovora o radu, nastavak radnog odnosa nije moguć.
Prije otkazivanja ugovora o radu iz stava 1. ovog člana, poslodavac može zaposlenika pismeno upozoriti na obaveze iz
radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obaveza”.
____________________________
propisano je da se iza člana 88. Zakona o radu dodaje novi član 88 a. koji glasi:
“Član 88 a.
“Zaposlenik može otkazati ugovor o radu bez davanja predviđenog otkaznog roka u slučaju
da je poslodavac odgovoran za prijestup ili povredu obaveza iz ugovora o radu, a koji su
takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od zaposlenika da nastavi radni odnos.
U slučaju otkazivanja ugovora o radu iz stava 1. ovog člana zaposlenik ima sva prava u
skladu sa zakonom, kao da je ugovor nezakonito otkazan od strane poslodavca.“
Član 89.
Ugovor o radu, u slučaju iz “člana 88. i 88.a” ovog zakona, može se otkazati u roku od 15 dana od
dana saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz.
___________________________
propisano je da se u članu 89. u stavu 1. Zakona o radu riječi “člana 88. stav 1.“ zamjenjuju riječima: “čl .88. i 88. a“,
a briše se stav 2. koji je glasio: “Ugovorna strana, koja u slučaju iz člana 88. stava 1. ovog zakona, otkaže ugovor o
radu, ima pravo od strane koja je kriva za otkaz da traži naknadu štete koja je nastala neizvršavanjem preuzetih
obaveza iz ugovora o radu”.
"Odluka o otkazu ugovora o radu je zakonita samo ako je donijeta u prekluzivnom roku od 15
dana od saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz". Iz obrazloženja: Postavljenim zahtjevom
tužitelj je tražio da se ponište donijete odluke tužene o otkazu ugovra o radu i prestanku radnog
odnosa. Prvostepeni sud je utvrdio da je tužena za činjenicu zbog koje je donijela rješenje o
prestanku radnog odnosa, saznala 21. februara 2002. godine pa je u odnosu na vrijeme
donošenja pobijanog rješenja (06.05.2002.) pravilan zaključak da tužena nije u prekluzivnom
roku od 15 dana donijela odluku o prestanku radnog odnosa i da je odluka donijeta nakon isteka
tog prekluzivnog roka nezakonita (čl. 89. Zakona o radu). Ovo iz razloga što nevršenje
subjektivnog prava u okviru prekluzivnog roka ima za posljedicu gubitak prava kao što to
odgovara relevantnim okolnostima datog slučaja, zbog čega ne stoje žalbeni navodi tužene da je
sud pogrešno tumačio i primijenio relevantan materijalni propis. (Presuda Kantonalnog suda u
Tuzli, broj Gž-1606/03, od 03.06.2004. godine).
Član 90.
Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu zbog ponašanja ili rada zaposlenika, obavezan je
omogućiti zaposleniku da iznese svoju odbranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije
opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
_______________________________
" 27. Pravo na odbranu zaposlenika se, u skladu sa članom 90. ZOR-a, može uskratiti samo u
slučaju ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da omogući
odbranu. U ZOR-u nije precizirano koje su to okolnosti. S obzirom na značaj prava na odbranu,
Ustavni sud zapaža da svako ograničenje prava na odbranu ima suštinski značaj za ocjenu
zakonitosti otkaza ugovora o radu i, ako nije respektirano, vodi povredi prava zaposlenika. Ovo
tim prije jer je pravo na odbranu po svom karakteru univerzalno pravo koje poznaju svi postupci,
pa nema razloga da se ono u konkretnom slučaju isključi. Bez obzira o kakvim se okolnostima
radi, u postupku otkaza ugovora o radu zaposleniku se mora omogućiti pravo na odbranu u
postupku koji je predviđen normativnim aktima poslodavca." (Iz Odluke Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine, broj AP 773/04 od 15.06.2005. godine, objavljene u "Sl. glasniku BiH" broj 73/05 i
"Sl. novinama F BiH" broj 75/05)
Član 91.
“U slučaju otkazivanja ugovora o radu u smislu člana 88. st. 1. i 2. ovog zakona, poslodavac
je dužan, u slučaju spora pred nadležnim sudom, da dokaže postojanje razloga za otkaz.“
____________________________
izmijenjen je član 91. Zakona o radu, koji je glasio: “Ako zaposlenik odnosno poslodavac otkazuje ugovor o radu iz
razloga navedenih u članu 88. stav 1. ovog zakona, obavezan je da dokaže postojanje opravdanog razloga za otkaz”.
Član 92.
Brisan
_________________________
član 92. Zakona o radu, koji je glasio: “Ako poslodavac namjerava da otkaže ugovor o radu, u smislu ovog zakona,
obavezan je da o tome pribavi mišljenje vijeća zaposlenika.
Ako poslodavac nije pribavio mišljenje vijeće zaposlenika, odluka o otkazu ugovora o radu je ništavna”.
Član 93.
Poslodavac, samo uz prethodnu saglasnost “federalnog ministarstva nadležnog za rad
(u daljem tekstu: federalno ministarstvo)“, može otkazati ugovor o radu sindikalnom
povjereniku za vrijeme obavljanja njegove dužnosti i šest mjeseci nakon obavljanja te dužnosti.
____________________________
propisano je da se u članu 93. Zakona o radu riječ “sindikata“ zamjenjuje sa riječima: “federalnog ministarstva
nadležnog za rad (u daljem tekstu: federalno ministarstvo)“.
3. Forma i trajanje otkaznog roka

Član 94.
Otkaz se daje u pismenoj formi.
Poslodavac je obavezan, u pismenoj formi, obrazložiti otkaz zaposleniku.
Otkaz se dostavlja zaposleniku, odnosno poslodavcu kojem se otkazuje.
Član 95.
“Otkazni rok ne može biti kraći od sedam dana u slučaju da zaposlenik otkazuje ugovor o
radu, ni kraći od 14 dana u slučaju da poslodavac otkazuje ugovor o radu.
Otkazni rok počinje da teče od dana uručenja otkaza zaposleniku odnosno poslodavcu.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu može se utvrditi duže
trajanje otkaznog roka“.
_________________________
Članom 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine F BiH“, broj 32/00) izmijenjen je član
95. Zakona o radu, koji je glasio: “Otkazni rok ne može biti kraći od 15 dana niti duži od šest mjeseci, s tim da se
konkretna dužina otkaznog roka uređuje kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.
Otkazni rok počinje da teče od dana uručenja otkaza zaposleniku odnosno poslodavcu”.
Član 96.
Ako zaposlenik, na zahtijev poslodavca, prestane sa radom prije isteka propisanog otkaznog roka,
poslodavac je obavezan da mu isplati naknadu plaće i prizna sva ostala prava kao da je radio do
isteka otkaznog roka.
“Ako sud utvrdi da je otkaz nezakonit, može poslodavca obavezati da:
1. vrati zaposlenika na posao, na njegov zahtijev, na poslove na kojima je radio ili druge
odgovarajuće poslove i isplati mu naknadu plaće u visini plaće koju bi zaposlenik ostvario da
je radio i nadoknadi mu štetu, ili
2. isplati zaposleniku:
- naknadu plaće u visini plaće koju bi zaposlenik ostvario da je radio;
- naknadu štete za pretrpljenu štetu;
- otpremninu na koju zaposlenik ima pravo u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu;
- druge naknade na koje zaposlenik ima pravo u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Zaposlenik koji osporava otkazivanje ugovora o radu može tražiti da sud donese privremenu
mjeru o njegovom vraćanju na rad, do okončanja sudskog spora.“
_________________________
Članom 40. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine F BiH“, broj 32/00) izmijenjen je stav
2. i 3. člana 95. Zakona o radu, koji su glasili: “Ako sud utvrdi da je otkaz poslodavca nezakonit, poslodavac će vratiti
zaposlenika na rad i isplatiti naknadu plaće u visini plaće koju bi zaposlenik ostvario da je radio.
Zaposlenik koji osporava dati otkaz, može tražiti da sud donese privremenu mjeru o njegovom vraćanju na rad, do
okončanja sudskog spora”.
4. Otkaz s ponudom izmjenjenog ugovora o radu
Član 97.
Odredbe ovog zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i u slučaju kada poslodavac otkaže
ugovor i istovremeno ponudi zaposleniku zaključivanje ugovora o radu pod izmjenjenim uvjetima.
Ako zaposlenik prihvati ponudu poslodavca iz stava 1. ovog člana, zadržava pravo da pred
nadležnim sudom osporava dopuštenost takve izmjene ugovora.
5. Program zbrinjavanja viška zaposlenika
Član 98.
“Poslodavac koji zapošljava više od 15 zaposlenika, a koji u periodu od naredna tri mjeseca
ima namjeru da zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga za više od 10%
zaposlenika otkaže ugovore o radu, ali najmanje peterici zaposlenika, dužan je konsultirati
se sa vijećem zaposlenika, a ako kod poslodavca nije formirano vijeće zaposlenika, sa
sindikatom koji predstavlja najmanje 10% zaposlenika.“.
_________________________
98. Zakona o radu, koji je glasio: “Poslodavac koji zapošljava više od 15 zaposlenika, a koji u periodu od šest mjeseci
ima namjeru da zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga otkaže ugovor o radu najmanje petorici
zaposlenika, dužan je izraditi program zbrinjavanja viška zaposlenika”.
Član 99.
“ Obaveza konsultiranja u smislu člana 98. ovog zakona:
1. zasniva se na aktu u pismenoj formi koji je pripremio poslodavac;
2. započinje najmanje 30 dana prije davanja obavijesti o otkazu zaposlenicima na koje se
odnosi.
Akt u pismenoj formi iz stava 1. ovog člana dostavlja se vijeću zaposlenika ili sindikatu prije
početka konsultiranja, a sadrži, naročito, slijedeće podatke:
• razloge za predviđeno otkazivanje ugovora o radu;
• broj i kategoriju zaposlenika za čije je ugovore predviđen otkaz;
• mjere za koje poslodavac smatra da se pomoću njih mogu izbjeći neki ili svi predviđeni
otkazi (npr. raspoređivanje zaposlenika na drugo radno mjesto kod istog poslodavca,
prekvalifikacija gdje je to potrebno, privremeno skraći- vanje radnog vremena);
• mjere za koje poslodavac smatra da bi mogle pomoći zaposlenicima da nađu zaposlenje
kod drugog poslodavca;
• mjere za koje poslodavac smatra da se mogu poduzeti u cilju prekvalificiranja zaposlenika
radi zapošljavanja kod drugog poslodavca.
Ako u periodu od jedne godine od otkazivanja ugovora o radu, u smislu člana 98. ovog
zakona, poslodavac namjerava da zaposli zaposlenike sa istim kvalifikacijama i stepenom
stručne spreme, prije zapošljavanja drugih lica će ponuditi zaposlenje onim zaposlenicima
čiji su ugovori o radu otkazani.“
_________________________
99. Zakona o radu, koji je glasio: “Program iz člana 98. ovog zakona sadrži, naročito:
• razloge nastanka viška zaposlenika,
• broj i kategoriju zaposlenika koji će se pojaviti kao višak,
• mogućnost promjene u tehnologiji i organizaciji rada u cilju zbrinjavanja viška zaposlenika,
• mogućnost zapošljavanja zaposlenika na druge poslove,
• mogućnost pronalaženja zaposlenja kod drugog poslodavca,
• mogućnost prekvalifikacije ili dokvalifikacije zaposlenika,
• mogućnost skraćivanja radnog vremena.
Program iz stava 1. ovog člana poslodavac je obavezan dostaviti na konsultiranje vijeću zaposlenika i obavezan je
izjasniti se vijeću zaposlenika o njegovim mišljenjima i prijedlozima.
Ako kod poslodavca nije formirano vijeće zaposlenika, o programu iz stava 1. ovog člana poslodavac se konsultira sa
sindikatom i obavezan je da se izjasni o mišljenjima i prijedlozima sindikata.
Ako programom iz stava 1. ovog člana nije moguće zaposlenicima osigurati zaposlenje, može im se otkazati ugovor o
radu.
U slučaju otkaza iz stava 4. ovog člana, poslodavac ne može u roku od dvije godine zaposliti drugo lice koje ima istu
kvalifikaciju ili isti stepen stručne spreme, osim lica iz stava 4. ovog člana, ako je to lice nezaposleno.
6. Otpremnina
Član 100.
Zaposlenik koji je sa poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a kojem
poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, osim ako se
ugovor otkazuje zbog kršenja obaveze iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obaveza iz
ugovora o radu od strane zaposlenika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje u
zavisnosti od dužine prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa sa tim poslodavcem.
Otpremnina iz stava 1. ovog člana utvrđuje se kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu “ili
ugovorom o radu”, s tim da se ne može utvrditi u iznosu manjem od jedne trećine prosječne
mjesečne plaće isplaćene zaposleniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za
svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.
Izuzetno, umjesto otpremnine iz stava 2. ovog člana, poslodavac i zaposlenik mogu se dogovoriti i
o drugom vidu naknade.
Način, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st. 2. i 3. ovog člana, utvrđuju se pismenim ugovorom
između zaposlenika i poslodavca.
_________________________
Članom 43. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine F BiH“, broj 32/00) propisano je da se
u članu 100. stav 2. Zakona o radu iza riječi “pravilnikom o radu” dodaju riječi “ili ugovorom o radu”.
XII - OSTVARIVANJE PRAVA I OBAVEZA IZ RADNOG ODNOSA
1. Odlučivanje o pravima i obavezama iz radnog odnosa
Član 101.
O pravima i obavezama zaposlenika iz “ugovora o radu” odlučuje, u skladu sa ovim zakonom,
kolektivnim ugovorom i drugim propisima, poslodavac ili drugo ovlašteno lice određeno statutom
ili aktom o osnivanju.
Ako je poslodavac fizičko lice može pismenom punomoći ovlastiti drugo poslovno sposobno
punoljetno lice da ga zastupa u ostvarivanju prava i obaveza iz radnog odnosa ili u vezi sa radnim
odnosom.
_________________________
u članu 101. stav 1. Zakona o radu riječi “radnog odnosa” zamijenjuju riječima “ugovora o radu”.
Član 102.
U ostvarivanju pojedinačnih prava iz radnog odnosa zaposlenik može zahtijevati ostvarivanje tih
prava kod poslodavca, pred nadležnim sudom i drugim organima, u skladu sa ovim zakonom.
2. Zaštita prava iz radnog odnosa

Član 103.
“Zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može
zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava.
Podnošenje zahtjeva iz stava 1. ovog člana ne sprječava zaposlenika da traži zaštitu
povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
Zaposlenik može podnijeti tužbu pred nadležnim sudom zbog povrede prava iz radnog
odnosa u roku od jedne godine od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo,
odnosno od dana saznanja za povredu prava iz radnog odnosa.
Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, u skladu sa zakonom, može se predvidjeti
postupak mirnog rješavanja radnog spora, u kom slučaju rok za podnošenje zahtjeva
nadležnom sudu teče od dana okončanja ovog postupka.
Ukoliko se postupak ne okonča u skladu sa stavom 4. ovog člana u razumnom roku,
zaposlenik ima pravo da podnese tužbu nadležnom sudu“.
_________________________
Članom 45. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Sl. novine F BiH“, broj 32/00) izmijenjen je član 103.
Zakona o radu, koji je glasio:” Zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa,
može u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za
povredu prava, zahtjevati od poslodavca ostvarivanje tog prava.
Ako poslodavac u roku od 15 dana od dana dostavljanja zahtijeva zaposlenika iz stava 1. ovog člana ne udovolji tom
zahtjevu, zaposlenik može u daljem roku od 15 dana tražiti zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, u skladu sa zakonom, može se predvidjeti postupak mirnog rješavanja
radnog spora, u kom slučaju rok od 15 dana za podnošenje zahtjeva sudu, teče od dana okončanja tog postupka.
Propust zaposlenika da zahtijeva naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa u rokovima iz st. 1.do
3. ovog člana, nema za posljedicu gubitak prava na to potraživanje”.
Član 104.
Rješavanje nastalog radnog spora stranke u sporu mogu sporazumno povjeriti arbitraži.
Kolektivnim ugovorom odnosno sporazumom uređuje se sastav, postupak i druga pitanja značajna
za rad arbitraže.
Član 105.
U slučaju promjene poslodavca ili njegovog pravnog položaja (npr. zbog nasljeđivanja, prodaje,
spajanja, pripajanja, podjele, promjene oblika društva i dr. ), ugovori o radu prenose se na novog
poslodavca “uz saglasnost zaposlenika”, u skladu sa kolektivnim ugovorom.
________________________
u članu 105 Zakona o radu iza riječi “novog poslodavca” dodaju riječi “uz saglasnost zaposlenika”.
Član 106.
Apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka
potraživanja, ako zakonom nije drugačije određeno.
XIII - PRAVILNIK O RADU

Član 107.
Poslodavac koji zapošljava više od 15 zaposlenika donosi i objavljuje pravilnik o radu, kojim se
uređuju plaće, organizacija rada i druga pitanja značajna za zaposlenika i poslodavca, u skladu sa
zakonom i kolektivnim ugovorom.
O donošenju pravilnika o radu poslodavac se obavezno konsultira sa vijećem zaposlenika odnosno
sindikatom.
Pravilnik iz stava 1. ovog člana objavljuje se na oglasnoj tabli poslodavca, a stupa na snagu osmog
dana od dana objavljivanja.
Vijeće zaposlenika odnosno sindikalni povjerenik može od nadležnog suda zatražiti da nezakonit
pravilnik o radu ili neke njegove odredbe oglasi nevažećim.
XIV - SUDJELOVANJE ZAPOSLENIKA U ODLUČIVANJU - VIJEĆE ZAPOSLENIKA

Član 108.
Zaposlenici kod poslodavca koji redovno zapošljava najmanje 15 zaposlenika, imaju pravo da
formiraju vijeće zaposlenika, koje će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti njihovih prava i interesa.
Ako kod poslodavca nije formirano vijeće zaposlenika, sindikat ima obaveze i ovlaštenja koja se
odnose na ovlaštenja vijeća zaposlenika, u skladu sa zakonom.
Član 109.
Vijeće zaposlenika formira se na zahtijev najmanje 20 % zaposlenika ili sindikata.
Član 110.
Način i postupak formiranja vijeća zaposlenika, kao i druga pitanja vezana za rad i djelovanje
vijeća zaposlenika, uređuju se zakonom.
_________________________
Vidi: ZAKON o vijeću zapopslenika, objavljen u “Sl. novinama FBiH” broj 38/04 iz 2004. godine.
XV - KOLEKTIVNI UGOVORI
Član 111.
Kolektivni ugovor može se zaključiti za teritoriju Federacije, za područje jednog ili više kantona,
određenu djelatnost, jednog ili više poslodavaca.
Član 112.
Na strani zaposlenika kod zaključivanja kolektivnog ugovora može biti sindikat ili više sindikata, a
na strani poslodavca može biti poslodavac, više poslodavaca ili udruženje poslodavaca.
Ako je u pregovaranju i zaključivanju kolektivnog ugovora zastupljeno više sindikata odnosno više
poslodavaca, o zaključivanju kolektivnog ugovora mogu pregovarati samo oni sindikati odnosno
poslodavci koji imaju punomoć od svakog pojedinačnog sindikata odnosno poslodavca, u skladu
sa njihovim statutom.
Do formiranja udruženja poslodavaca na strani poslodavca kod zaključivanja kolektivnog ugovora
iz člana 111. ovog zakona, može biti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
Vlada Federacije ), odnosno vlada kantona.
Član 113.
Kolektivni ugovor može se zaključiti na neodređeno ili određeno vrijeme.
Kolektivni ugovor zaključuje se u pismenoj formi.
Ako kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno, nakon isteka roka na koji je zaključen,
kolektivni ugovor primjenjivaće se do zaključivanja novog kolektivnog ugovora.
Član 114.
Kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obaveze strana koje su ga zaključile, te prava i obaveze
iz radnog odnosa ili u vezi sa radnim odnosom, u skladu sa zakonom i drugim propisima.
Kolektivnim ugovorom uređuju se i pravila o postupku kolektivnog pregovaranja, sastav i način
postupanja tijela ovlaštenih za mirno rješavanje kolektvnih radnih sporova.
__________________________
Vidi: “Opšti kolektivni ugovor za teritoriju Federacije BiH”, “Sl.novine FBiH”, broj 54/05 od 07.09.2005. godine,
koji je na snazi od 08.09.2005. godine.
Član 115.
Kolektivni ugovor je obavezan za strane koje su ga zaključile, kao i za strane koje su mu naknadno
pristupile.
Član 116.
Ako postoji interes Federacije, federalni ministar može proširiti primjenu kolektivnog ugovora i na
druga pravna lica za koja se ocjeni da je to potrebno, a koja nisu učestvovala u njegovom
zaključivanju ili mu nisu naknadno pristupila.
Prije donošenja odluke o proširenju važnosti kolektivnog ugovora, federalni ministar je obavezan
zatražiti mišljenje sindikata, poslodavca ili više poslodavaca odnosno udruženja poslodavaca, na
koje se kolektivni ugovor proširuje.
Odluka o proširenju važnosti kolektivnog ugovora može se opozvati na način utvrđen za njezino
donošenje.
Odluka o proširenju važnosti kolektivnog ugovora objavljuje se u “Službenim novinama
Federacije BiH”.
Član 117.
Na izmjene i dopune kolektivnih ugovora primjenjuju se odredbe ovog zakona koje važe i za
njihovo donošenje.
Član 118.
Zaključen kolektivni ugovor, te njegove izmjene i dopune, za teritoriju Federacije ili područje dva
ili više kantona dostavljaju se “federalnom ministarstvu”, a svi ostali kolektivni ugovori
dostavljaju se nadležnom organu kantona.
Postupak dostave kolektivnih ugovora iz stava 1. ovog člana federalnom ministarstvu odnosno
nadležnom organu kantona, pravilnikom će propisati federalni ministar, odnosno nadležni
kantonalni ministar.
_________________________
u članu 118. stav 1. Zakona o radu riječi “federalnom ministarstvu nadležnom za rad (u daljem tekstu: federalno
ministarstvo)“ zamjenjuju riječiima “federalnom ministarstvu”.
Član 119.
Kolektivni ugovor, zaključen za teritoriju Federacije, objavljuje se u “Službenim novinama
Federacije BiH”, a za područje jednog ili više kantona u službenom glasilu kantona.
Član 120.
Kolektivni ugovor može se otkazati na način i pod uvjetima predviđenim tim kolektivnim
ugovorom.
Otkaz kolektivnog ugovora obavezno se dostavlja svim ugovornim stranama.
Član 121.
Strane kolektivnog ugovora mogu pred nadležnim sudom zahtijevati zaštitu prava iz kolektivnog
ugovora.
XVI - MIRNO RJEŠAVANJE KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA
1. Mirenje
Član 122.
U slučaju spora o zaključivanju, primjeni, izmjeni ili dopuni odnosno otkazivanju kolektivnog
ugovora ili drugog sličnog spora vezanog za kolektivni ugovor (kolektivni radni spor),ako strane
nisu dogovorile način mirnog rješavanja spora, sprovodi se postupak mirenja, u skladu sa ovim
zakonom.
Mirenje iz stava 1. ovog člana provodi mirovno vijeće.
Član 123.
Mirovno vijeće može biti formirano za teritoriju Federacije, odnosno za područje kantona.
Mirovno vijeće za teritoriju Federacije sastoji se od tri člana, i to: predstavnika poslodavaca,
sindikata i predstavnika kojeg izaberu strane u sporu sa liste koju utvrđuje federalni ministar, a
formira se za period od dvije godine.
Mirovno vijeće iz stava 2. ovog člana donosi pravila o postupku pred tim vijećem.
Administrativne poslove za mirovno vijeće formirano za teritoriju Federacije, vrši federalno
ministarstvo.
Troškove za člana mirovnog vijeća sa liste koju utvrđuje federalni ministar, snosi federalno
ministarstvo.
Član 124.
Formiranje mirovnog vijeća za područje kantona, njegov sastav, način rada i druga pitanja koja se
odnose na rad tog mirovnog vijeća, uređuju se propisom kantona.
Član 125.
Strane u sporu mogu prihvatiti ili odbiti prijedlog mirovnog vijeća, a ako ga prihvate, prijedlog ima
pravnu snagu i dejstvo kolektivnog ugovora.
O ishodu i rezultatima mirenja strane u sporu obavještavaju u roku od tri dana od dana završetka
mirenja federalno ministarstvo, odnosno nadležni organ kantona, u skladu sa propisom kantona.
2. Arbitraža
Član 126.
Strane u sporu mogu rješavanje kolektivnog radnog spora sprorazumno povjeriti arbitraži.
Imenovanje arbitara i arbitražnog vijeća i druga pitanja u vezi sa arbitražnim postupkom uređuju se
kolektivnim ugovorom ili sporazumom strana.
Član 127.
Arbitraža temelji svoju odluku na zakonu, drugom propisu, kolektivnom ugovoru i na pravičnosti.
Arbitražna odluka mora biti obrazložena, osim ako strane u sporu ne odluče drugačije.
Protiv arbitražne odluke žalba nije dopuštena.
Arbitražna odluka ima pravnu snagu i dejstvo kolektivnog ugovora.
XVII - ŠTRAJK
Član 128.
Sindikat ima pravo pozvati na štrajk i provesti ga sa svrhom zaštite i ostvarivanja ekonomskih i
socijalnih prava i interesa svojih članova.
Štrajk se može organizirati samo u skladu sa Zakonom o štrajku, pravilima sindikata o štrajku i
kolektivnim ugovorom.
Štrajk ne može započeti prije okončanja postupka mirenja predviđenog ovim zakonom, odnosno
prije provođenja drugog postupka mirnog rješavanja spora o kojem su se strane sporazumjele.
_______________________
Vidi: Zakon o štrajku, objavljen u “Službenim novinama F BiH” broj 14/00.
Član 129.
Zaposlenik ne može biti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih zaposlenika zbog organiziranja
ili sudjelovanja u štrajku, u smislu člana 128. stav 2. ovog zakona.
Zaposlenik ne može biti ni na koji način prisiljavan da sudjeluje u štrajku.
Ako se zaposlenik ponaša suprotno članu 128. stav 2. ovog zakona ili ako za vrijeme štrajka
namjerno nanese štetu poslodavcu, može mu se dati otkaz, u skladu sa zakonom.
XVIII - EKONOMSKO - SOCIJALNO VIJEĆE
Član 130.
U cilju ostvarivanja i usklađivanja ekonomske i socijalne politike, odnosno ineresa zaposlenika i
poslodavaca, te podsticanja zaključivanja i primjene kolektivnih ugovora i njihovog usklađivanja
sa mjerama ekonomske i socijalne politike, može se formirati ekonomsko - socijalno vijeće.
Ekonomsko - socijalno vijeće može se formirati za teritoriju Federacije odnosno područje kantona.
Ekonomsko - socijalno vijeće temelji se na trostranoj saradnji Vlade Federacije, odnosno vlade
kantona, sindikata i poslodavaca.
Ekonomsko - socijalno vijeće iz stava 2. ovog člana osniva se sporazumom zainteresiranih strana
kojim se uređuje sastav, ovlaštenja i druga pitanja od značaja za rad ovog vijeća.
Ekonomsko - socijlano vijeće iz stava 2. ovog člana donosi poslovnik o radu, kojim će urediti
način donošenja odluka iz svog djelokruga rada.
__________________________
Vidi: SPORAZUM o ekonomsko-socijalnom vijeću, objavljen u “Sl. novinama F BiH” broj 47/02 od 27.09.2002.
godine
XIX - NADZOR NAD PRIMJENOM PROPISA O RADU

Član 131.
Nadzor nad primjenom ovog zakona i na osnovu njega donesenih propisa, obavlja federalni,
odnosno kantonalni inspektor rada.
Ako se radi o preduzeću ili ustanovi od interesa za Federaciju, nadzor iz stava 1. ovog člana
obavlja federalni inspektor rada, u skladu sa zakonom.
Član 132.
U provođenju nadzora inspektor rada ima ovlaštenja utvrđena zakonom i na osnovu zakona
donesenih propisa.
Zaposlenik, sindikat, poslodavac i vijeće zaposlenika mogu zahtijevati od inspektora rada
provođenje inspekcijskog nadzora.
XX - POSEBNE ODREDBE
1. Radna knjižica
Član 133.
Zaposlenik ima radnu knjižicu.
Radna knjižica je javna isprava.
Radnu knjižicu izdaje općinski organ uprave nadležan za poslove rada.
Federalni ministar donijet će propis o radnoj knjižici, kojim će se urediti: sadržaj, postupak
izdavanja, način upisivanja podataka, postupak zamjene i izdavanja novih radnih knjižica, način
vođenja registra izdatih radnih knjižica, oblik i način izrade, kao i druga pitanja predviđena
propisom o radnoj knjižici.
_________________________
Vidi: Pravilnik o radnoj knjižici, objavljen u “Sl. novinama FBiH” broj 42/00 od 12.10.2000. godine.
Član 134.
Na dan kada počne da radi, zaposlenik predaje radnu knjižicu poslodavcu, o čemu poslodavac
izdaje zaposleniku pismenu potvrdu.
Na dan prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan vratiti zaposleniku radnu knjižicu, a
zaposlenik vraća poslodavcu potvrdu iz stava 1. ovog člana.
Vraćanje radne knjižice iz stava 2. ovog člana ne može se uvjetovati potraživanjem koje
poslodavac eventualno ima prema zaposleniku.
Član 135.
Pored radne knjižice iz člana 134. stav 2. ovog zakona, poslodavac je dužan zaposleniku vratiti i
druge dokumente i na njegov zahtjev izdati potvrdu o poslovima koje je obavljao i trajanju radnog
odnosa.
U potvrdi iz stava 1. ovoga člana ne mogu se unositi podaci koji bi zaposleniku otežavali
zaključivanje novog ugovora o radu.
2. Privremeni i povremeni poslovi

Član 136.
Za obavljanje privremenih i povremenih poslova može se zaključiti ugovor o obavljanju
privremenih i povremenih poslova, pod uvjetima:
1. da su privremeni i povremeni poslovi utvrđeni u kolektivnom ugovoru ili u pravilniku o radu,
2. da privremeni i povremeni poslovi ne predstavljaju poslove za koje se zaključuje ugovor o radu
na određeno ili neodređeno vrijeme, sa punim ili nepunim radnim vremenom i da ne traju duže od
60 dana u toku kalendarske godine.
Licu koje obavlja privremene i povremene poslove osigurava se odmor u toku rada pod istim
uvjetima kao i za zaposlenike u radnom odnosu i druga prava, u skladu sa propisima o penzijskom
i invalidskom osiguranju .
Član 137.
Za obavljanje poslova iz člana 136. ovog zakona zaključuje se ugovor u pismenoj formi.
Ugovor iz stava 1. ovog člana sadrži: vrstu, način, rok izvršenja poslova i iznos naknade za
izvršeni posao.
3. Utjecaj vojne službe na radni odnos

Član 138.
Zaposleniku za vrijeme služenja vojnog roka i služenja u rezervnom sastavu (u daljem tekstu:
vojna služba) prava i obaveze iz radnog odnosa miruju.
Zaposlenik koji nakon završetka vojne službe želi da nastavi rad kod istog poslodavca, dužan ga je
o tome obavijestiti u roku od 30 dana od dana prestanka vojne službe, a poslodavac je dužan
primiti zaposlenika na rad u roku od 30 dana od dana obavijesti zaposlenika.
Zaposlenika, koji je obavijestio poslodavca u smislu stava 2. ovog člana, poslodavac je dužan
rasporediti na poslove na kojima je radio prije stupanja u vojnu službu ili na druge odgovarajuće
poslove, osim ako je prestala potreba za obavljanjem tih poslova zbog ekonomskih, tehničkih ili
organizacijskih razloga u smislu člana 98. ovog zakona.
Ako poslodavac ne može vratiti zaposlenika na rad, zbog prestanka potrebe za obavljanjem
poslova u smislu stava 3. ovog člana, dužan mu je isplatiti otpremninu utvrđenu u članu 100. ovog
zakona, s tim da se prosječna plaća dovede na nivo plaće koju bi zaposlenik ostvario da je radio.
Ako zaposleniku prestane radni odnos u smislu stava 3. ovog člana, poslodavac ne može u roku od
godinu dana zaposliti drugo lice koje ima istu kvalifikaciju ili isti stepen stručne spreme, osim lica
iz stava 1. ovog člana.
Prava utvrđena ovim zakonom u vezi sa vojnom službom imaju i lica na službi u rezervnom
sastavu policije.
4. Prava zastupnika - poslanika i funkcionera
Član 139.
Zaposleniku izabranom, odnosno imenovanom na neku od javnih dužnosti, u organe Bosne i
Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, organe kantona, grada i općine i zaposleniku
izabranom na profesionalnu funkciju u sindikatu, prava i obaveze iz radnog odnosa, na njegov
zahtjev, miruju, a najduže četiri godine od dana izbora odnosno imenovanja.
Na zaposlenika iz stava 1. ovog člana shodno se primjenjuju odredbe iz člana 138. st. 2. do 5. ovog
zakona.
XXI - KAZNENE ODREDBE

“Član 139 a.
Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj poslodavac -
pravno lice, ako:
• sa zaposlenikom ne zaključi ugovor o radu (član 2.),
• stavlja u nepovoljniji položaj lice koje se zaposli i lice koje traži zaposlenje (član 5.).“
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se poslodavac - fizičko lice novčanom kaznom od
1.000,00 KM do 3.500,00 KM.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice kod poslodavca koji je pravno
lice novčanom kaznom od 500,00 KM do 1.000,00 KM.“
_________________________
iza člana 139. Zakona o radu u poglavlju XXI – KAZNENE ODREDBE dodaje novi član 139 a., koji glasi:
Član 140.
Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do “7.000,00, KM” kaznit će se za prekršaj poslodavac -
pravno lice, ako:
1. (brisano),
2. (brisano),
“1. zaposleniku ne uruči pismenu izjavu u skladu sa članom 21 a. ovog zakona“.
4.(brisana),
2. zaključi ugovor o radu koji ne sadrži podatke propisane ovim zakonom (član 21.),
3. uputi zaposlenika na rad u inozemstvo, a ugovor o radu ne sadrži propisane podatke (član 22.),
4. od zaposlenika traži podatke koji nisu u neposrednoj vezi sa radnim odnosom (član 23.),
5. prikuplja, obrađuje, koristi ili dostavlja trećim licima podatke o zaposleniku, (član 24.),
6. zaključi ugovor o radu kojim je ugovoreno trajanje pripravničkog staža duže od zakonom
predviđenog (član 26.),
7. ugovor o volonterskom radu ne zaključi u pismenoj formi (član 28.),
8. sklopi ugovor o radu u kojem je puno radno vrijeme ugovoreno u trajanju dužem od zakonom
propisanog (član 29.),
9. od zaposlenika zahtijeva da na poslovima, na kojima se uz primjenu mjera zaštite na radu nije
moguće zaštititi od štetnih uticaja, radi duže od skraćenog radnog vremena (član 31).
10. od zaposlenika zahtijeva da radi duže od punog radnog vremena (prekovremeni rad) suprotno
članu 32. stav 1.”i 3.” ovog zakona,
11. ne obavijesti inspektora rada kantona o prekovremenom radu o kojem ga je dužan obavijestiti
(član 32.stav 2.)
12. ne postupi po zabrani inspektora rada kantona kojim se zabranjuje prekovremeni rad (član 32.
stav 6. ),
13. maloljetnom zaposleniku naredi prekovremeni rad (član 32. stav 3.),
14. trudnici, majci sa djetetom do tri godine starosti ili samohranom roditelju sa djetetom do šest
godina života, bez njegovog pismenog pristanka, naredi prekovremeni rad (član 32. stav 4.),
15. ženi zaposlenoj u industriji naredi noćni rad suprotno članu 35. ovog zakona,
16. maloljetniku naredi noćni rad (član 36.),
17. zaposleniku ne omogući korištenje odmora, u toku rada (član 37.),
18. zaposleniku ne omogući korištenje dnevnog i sedmičnog odmora (čl. 38. i 39.),
19. zaposleniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora u najkraćem trajanju određenom ovim
zakonom (član 41. stav 1.),
20. zaposleniku uskrati pravo na godišnji odmor, odnosno isplati mu naknadu umjesto korištenja
godišnjeg odmora (član 45.),
21. zaposleniku ne omogući korištenje plaćenog odsustva (član 46. stav 1.),
22. rasporedi maloljetnika da radi na poslovima suprotno članu 51. stav 1. ovog zakona,
23. “zaposli ženu na poslovima pod zemljom (u rudnicima) suprotno članu 52. ovog zakona“,
24. zbog trudnoće odbije zaposliti ženu, otkaže joj ugovor o radu, ili je suprotno odredbama ovog
zakona, premjesti na druge poslove (član 53.),
25. ne omogući ženi odsustvo sa rada uz naknadu plaće (član 54. stav 2.),
26. premjesti ženu suprotno članu 54. stav 4. ovog zakona,
27. ne omogući ženi da koristi porođajno odsustvo (član 55.),
28. ocu djeteta odnosno usvojiocu ne omogući korištenje prava iz člana 55. ovog zakona (član 56.),
29. ženi odnosno ocu djeteta ne omogući da radi polovinu punog radnog vremena (član 57.),
30. jednom od roditelja odnosno usvojiocu ne omogući da koristi pravo pod uvjetima propisanim
članom 58.ovog zakona,
31. onemogući ženi da odsustvuje sa posla radi dojenja djeteta(član 59.)
32. jednom od roditelja djeteta sa težim smetnjama u razvoju (teže hendikepiranog djeteta)
odnosno usvojiocu onemogući da koristi pravo iz člana 63. stav 1. ovog zakona,
33. otkaže zaposleniku koji je pretrpio povredu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, usljed
čega je privremeno nesposoban za rad (član 64.),
34. ne vrati zaposlenika na poslove na kojima je prije radio ili na druge odgovarajuće poslove (član
65. stav 2.),
35. poslodavac ne ponudi zaposleniku druge poslove (član 66. stav 1.),
36. poslodavac ne da prednost zaposleniku pri stručnom obrazovanju, osposobljavanju i
usavršavanju (član 66.stav 2.),
37. poslodavac otkaže ugovor o radu zaposleniku kod kojeg postoji smanjena radna sposobnost ili
neposredna opasnost od nastanka invalidnosti suprotno članu 67. ovog zakona,
38. isplati plaću manju od utvrđene kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu (član 69. stav 2.),
39. ne isplati plaću u roku utvrđenom u članu 70. stav 1. ovog zakona,
40. poslodavac svoje potraživanje prema zaposleniku naplati suprotno članu 74. ovog zakona,
41. ugovor o radu prestane suprotno članu 87. ovog zakona,
42. ne omogući zaposleniku da iznese svoju odbranu (član 90.),
43. postupi suprotno članu 93.ovog zakona,
44. ne uruči otkaz zaposleniku u pismenoj formi (član 94.),
45. ne ispuni obaveze prema zaposleniku iz člana 96. stav 1. ovog zakona,
46.”ne konsultira se sa vijećem zaposlenika u skladu sa članom 98. ovog zakona“.
47. postupi suprotno odredbama člana 99. ovog zakona “.
48. zaključi ugovor o radu sa drugim zaposlenikom (član 99. stav 5.),
49. poslodavac stavi u nepovoljniji položaj zaposlenika zbog organiziranja ili sudjelovanja u
štrajku (član 129. stav 1.),
50. onemogući ili pokuša onemogućiti federalnog odnosno kantonalnog inspektora rada u
provođenju nadzora (član 131.),
51. odbije zaposleniku vratiti radnu knjižicu (član 134. stav 2.),
52. postupi suprotno odredbama čl. 136. i 137. ovog zakona,
53. u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona ne uskladi pravilnik o radu
(član 141.),
54. u roku od tri mjeseca iz člana 142. ovog zakona ne zaključi sa zaposlenikom ugovor o radu,
55. zaposli drugo lice suprotno članu 143. stav 6. ovog zakona.
Ako je prekršaj iz stava 1. ovog člana učinjen prema maloljetnom zaposleniku najniži i najviši
iznos novčane kazne uvećava se dvostruko.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se poslodavac - fizičko lice novčanom kaznom od
500,00 KM do 2.500,00 KM.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice kod poslodavca koji je pravno lice,
novčanom kaznom od 200,00 KM do 1.000,00 KM.
_________________________
u članu 140. stav 1. Zakona o radu riječi “10.000,00 KM” zamjenjuju riječima “7.000,00 KM”,da se u cjelini mijenja
tačka 3., koja postaje tačka 1., a koja je glasila: ” 3. zaposleniku ne uruči pismenu potvrdu u skladu sa članom 14.ovog
zakona”, da se tačka 4. briše, da dosadašnje tačke 5.-12. postaju tačke 2.-9., da u dosadašnjoj tački 13. koja postaje
tačka 10. riječi “stav 1.” zamjenjuju riječima “stav 1. i 3.”, da dosadašnja tačka 14. postaje tačka 11., da u dosadašnjoj
tački 15. koja postaje tačka 12. u zagradi riječi “stav 5” zamjenjuju riječima “stav 6.”, da dosadašnje tečke 16.-25.
postaju tačke 13.-22., da se mijenja dosadašnja tačka 26., koja postaje tačka 23., a koja je glasila: “zaposli ženu na
poslovima na kojima je ženama zabranjen rad (član 52.)”, da dosadašnje tačke 27.-48. postaju tačke 24.-45., da se
mijenjaju dosadašnje taške 49. i 50., koje postaju tačke 46. i 47., a koje su glasaile: “49. ne izradi program zbrinjavanja
viška zaposlenika u skladu sa članom 98. ovog zakona, 50. pri izradi programa viška zaposlenika ne konsultira vijeće
zaposlenika odnosno sindikat (član 99. st. 2. i 3.)”, i da dosadašnje tačke 51.-58. postaju tačke 48.-55.
XXII - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 141.
Poslodavci su dužni uskladiti pravilnike o radu sa odredbama ovog zakona, u roku od šest mjeseci
od dana njegovog stupanja na snagu.
Član 142.
Poslodavci su dužni u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona ponuditi
zaposleniku zaključivanje ugovora o radu, u skladu sa ovim zakonom .
Zaposlenik, kojem poslodavac ne ponudi ugovor o radu iz stava 1. ovog člana, ostaje u radnom
odnosu na neodređeno odnosno određeno vrijeme.
Ugovor iz stava 1. ovog člana ne može biti nepovoljniji od uvjeta pod kojima je radni odnos
zasnovan, odnosno pod kojima su bili uređeni radni odnosi zaposlenika i poslodavca do dana
zaključivanja ugovora iz stava 1. ovog člana, ako odredbama ovog zakona ta pitanja nisu drugačije
uređena.
Ako zaposlenik ne prihvati ponudu poslodavca da zaključi ugovor o radu u skladu sa stavom 1.
ovog člana, prestaje mu radni odnos u roku od 30 dana od dana dostave ugovora o radu na
zaključivanje.
Ako zaposlenik prihvati ponudu poslodavca, a smatra da ugovor koji mu je ponudio poslodavac
nije u skladu sa stavom 3. ovog člana, može pred nadležnim sudom da ospori valjanost ponude
poslodavca u roku od 15 dana od dana prihvatanja ponude.
Član 143.
(1) Zaposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovog zakona zatekao na čekanju posla, ostat će u
tom statusu najduže šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, ako poslodavac prije
isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad.
(2) Zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i koji se u roku od tri
mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi
uspostavljanja radno-pravnog statusa, a u ovom vremenskom razdoblju nije zasnovao radni odnos
kod drugog poslodavca smatrat će se, također, zaposlenikom na čekanju posla.
(3) Za vrijeme čekanja posla zaposlenik ima pravo na naknadu plaće u visini koju odredi
poslodavac.
(4) “Ako zaposlenik na čekanju posla iz st. 1. i 2. ovog člana ne bude pozvan na rad u roku iz
stava 1. ovog člana, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu koja se utvrđuje na
osnovu prosječne mjesečne plaće isplaćene na nivou Federacije, na dan stupanja na snagu
ovog zakona, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku”.
(5) “Otpremnina iz stava 4. ovog člana isplaćuje se zaposleniku za ukupan staž osiguranja, a
utvrđuje se tako da se prosječna plaća iz stava 4. ovog člana pomnoži sa koeficijentom, i to
za:
staž osiguranja koeficijent
- do 5 godina 1,33
- od 5 do 10 godina 2,00
- preko 20 godina 3,00
(6) Izuzetno, umjesto otpremnine poslodavac i zaposlenik mogu se dogovoriti i o drugom vidu
naknade.
(7) Način, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st. 4. i 5. ovog člana, utvrđuju se pismenim
ugovorom između zaposlenika i poslodavca.
(8) Ako zaposleniku prestane radni odnos u smislu stava 4. ovog člana, poslodavac ne može u
roku od jedne godine zaposliti drugo lice koje ima istu kvalifikaciju ili isti stepen stručne spreme,
osim lica iz st. 1.i 2. ovog člana, ako je to lice nezaposleno.
__________________________
Članom 50. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Sl. novine F BiH“, broj 32/00) propisano je da se u
članu 143. Zakona o radu mijenja stav 4., da se dodaje novi stav 5., a da postojeći stavovi 5., 6. i 7. postaju stavovi
6., 7. i 8.
__________________________
iza člana 143. Zakona o radu dodaju novi članovi 143a., 143b. i 143c., koji glase:
“Član 143 a.
Zaposlenik koji smatra da je poslodavac povrijedio njegovo pravo koje je utvrđeno u članu
143. st. 1. i 2. može, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, podnijeti
žalbu kantonalnoj komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljem tekstu:
kantonalna komisija), koju formira kantonalni ministar nadležan za poslove rada (u daljem
tekstu: kantonalni ministar).
O žalbama izjavljenim protiv rješenja kantonalne komisije rješava Federalna komisija za
implementaciju člana 143. (u daljem tekstu: Federalna komisija), koju formira federalni
ministar.
U slučaju da kantonalna komisija ne izvršava funkciju radi koje je formirana, Federalna
komisija preuzet će nadležnosti kantonalne komisije.
Ako je pred nadležnim sudom pokrenut postupak koji se odnosi na prava zaposlenika iz
člana 143. st. 1. i 2. ovog zakona, sud će ustupiti zahtjev na nadležno postupanje kantonalnoj
komisiji i donijeti odluku o prekidu postupka.
Član 143 b.
Članove Federalne odnosno kantonalne komisije imenuje federalni odnosno kantonalni
ministar, na osnovu njihovog profesionalnog iskustva i iskazane sposobnosti za izvršavanje
ove funkcije.
Članovi komisije moraju biti nezavisni i objektivni i ne mogu se birati iz reda izabranih
dužnosnika, niti mogu imati bilo kakav politički mandat.
Federalno ministarstvo odnosno nadležni organ kantona snosit će troškove Federalne
odnosno kantonalne komisije.
Član 143 c.
Federalna odnosno kantonalna komisija može:
1. saslušati zaposlenika, poslodavca i njihove predstavnike;
2. pozvati svjedoke i vještake;
3. tražiti od odgovarajućih organa vlasti i poslodavaca da dostave sve relevantne informacije.
Odluke federalne odnosno kantonalne komisije su:
1. konačne i podliježu sudskom preispitivanju u skladu sa zakonom;
2. pravno utemeljene;
3. dostavljene podnosiocu u roku od sedam dana“.
__________________________
Vidi: INSTRUKCIJU o primjeni člana 143. Zakona o radu, koja je objavljena u “Sl. novinama FBiH” broj 17/00 od
15. maja 2000. godine, a koja je stupila na snagu 16.05.2000. godine.
INSTRUKCIJA je prestala da važi 5. avgusta 2003. godine, kada je stupila na snagu Instrukcija o prestanku
važenja Instrukcije federalnog ministra za rad, objavljena u “Sl. novinama FBiH” broj 35/01 od 04.05.2001. godine.
Član 144.
Zaposlenici, čiji radni odnos miruje u skladu sa propisima koji su važili do dana stupanja na snagu
ovog zakona, a koji po ovom zakonu nemaju pravo na mirovanje radnog odnosa, imaju pravo da se
vrate na poslove koje su prije obavljali ili na druge odgovarajuće poslove u roku od šest mjeseci od
dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 145.
Postupci ostvarivanja i zaštite prava zaposlenika, započeti prije stupanja na snagu ovog zakona,
završit će se po odredbama propisa koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije do dana stupanja
na snagu ovog zakona, ako je to za zaposlenika povoljnije.
Član 146.
Do uređivanja plaća kolektivnim ugovorom, a najduže za vrijeme od jedne godine od dana
stupanja na snagu ovog zakona, Vlada Federacije utvrdit će, uz prethodno konsultiranje strana u
zaključivanju kolektivnog ugovora, visinu, način i uvjete usklađivanja najniže plaće.
Odluka o visini najniže plaće iz stava 1. ovog člana objavljuje se u “Službenim novinama
Federacije BiH”.
________________________
Vidi: Odluku Vlade Federacije BiH, objavljena u “Sl. novine FBiH”, br. 48/99 od 03.12.1999. godine, kada je i
stupila na snagu.
Član 147.
Propisi, koji su predviđeni za sprovođenje ovog zakona, donijet će se u roku od tri mjeseca od dana
stupanja na snagu ovog zakona.
Član 148.
Do donošenja propisa iz člana 147. ovog zakona, primjenjivat će se propisi koji su se primjenjivali
do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 149.
Nadležni organi kantona donijet će propise, u skladu sa ovim zakonom, u roku od tri mjeseca od
dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 150.
Danom stupanja na snagu ovog zakona, na teritoriji Federacije prestaje primjena propisa o radnim
odnosima i plaćama koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije, do dana stupanja na snagu
ovog zakona, osim propisa iz člana 148. ovog zakona.
Član 151.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije
BiH”.
Predsjedavajući Predsjedavajući
Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH
Pero Madžar, s. r. Enver Kreso, s. r
“Službene novine F BiH” - broj 43 , četvrtak, 28. oktobra 1999.

Na osnovu člana IV 7. (VI) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim
UKAZ
O PROGLAŠENJU ZAKONA O RADU
Proglašava se Zakon o radu koji je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma
održanoj 5. oktobra 1999. godine i na sjednici Doma naroda održanoj 21. jula 1999. godine.
Broj 01-960/99 Predsjednik Federacije BiH

27. oktobra 1999. godine Ivo Andrić-Lužanski, s. r.
Sarajevo
“Službene novine F BiH” - broj 32, srijeda 30. augusta 2000. godine
Na osnovu člana IV. B 7a. (IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim
UKAZ
O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O RADU
Proglašava se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu koji je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine
na sjednici Predstavničkog doma od 2. augusta 2000. godine i na sjednici Doma naroda od 31. jula 2000. godine.
Broj 01-447/2000 Predsjednik Federacije BiH

Sarajevo, 15. augusta 2000. godine prof. dr.Ejup Ganić, s. r.
ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O RADU
Član 1.
U Zakonu o radu (“Službene novine Federacije BiH“, broj 43/99) član 3. mijenja se i glasi:
“Poslodavac u smislu ovog zakona je fizičko ili pravno lice koje zaposleniku daje posao na osnovu ugovora
o radu“.
Član 2.
Član 4. mijenja se i glasi:
“Zaposlenik u smislu ovog zakona je fizičko lice koje je zaposleno na osnovu ugovora o radu“.
Član 3.
Član 5.mijenja se i glasi:
“Lice koje traži zaposlenje, kao i lice koje se zaposli, ne može biti stavljeno u nepovoljniji položaj zbog
rase, boje kože, pola, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla,
imovnog stanja, rođenja ili kakve druge okolnosti, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili
nečlanstva u sindikatu, tjelesnih i duševnih poteškoća u pogledu angažiranja, obrazovanja, unapređenja,
uvjeta i zahtjeva rada, otkazivanja ugovora o radu ili drugih pitanja koja proističu iz radnog odnosa.
U smislu stava 1. ovog člana, ne isključuju se razlike:
1. koje se prave u dobroj vjeri, a zasnovane su na zahtjevima koji se odnose na određeni posao;
2. koje se prave u dobroj vjeri, a zasnovane su na nesposobnosti lica da obavlja poslove predviđene za odre-
đeno radno mjesto ili da savlada program potrebnog stručnog usavršavanja, pod uvjetom da je poslodavac
ili lice koje osigurava stručno usavršavanje uložilo razumne napore za prilagođavanje posla ili obuke u
kojoj se nalazi takvo lice ili za osiguravanje odgovarajućeg drugog zaposlenja ili usavršavanja, ukoliko je to
moguće;
3. aktivnosti koje za svoj cilj imaju poboljšanje položaja lica koja se nalaze u nepovoljnom ekonomskom,
socijalnom, obrazovnom ili fizičkom položaju.
U slučajevima kršenja odredaba iz st. 1. i 2. ovog člana:
1. lice čija prava su povrijeđena može zbog povrede prava podnijeti tužbu nadležnom sudu;
2. ukoliko podnosilac tužbe podnese očigledan dokaz diskriminacije koja je zabranjena odredbom ovog
člana, tuženi je dužan da podnese dokaz da takva razlika nije napravljena na osnovu diskriminacije;
3. ukoliko utvrdi da su navodi tužbe osnovani, sud će naložiti, da bi se osigurala primjena odredaba ovog
člana, uključujući zaposlenje, vraćanje na prethodno radno mjesto, osiguravanja ili ponovno uspostavljanje
svih prava iz radnog odnosa koja proizilaze iz ugovora o radu.“.
Član 4.
Član 6. briše se.
Član 5.
Član 7. briše se.
Član 6.
Član 8. briše se.
Član 7.
Iza člana 10. dodaje se novi član 10 a. koji glasi:
“Član 10a.
Poslodavcima ili udruženjima poslodavaca koji djeluju u sopstveno ime ili putem nekog drugog lica, člana
ili zastupnika zabranjuje se:
1. miješanje u uspostavljanje, funkcioniranje ili upravljanje sindikatom;
2. zagovaranje ili pružanje pomoći sindikatu sa ciljem kontroliranja takvog sindikata;
Sindikatu koji djeluje u sopstveno ime ili putem bilo kojeg lica, člana ili zastupnika, zabranjeno je mješanje
u uspostavljanje, funkcioniranje ili upravljanje udruženjem poslodavaca.“
Član 8.
U članu 11. na početku rečenice dodaje se riječ “Zakonita“.
Član 9.
“Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu ne mogu se utvrditi manja prava od prava
utvrđenih u ovom zakonu, osim ako to nije izričito predviđeno ovim ili drugim zakonom.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu mogu se utvrditi povoljnija prava od prava
utvrđenih ovim zakonom, ako zakonom nije drugačije predviđeno.“
Član 10.
Član 13. briše se.
Član 11.
Član 12.
“Ugovor o radu ne može se zaključiti sa licem koje nije navršilo 15 godina života.
Lice između 15 i 18 godina života (u daljem tekstu: maloljetnik) može se zaposliti pod uvjetom da od
ovlaštenog liječnika ili nadležne zdravstvene ustanove pribavi potvrdu kojom dokazuje da ima opću
zdravstvenu sposobnost za obavljanje tih poslova“.
Član 13.
Član 14.
Član 15.
U članu 18. u stavu 2. riječ “tri“ zamjenjuje se riječju “šest“.
Član 16.
“Ugovor o radu zaključuje se:
1. na neodređeno vrijeme;
2. na određeno vrijeme.
Ugovor o radu koji ne sadrži podatak u pogledu trajanja smatrat će se ugovorom o radu na neodređeno
vrijeme.
Ugovor o radu na određeno vrijeme ne može se zaključiti na period duži od dvije godine.
Ako zaposlenik izričito ili prećutno obnovi ugovor o radu na određeno vrijeme sa istim poslodavcem,
odnosno izričito ili prećutno zaključi sa istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme
na period duži od dvije godine bez prekida, takav ugovor smatrat će se ugovorom o radu na neodređeno
vrijeme, ako kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno“.
Član 17.
“Prekidom ugovora o radu iz člana 19.stav 4.ovog zakona ne smatraju se prekidi nastali zbog:
1. godišnjeg odmora;
2. bolovanja;
3. porođajnog odsustva;
4. odsustva sa rada u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu;
5. perioda između otkaza ugovora o radu i dana povratka na radno mjesto na osnovu odluke suda ili drugog
organa, u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu;
6. odsustva s posla uz saglasnost poslodavca;
7. vremenskog perioda od 15 dana između ugovora o radu sa istim poslodavcem, osim ako kolektivnim
ugovorom nije drugačije utvrđeno.“
Član 18.
“Ugovor o radu zaključuje se u pismenoj ili usmenoj formi.
Ugovor o radu u pismenoj formi sadrži, naročito, podatke o:
1. nazivu i sjedištu poslodavca;
2. imenu i prezimenu, prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika;
3. trajanju ugovora o radu;
5. mjestu rada;
6. radnom mjestu na koje se zaposlenik zapošljava i kratak opis poslova;
10. otkaznim rokovima kojih su se dužni pridržavati zaposlenik i poslodavac;
11. druge podatke u vezi sa uvjetima rada utvrđene kolektivnim ugovorom.
Umjesto podataka iz stava 2. tač. 7. do 11. ovog člana, može se u ugovoru o radu naznačiti odgovarajući
zakon, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu, kojim su uređena ta pitanja“.
Član 19.
Iza člana 21. dodaje se novi član 21a., koji glasi :
“Član 21a.
Ako poslodavac ne zaključi ugovor o radu sa zaposlenikom u pismenoj formi iz člana 21. ovog zakona,
dužan je da zaposleniku uruči pismenu izjavu koja sadrži podatke iz člana 21. stav 2. ovog zakona.
Pismenu izjavu iz stava 1. ovog člana poslodavac je dužan uručiti zaposleniku :
1. u roku od jednog mjeseca od dana kada zaposlenik otpočne da radi kod poslodavca kada se radi o
ugovoru o radu na neodređeno vrijeme;
2. najkasnije na dan kada zaposlenik otpočne da radi za poslodavca kada se radi o ugovoru o radu na
određeno vrijeme.
Ako poslodavac ne uruči pismenu izjavu o ugovoru o radu na određeno vrijeme, takav ugovor smatrat će se
ugovorom zaključenim na neodređeno vrijeme, ako to nije drugačije utvrđeno kolektivnim ugovorom, ili
ako poslodavac dokaže da je ugovor o radu bio zaključen na određeno vrijeme.“
Član 20.
“Ako se zaposlenik upućuje na rad u inozemstvo, prije odlaska zaposlenika u inozemstvo mora se postići
pismena saglasnost u pogledu slijedećih uvjeta ugovora:
2. valuti u kojoj će se isplaćivati plaća i drugim primanjima u novcu i naturi na koja zaposlenik ima prava
za vrijeme boravka u inozemstvu;
3. uvjetima vraćanja u zemlju. “
Član 21.
U članu 32. iza stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi:
“Zaposlenik može dobrovoljno, na zahtijev poslodavca, raditi prekovremeno, i to u trajanju od još najviše
10 sati sedmično.“
Dosadašnji st. 3., 4. i 5. postaju st. 4., 5. i 6.
U stavu 6. riječi: “i 4“ zamjenjuju se riječima: “4. i 5. “
Član 22.
U članu 34. stav 2. mijenja se i glasi:
“ Ako je rad organiziran u smjenama, izmjena smjena se uređuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o
radu ili ugovorom o radu.“
Član 23.
Član 24.
U članu 38. stav 2. na početku rečenice riječ “Izuzetno“ briše se .
Član 25.
Član 26.
“Žena ne može biti zaposlena na poslovima pod zemljom (u rudnicima), osim u slučaju ako je zaposlena na
rukovodećem mjestu koje ne zahtijeva fizički rad ili u službama zdravstvene i socijalne zaštite, odnosno ako
žena mora provesti izvjesno vrijeme na obuci pod zemljom ili mora povremeno ulaziti u podzemni dio
rudnika u cilju obavljanja zanimanja koje ne uključuje fizički rad“.
Član 27.
“Za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta žena ima pravo na porođajno odsustvo u trajanju od jedne
godine neprekidno.
Na osnovu nalaza ovlaštenog liječnika, žena može da otpočne porođajno odsustvo 28 dana prije očekivanog
datuma porođaja”.
Član 28.
U članu 56. riječi: “i 3.“ brišu se.
Član 29.
U članu 62. stav 1. riječi: “kao i odsustva iz člana 59. ovog zakona,“ brišu se.
Član 30.
Član 31.
U članu 86. stav 1. tačka 3. iza riječi: “staža osiguranja“ dodaju se riječi: “odnosno navrši 40 godina staža
osiguranja“ .
Član 32.
“Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku uz propisani otkazni rok, ako:
1. je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, ili
2. zaposlenik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz radnog odnosa.
Poslodavac može otkazati ugovor o radu u slučajevima iz stava 1. ovog člana ako se, s obzirom na veličinu,
kapacitet i ekonomsko stanje poslodavca i mogućnosti zaposlenika, ne može osnovano očekivati od
poslodavca da zaposli zaposlenika na druge poslove ili da ga obrazuje odnosno osposobi za rad na drugim
poslovima.“
Član 33.
“Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku, bez obaveze poštivanja otkaznog roka, u slučaju da
je zaposlenik odgovoran za teži prijestup, ili za težu povredu radnih obaveza iz ugovora o radu, a koji su
takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od poslodavca da nastavi radni odnos.
U slučaju lakših prijestupa ili lakših povreda radnih obaveza iz ugovora o radu, ugovor o radu se ne može
otkazati bez prethodnog pismenog upozorenja zaposleniku.
Pismeno upozorenje iz stava 2. ovog člana sadrži opis prijestupa ili povrede radne obaveze za koje se
zaposlenik smatra odgovornim i izjavu o namjeri da se otkaže ugovor o radu bez davanja predviđenog
otkazanog roka za slučaj da se takav prijestup ponovi.
Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu mogu se utvrditi vrste prijestupa ili povreda radnih obaveza
iz st. 1. i 2. ovog člana“.
Član 34.
Iza člana 88. dodaje se novi član 88a. koji glasi:
“Član 88a.
“Zaposlenik može otkazati ugovor o radu bez davanja predviđenog otkaznog roka u slučaju da je
poslodavac odgovoran za prijestup ili povredu obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve prirode da ne bi
bilo osnovano očekivati od zaposlenika da nastavi radni odnos.
U slučaju otkazivanja ugovora o radu iz stava 1. ovog člana zaposlenik ima sva prava u skladu sa zakonom,
kao da je ugovor nezakonito otkazan od strane poslodavca.“
Član 35.
U članu 89. stav 1. riječi: “člana 88. stav 1.“ zamjenjuju se riječima: “čl .88. i 88. a“.
Stav 2. briše se.
Član 36.
“ U slučaju otkazivanja ugovora o radu u smislu člana 88. st. 1. i 2. ovog zakona, poslodavac je dužan, u
slučaju spora pred nadležnim sudom, da dokaže postojanje razloga za otkaz.“
Član 37.
Član 38.
U članu 93. riječ “sindikata“ zamjenjuje se riječima: “federalnog ministarstva nadležnog za rad (u daljem
tekstu: federalno ministarstvo)“.
Član 39.
“Otkazni rok ne može biti kraći od sedam dana u slučaju da zaposlenik otkazuje ugovor o radu, ni kraći od
14 dana u slučaju da poslodavac otkazuje ugovor o radu.
Otkazni rok počinje da teče od dana uručenja otkaza zaposleniku odnosno poslodavcu.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu može se utvrditi duže trajanje otkaznog
roka“.
Član 40.
U članu 96. st. 2. i 3. mijenjaju se i glase:
“Ako sud utvrdi da je otkaz nezakonit, može poslodavca obavezati da:
1. vrati zaposlenika na posao, na njegov zahtijev, na poslove na kojima je radio ili druge odgovarajuće
poslove i isplati mu naknadu plaće u visini plaće koju bi zaposlenik ostvario da je radio i nadoknadi mu
štetu, ili
2. isplati zaposleniku:
naknadu plaće u visini plaće koju bi zaposlenik ostvario da je radio;
naknadu štete za pretrpljenu štetu;
otpremninu na koju zaposlenik ima pravo u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu
ili ugovorom o radu;
druge naknade na koje zaposlenik ima pravo u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o
radu ili ugovorom o radu.
Zaposlenik koji osporava otkazivanje ugovora o radu može tražiti da sud donese privremenu mjeru o
njegovom vraćanju na rad, do okončanja sudskog spora.“
Član 41.
“Poslodavac koji zapošljava više od 15 zaposlenika, a koji u periodu od naredna tri mjeseca ima namjeru da
zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga za više od 10% zaposlenika otkaže ugovore o radu,
ali najmanje peterici zaposlenika, dužan se konsultirati sa vijećem zaposlenika, a ako kod poslodavca nije
formirano vijeće zaposlenika,sa sindikatom koji predstavlja najmanje 10% zaposlenika.“.
Član 42.
“ Obaveza konsultiranja u smislu člana 98. ovog zakona:
2. započinje najmanje 30 dana prije davanja obavijesti o otkazu zaposlenicima na koje se odnosi.
Akt u pismenoj formi iz stava 1. ovog člana dostavlja se vijeću zaposlenika ili sindikatu prije početka
konsultiranja, a sadrži, naročito, slijedeće podatke:
razloge za predviđeno otkazivanje ugovora o radu;
broj i kategoriju zaposlenika za čije je ugovore predviđen otkaz;
mjere za koje poslodavac smatra da se pomoću njih mogu izbjeći neki ili svi predviđeni otkazi (npr.
raspoređivanje zaposlenika na drugo radno mjesto kod istog poslodavca, prekvalifikacija gdje je to
potrebno, privremeno skraći- vanje radnog vremena);
mjere za koje poslodavac smatra da bi mogle pomoći zaposlenicima da nađu zaposlenje kod drugog
poslodavca;
mjere za koje poslodavac smatra da se mogu poduzeti u cilju prekvalificiranja zaposlenika radi
zapošljavanja kod drugog poslodavca.
Ako u periodu od jedne godine od otkazivanja ugovora o radu, u smislu člana 98. ovog zakona, poslodavac
namjerava da zaposli zaposlenike sa istim kvalifikacijama i stepenom stručne spreme, prije zapošljavanja
drugih lica će ponuditi zaposlenje onim zaposlenicima čiji su ugovori o radu otkazani.“
Član 43.
U članu 100. stav 2. iza riječi : “pravilnikom o radu“ dodaju se riječi: “ili ugovorom o radu“.
Član 44.
U članu 101. stav 1. riječi: “radnog odnosa“ zamjenjuju se riječima: “ugovora o radu“.
Član 45.
Član 103. mijenja se i glasi :
“Zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može zahtijevati od
poslodavca ostvarivanje tog prava.
Podnošenje zahtjeva iz stava 1. ovog člana ne sprječava zaposlenika da traži zaštitu povrijeđenog prava
pred nadležnim sudom.
Zaposlenik može podnijeti tužbu pred nadležnim sudom zbog povrede prava iz radnog odnosa u roku od
jedne godine od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za
povredu prava iz radnog odnosa.
Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, u skladu sa zakonom, može se predvidjeti postupak mirnog
rješavanja radnog spora, u kom slučaju rok za podnošenje zahtjeva nadležnom sudu teče od dana okončanja
ovog postupka.
Ukoliko se postupak ne okonča u skladu sa stavom 4. ovog člana u razumnom roku, zaposlenik ima pravo
da podnese tužbu nadležnom sudu“.
Član 46.
U članu 105. iza riječi: “novog poslodavca“ dodaju se riječi: “uz saglasnost zaposlenika.“
Član 47.
U članu 118. stav 1. riječi: “federalnom ministarstvu nadležnom za rad (u daljem tekstu: federalno
ministarstvo)“ zamjenjuju se riječima: “federalnom ministarstvu“.
Član 48.
Iza člana 139. u poglavlju XXI - KAZNENE ODREDBE, dodaje se novi član 139a., koji glasi:
“Član 139a.
Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj poslodavac - pravno lice,
ako:
sa zaposlenikom ne zaključi ugovor o radu (član 2.),
stavlja u nepovoljniji položaj lice koje se zaposli i lice koje traži zaposlenje (član 5.).“
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se poslodavac - fizičko lice novčanom kaznom od 1.000,00 KM
do 3.500,00 KM.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice kod poslodavca koji je pravno lice
novčanom kaznom od 500,00 KM do 1.000,00 KM.“
Član 49.
U članu 140. stav 1. riječi: 10.000,00 KM “ zamjenjuju se riječima: 7.000,00 KM “.
Tačke 1. i 2. brišu se.
Tačka 3. koja postaje tačka 1. mijenja se i glasi:
1. zaposleniku ne uruči pismenu izjavu u skladu sa članom 21a. ovog zakona“.
Tačka 4. briše se.
Dosadašnje tač. 5. -12. postaju tač. 2. - 9.
U dosadašnjoj tački 13. koja postaje tačka 10 riječi: “stav 1. zamjenjuju se riječima: “st. 1. i 3.“.
Dosadašnja tačka 14. postaje tačka 11.
U dosadašnjoj tački 15. koja postaje tačka 12. u zagradi riječi: “stav 5“ zamjenjuju se riječima: “stav 6.“.
Dosadašnje tač. 16. -25. postaju tač. 13.-22.
Dosadašnja tačka 26.koja postaje tačka 23. mijenja se i glasi:
“26. zaposli ženu na poslovima pod zemljom (u rudnicima) suprotno članu 52. ovog zakona“.
Dosadašnje tač. 27. - 48. postaju tač. 24. - 45.
Dosadašnje tač.49. i 50. koje postaju tač. 46. i 47. mijenjaju se i glase:
“49. ne konsultira se sa vijećem zaposlenika u skladu sa članom 98. ovog zakona“.
50. postupi suprotno odredbama člana 99. ovog zakona “.
Dosadašnje tač. 51. -58. postaju tač. 48. - 55.
Član 50.
U članu 143. stav 4. mijenja se i glasi:
“Ako zaposlenik na čekanju posla iz st. 1. i 2. ovog člana ne bude pozvan na rad u roku iz stava 1. ovog
člana, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu koja se utvrđuje na osnovu prosječne mjesečne
plaće isplaćene na nivou Federacije, na dan stupanja na snagu ovog zakona, koju objavljuje Federalni zavod
za statistiku.
Iza stava 4. dodaje se novi stav 5., koji glasi:
“Otpremnina iz stava 4. ovog člana isplaćuje se zaposleniku za ukupan staž osiguranja, a utvrđuje se tako da
se prosječna plaća iz stava 4. ovog člana pomnoži sa koeficijentom, i to za:
staž osiguranja koeficijent
- do 5 godina 1,33
- preko 20 godina 3,00
Dosadašnji st. 5., 6. i 7. postaju st. 6., 7. i 8.
Član 51.
Iza člana 143. dodaju se novi čl. 143a., 143b. i 143c, koji glase:
“Član 143a.
Zaposlenik koji smatra da je poslodavac povrijedio njegovo pravo koje je utvrđeno u članu 143. st. 1. i 2.
može, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, podnijeti žalbu kantonalnoj komisiji za
implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljem tekstu: kantonalna komisija), koju formira kantonalni
ministar nadležan za poslove rada (u daljem tekstu: kantonalni ministar).
O žalbama izjavljenim protiv rješenja kantonalne komisije rješava Federalna komisija za implementaciju
člana 143. (u daljem tekstu: Federalna komisija), koju formira federalni ministar.
U slučaju da kantonalna komisija ne izvršava funkciju radi koje je formirana, Federalna komisija preuzet će
nadležnosti kantonalne komisije.
Ako je pred nadležnim sudom pokrenut postupak koji se odnosi na prava zaposlenika iz člana 143. st. 1. i 2.
ovog zakona, sud će ustupiti zahtjev na nadležno postupanje kantonalnoj komisiji i donijeti odluku o
prekidu postupka.
Član 143b.
Članove Federalne odnosno kantonalne komisije imenuje federalni odnosno kantonalni ministar, na osnovu
njihovog profesionalnog iskustva i iskazane sposobnosti za izvršavanje ove funkcije.
Članovi komisije moraju biti nezavisni i objektivni i ne mogu se birati iz reda izabranih dužnosnika, niti
mogu imati bilo kakav politički mandat.
Federalno ministarstvo odnosno nadležni organ kantona snosit će troškove Federalne odnosno kantonalne
komisije.
Član 143c.
Federalna odnosno kantonalna komisija može:
1. saslušati zaposlenika, poslodavca i njihove predstavnike;
2. pozvati svjedoke i vještake;
3. tražiti od odgovarajućih organa vlasti i poslodavaca da dostave sve relevantne informacije.
Odluke federalne odnosno kantonalne komisije su:
1. konačne i podliježu sudskom preispitivanju u skladu sa zakonom;
2. pravno utemeljene;
3. dostavljene podnosiocu u roku od sedam dana“.
Član 52.
Ovaj zakon ne odnosi se na ugovore i isplate nastale između poslodavca i zaposlenika u primjeni člana 143.
Zakona o radu prije dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 53.
Ovaj zakon ne odnosi se na konačne odluke koje je sud donio u periodu prije stupanja na snagu ovog
zakona u primjeni člana 143. Zakona o radu.
Član 54.
Postupci ostvarivanja i zaštite prava zaposlenika započeti prije stupanja na snagu ovog zakona završit će se
po odredbama propisa koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije prije stupanja na snagu ovog zakona,
ako je to za zaposlenika povoljnije, izuzimajući član 143. Zakona o radu.
Član 55.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH“.
Predsjedavajući Doma naroda Parlamenta Federacije BiH
Niko Lozančić, s. r.
Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH
Enver Kreso, s. r.
NAPOMENA : Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu je objavljen u “Sl. novinama Federacije BiH” broj
32/00 od 30.augusta 2000. godine, a stupio je na snagu 7. septembra 2000. godine.
INDEX POJMOVA U ZAKONU O RADU
(Broj iza pojma označava broj člana u Zakonu o radu, a broj iza kose crte označava stav u članu).
A
Arbitraža, 104, 126-127,
Akt o osnivanju/osnivački akt, 101/1,
B
Bolovanje (privremena spriječenost za rad), 20, 42/3, 43/2, 64/1, 65/2, 65/3, 72/1, 140/1,
Č
Čekanje (posla), 143/1, 143/2, 143/3, 143/4,
Član(ovi) porodice, 46/2,
D
Dijete, 58, 59, 60, 61/1, 63/1, 140/1,
Diskriminacija, 5/1, 5/3, 140/1,
Dobra vjera, 5/2,
Dodaci, Vidi: Plaća
E
Ekonomsko - socijalno vijeće, 130,
F
Federacija, 36/4, 111, 116/1, 118/1, 119,123/2, 123/4, 130/3,131/2,143/4,
Federalni zavod za statistiku, 143/4
Fizičko lice, 3, 4, 101/2, 140/3,
G
Godišnji odmor, 21, 41/1,2,3 i 4, 42/1 i2, 43/1,2 i 3, 44/1,2 i 3, 45/1 i 2, 72/1, 140/1,
Industrija, 36/2, 36/3, 140/1,
Inspekcija rada, 32/2, 32/6, 50, 51/3, 131/1, 131/2, 132/1, 132/2, 140/1,
- inspekcijski nadzor 132/2,
I
Invalidnost (smanjenje ili gubitak radne sposobnosti), 66, 67, 86, 140/1,
Izdržavanje/zakonsko izdržavanje , 74,
Izjava, 21.a/1, 21.a/2, 21.a/3, 140/1,
Izum/inovacija, 75/1, 75/2, 75/3, 75/4, 75/5,
J
Javna isprava, 133/2,
Javne funkcije (poslanici i zastupnici), 139/1,
K
Kalendarska godina, 41/1, 44/2,
Kanton, 111, 118/1, 119, 123/2, 124, 130/4,
Kolektivni ugovor, 1, 3. 4, 12, 19/4, 21, 21.a/2, 25/3, 28/5, 30, 33/2,34, 37/4, 41/4, 42/2, 43/1 i 3, 46/3,
54/2, 68, 69/1, 69/2, 70/1, 71, 72, 79/3, 84, 88/4, 95/3, 100/2, 101/1,103/4, 104/2, 105, 111, 112, 113, 114,
115, 116, 117, 118, 119, 120, 121, 122/1, 125, 126/2,127, 128/2, 130/1, 136/1, 140/1, 146/1,
Komisija za implementaciju člana 143. Zakona o radu, 143.a, 143.b, 143.v,
Konsultovanje, 98, 99/1 i 2 , 107/2, 140/1,
Krivično djelo, 81/4
L
Lični podaci, 24, 140/1,
Liječnik/ljekar, 15/2, 54/1, 55/2, 59/1, 60, 65/2,
M
Majka, 32/5, 56, 140/1,
Maloljetnik (maloljetni zaposlenik), 15/2, 32/4, 36, 38/2, 41/2, 51/1, 51/3, 140/1, 140/2,
Materinstvo, 42/3, 53-62,
Ministar, 51/2,, 116/1, 116/2, 118/2, 123/4, 133/4, 143.a/1, 143.a/2, 143.b/1,
Ministarstvo, 93, 118/1, 123/4, 143.b/2,
Mirenje (mirno rješavanje sporova, 1, 103/4, 114/2,122, 128/3,
Mirovno vijeće, 122/2, 123, 124, 125,
Mirovanje prava i obaveza (iz radnog odnosa), 47/3, 61/2, 138/1, 139, 144
Mirovanje radnog odnosa, 144
Mjera bezbjednosti, 86/1
Moral, 5/1, 51/1
N
Nadzor, 131/1, 132/1, 140/1,
Najniža plaća, 96/1, 146/1, 146/2,
Naknade,
- naknada, 26/4, 45/2 (umjesto god. odmora), 79/1, 79/2, 79/3, 83, 96/2, 100/3 (umjesto
otpremnine), 100/4, 137/2 (za povremene poslove), 143/6 (umjesto otpremnine), 140/1,
- Vidi: Plaća - naknada plaće,
- Vidi: Šteta - naknada štete,
Nesreća, 48/2,
Nezaposleno lice (lice koje traži zaposlenje), 5/1
Noćni rad, 34, 36/1, 63/3, 71, 140/1
Novčana kazna, 139.a, 140/1,
O
Objavljivanje
- pravilnika o radu 107,
- zakona 151,
Obuka (obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje), 5/2, 25/1, 25/2, 25/3, 48/2, 66/2, 140/1,
Odbrana (zaposlenika), 90, 140/1,
Odgovorno lice, 139,a/2, 140/3,
Odluka o visini najniže plaće, 146/2,
Odmor(i),
- odmor u toku rada (dnevna pauza), 28/6, 37, 136/2, 140/1,
- dnevni odmor (odmor između dva radna dana), 38, 140/1,
- sedmični (nedjeljni) odmor, 39, 140/1
- Vidi: Godišnji odmor
Odsustvo, 20
- neplaćeno odsustvo,
- plaćeno odsustvo, 46/1, 46/3, 47/2, 54/2, 72/1, 140/1
- porođajno odsustvo 55/1, 55/2, 57/1, 59/1, 60, 62/1, 140/1,
Oglasna tabla, 107/3
Organ(i), 20, 102,
- organ kantona, 139, 143.b/3, 149,
- organ uprave (za poslove rada), 133/3,
- organ vlasti 139,143.c/1,
- organi BiH, 139,
Otac (novorođenčeta, djeteta do tri godine i hendikepiranog djeteta), 56, 57/2,
Otkaz (otkaz ugovora o radu), 5/1, 64/1, 64/2, 67, 86/1,87/1, 87/2, 88, 88.a, 89, 90, 91, 93, 94, 95/2,
96/2, 96/3, 97/1, 99/1, 99/2, 99/3, 100/1, 129/3, 140/1,
Otkazni rok, 18/3, 21, 87/1, 88/1, 88/3, 88.a, 95/1, 95/2, 95/3, 96/1,
Otpremnina, 96/2, 100/1, 100/2, 100/3, 100/4, 138/4, 143/4, 143/5, 143/6, 143/7,
Ovlašteno lice, 101/1,
P
Paušal (paušalni iznos štete), 82/1, 82/2,
PIO (penzijsko-invalidsko osiguranje), 136/2
Plaća, 1, 3, 21, 30, 54/3, 68, 69/2, 70/1,2 i 3, 71, 73, 74, 79/1, 96/2, 100/2,
- dodaci na plaću 21, 71,
- najniža plaća, 69/1,
- naknada plaće, 21, 46/1, 47/1 i 2, 54/2, 62/1, 62/2 i 3, 63/2, 72, 73, 74, 96/1, 96/2, 138/4, 140/1,
143/3,
Pol, 5
Porijeklo (nacionalno, socijalno ...), 5/1
Porodiljsko/porođajno odsustvo, 20, 55/1, 55/2, 57/1, 59, 60, 62, 72/1, 140/1,
- otac djeteta 56, 57/2, 58, 63
- usvojilac 56, 58/2,
Posao, 3, 5/2, 15/2,
Poslodavac, 2, 3, 9, 10, 14, 21, 23, 25, 26, 28, 32,37/2, 39,44/3, 47, 48, 49, 52, 53, 54, 64, 66, 67, 69/2,
70/2, 73, 75/1,, 77, 78/1, 79, 81/1, 82, 83, 85, 86/1, 87, 88, 88.a, 90, 91, 93, 94, 95, 96, 97,98,99,
100/1,100/4, 101/1, 101/2, 102, 103/1, 105, 107, 108, 111, 112, 116/2, 123/2, 129/3, 130, 132/2, 134, 135/1,
138/2, 138/4,140/1, 141, 142, 143/1, 143/2, 143/3, 143.a, 143.c,
Poslovna tajna, 75/3
Poslovnik (o radu ekonomsko-socijalnog vijeća),130/4
Potraživanja, 73, 106,
Potvrda, 15/2, 134/1, 134/2, 135/1, 135/2
Povreda na radu, 28/6, 64/1, 65/1, 65/2, 66/2, 140/1
Povreda prava, 5/3
Pravičnost, 127/1
Pravilnik o radu, 3, 4, 12, 21, 25/3, 25/4, 27, 28, 30/3, 31/2, 34/1 i 2, 37/4, 41/4, 42/2, 43/1, 43/3, 46/2,
54/2, 68, 69/1, 69/2, 70/1, 71, 72, 79/3, 84, 88/4, 95/3, 100/2, 103/4, 107, 136/1,140/1, 141,
Pravno lice, 3, 116/1, 139.a/1, 139.a/3, 140/1, 140/3,
Prava (po osnovu rada i u vezi sa radom), 12/1, 12/2, 30/3, 31/3, 42/2, 96/1, 97/2, 103, 136/2, 138/6,
Pravo preče kupnje (prečeg otkupa), 75/4
Praznik, 43/2, 71
Preduzeće, 131/2
Prekid rada, 42/1, 42/3, 72/3,
Prekovremeni rad, 32/1,2,3,4,5 i 6, 33/3, 63/2, 71, 140/1,
Prekršaj(i), 139-140, 139.a, 140/1,140/4,
Prekvalifikacija, 99/2
Preraspodjela (vremena), 33,
Prestanak (ugovora o radu-radnog odnosa), 86, 100/2,
Prijestup(i) – povrede
- lakši prijstupi (povrede), 88/2, 88/3, 88/4
- teži prijstupi (povrede) 88/1, 88/4, 88.a, 100/1,
Pripravnik, 26-28
- pripravnički (stručni) ispit, 26,
- pripravnički staž, 28/1
Privremena mjera, 96/3,
Privremeni / povremeni poslovi, 136, 137
Probni rad, 18
Profesionalna bolest, 28/6, 64/1, 65/1, 65/2, 66/2, 140/1,
Propis(i), 51/1, 51/2, 127/1,131/1, 132/1,
- propis kantona, 3, 4, 12, 26, 27, 34/1, 41/4, 46/3, 57/1, 72/1, 72/2, 124, 149,
- propisi obligacionog prava, 85
- propisi o penzijsko-invalidskom osiguranju, 136/2
- propisi o radnim odnosima i plaćama, 48/1, 144, 150
- propisi o radnoj knjižici, 133/4
- propisi u primjeni na teritoriji Federacije, 145
- propisi za primjenu Zakona o radu, 147-148
Punomoć, 101/2, 112/2,
R
Radna knjižica, 133,134, 135/1, 140/1,
Radni odnos (neodređeno vrijeme), 1, 2, 3, 4, 5/1, 5/3, 12, 24/1, 26/3, 28/6, 30/3, 65/1, 86/1, 87/1, 88/1,
88.a/1, 100/1, 101/2, 102, 103/1, 103/3, 106, 114/1,138/1, 138/5, 139/1, 142/2, 142/3, 142/4, 142/2, 143/4,
143/8, 144,
- na određeno vrijeme 20, 26, 64/2, 86/1, 135/1,136/1, 136/2, 142/2,
Radni spor, 91, 96/3, 103/4, 104/1, 126/1,
- kolektivni radni spor, 114/2, 122/1,
Radno mjesto, 5/2, 5/3, 21,
Radno vrijeme, 1, 21, 29, 31/1,2,3, 33/1, 59/3, 140/1,
- nepuno radno vrijeme, 30, 136/1,
- preraspodjela radnog vremena, 33,
- skraćeno radno vrijeme 31/3, 62/2 (polovina radnog vremena), 63/1,
Rasa, 5/1,
Razuman rok, 103/5
Roditelj(i), 58/1 i 2, 61/1, 63, 140/1,
Rudnik (rad pod zemljom), 51, 52, 140/1,
S
Samohrani roditelj, 32/5, 63/1, 140/1,
Sedmica (sedmično), 29, 43/3,
Sezonski rad, 33/1, 38/2,
Sindikat (sind. organizacija), 5/1, 9/1, 9/3, 10/1, 10/2, 10.a/2, 11, 98, 99/2, 107/2, 108/2, 109, 112/1,
116/2, 128/1, 130/2, 130/4, 139/1,
- sindikalni povjerenik, 93, 107/4,
- profesionalna funkcija u sindikatu, 139/1,
- statut / pravila sindikata, 9/1, 128/2,
Služba za zapošljavanje, 26/2, 26/5, 28/3, 28/6,
„Službene novine Federacije BiH“, 116/4, 119, 146/2, 151
Sporazum
- sporazum o prestanku ugovora o radu, 86/1,
- za ekonomsko-socijalno vijeće, 130/4
- o arbitraži, 104/2, 126/2,
Statut, 101/1,
Staž osiguranja, 43/2, 86/1, 143/5,
Stručni ispit, 27, 28/1, 28/3,
Stupanje na snagu
- pravilnika o radu 107,
- zakona 150/1, 151,
Sud, 5/3, 20, 86/1, 96/2, 97/2,102, 103/2, 103/4,107/4,
- sudski postupak, 103, 121, 143.a/3,
- sudski spor, 91, 96/3
- sudsko preispitivanje, 142/5, 143.c/2,
Svjedok, 143.c,
Š
Šteta, 81, 83, 84, 85, 96/2, 129/3,
- naknada štete, 79/1, 81/1, 81/3, 82/1, 83, 84, 85, 89/2, 96/2,
Štrajk, 128/1, 128/2, 128/3, 129/1, 129/2, 129/3, 140/1,
T
Trudnoća (trudnica), 32/5, 53, 54/1, 55/1, 140/1,
Tužba, 5/3, 103/3, 103/5,
U
Udruženje poslodavaca, 9/2, 9/3, 10/1, 10/2, 10.a, 11, 112/3, 116/2,
- statut / pravila udruženja 9/1,
Ugovor o radu, 1, 2, 3, 4, 5/3, 12, 15, 18, 19, 20, 21/2, 21.a/2, 22, 23, 26, 28, 30, 31/3, 34/2, 37/4, 42/2,
43/1, 43/3, 53, 64/2, 68, 69/2, 70/1, 71, 72/2, 72/3, 79, 86, 87, 88, 88.a, 89, 95/3, 98, 99/3, 100, 101/1, 105,
134/2, 135/2, 136/1, 140/1, 142/3, 142/4,
- zaključivanje ugovora o radu, 1, 15/1, 18/1, 19/1, 21/1, 21.a/1, 23, 30/1, 97/1,
- prekid ugovora o radu 19/4, 20,
- prestanak ugovora o radu, 1, 78/1, 79/1, 86/1, 100/2,
Ugovor, 19/4, 22 (za rad u inozemstvu), 26/2, 78/2, 80, 100/4, 140/1,
- ugovor o zabrani takmičenja, 78/2, 80,
- o isplati otpremnine, 100/4, 143/6,
- ugovor o obavljanju pripravničkog staža, 26/1, 140/1,
- ugovor o privremenim/povremenim poslovima, 136/1, 137
- ugovor sa volonterom, 28/2, 140/1,
- o zabrani konkurencije, 78/1, 78/2, 79/1, 80,
Upozorenje (za otkaz), 88/2, 88/3
Uslovi rada (otežani), 21, 71,
Ustanova, 15/2, 58/1, 63/1, 66, 131/2,
Usvojilac, 32/5, 56, 58/2, 140/1,
V
Vaspitna mjera, 86/1,
Vijeće zaposlenika, 67, 98, 99/1, 99/2, 107/2, 107/4, 108/1, 108/2, 109, 110, 132/2, 140/1,
Viša sila, 32/1, 72/3,
Vjera, 5, 47/2 (vjerske/tradicijske potrebe),
Vještak, 143.c,
Vlada Federacije, 112/3, 146,
Vojna služba, 42/3, 138/1, 138/2, 138/5,
Volonter (volonterski rad), 28
Z
Zabrana konkurencije/takmičenja, 77, 79/1, 80,
Zaposlenik, 3, 4, 6, 7, 8, 9, 10, 14, 21, 22, 23, 25, 28, 30, 31/1, 32, 36, 37, 38, 39, 41, 42,43, 44, 45, 46/1,
47, 48, 49, 50, 57/2, 62, 64, 65, 66, 67, 68, 69/2, 71, 72, 73, 74, 75/1, 77, 78/1, 79, 81, 85, 86/1, 87, 88,
88.a, 89, 90, 94, 95, 96, 97/2, 98, 99, 100, 102,103, 105, 108/1, 109, 112/1, 129/1, 130/1, 132/2,133/1, 134,
135/1, 136/2, 138, 139, 140/1, 142, 143/1, 143/2, 143.a/1, 143.b, 143.c, 144,
Zastara (potraživanja), 106,
Zastupnik, 10.a/2,
Zaštita na radu, 31/1, 41/3, 48/1, 49, 50, 72/4, 140/1,
Zaštita prava i interesa (preko vijeća zaposlenika), 108/1,
Zaštitu života i zdravlja, 48/2, 49, 50, 51/1, 54/1,
Zatvor, 86/1,
Zaštita prava zaposlenika, 145
Zaštitna mjera, 86/1,
Zdravstvena sposobnost, 15/2,
Zdravstvena zaštita (pravo), 52,
Zdravstveno osiguranje, 28/6, 52,
Ž
Žalba, 127/3,143.a/1, 143.a/2, 143.a/3,
Žena, 52, 53, 54, 55, 57/1, 59, 60, 140/1,
SADRŽAJ
ZAKONA O RADU
I - OSNOVNE ODREDBE (član 1 - 13)
II - ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O RADU (član 14 - 24)
1. Probni rad (član 18)
2. Ugovor o radu na neodređeno i određeno vrijeme (član 19 - 20)
3. Sadržaj zaključenog ugovora o radu (član 21 - 22)
4. Podaci koji se ne mogu tražiti (član 23 - 24)
III - OBRAZOVANJE, OSPOSOBLJAVANJE I USAVRŠAVANJE ZA RAD (član 25 - 28)
1. Prijem pripravnika (član 26- 27)
2. Volonterski rad (član 28)
IV - RADNO VRIJEME (član 29 - 36)
V - ODMORI I ODSUSTVA (član 37 - 47)
1. Odmori (član 37- 45)
2. Odsustva sa rada (član 46 - 47)
VI - ZAŠTITA ZAPOSLENIKA (član 48 -67)
1. Zaštita maloljetnika (član 51)
2. Zaštita žene i materinstva (član 52- 63)
3. Zaštita zaposlenika privremeno ili trajno nesposobnog za rad (član 64- 67)
VII - PLAĆE I NAKNADE PLAĆA (član 68- 74 )
1. Plaće (član 68- 71)
2. Naknada plaće (član 72)
3. Zaštita plaće i naknade plaće (član 73- 74)
VIII - IZUMI I TEHNIČKA UNAPREĐENJA ZAPOSLENIKA (član 75 - 76)
IX - ZABRANA TAKMIČENJA ZAPOSLENIKA SA POSLODAVCEM (član 77- 80)
X - NAKNADA ŠTETE (član 81- 85 )
XI - PRESTANAK UGOVORA O RADU (član 86 - 100)
1. Način prestanka ugovora o radu (član 86)
2. Otkaz ugovora o radu (član 87- 93)
3. Forma i trajanje otkaznog roka (član 94-96)
4. Otkaz s ponudom izmjenjenog ugovora o radu (član 97)
5. Program zbrinjavanja viška zaposlenika (član 98 - 99)
6. Otpremnina (član 100)
XII - OSTVARIVANJE PRAVA I OBAVEZA IZ RADNOG ODNOSA (član 101 - 106)
1. Odlučivanje o pravima i obavezama iz radnog odnosa (član 101 - 102)
2. Zaštita prava iz radnog odnosa (član 103 - 106)
XIII - PRAVILNIK O RADU (član 107)

XIV - SUDJELOVANJE ZAPOSLENIKA U ODLUČIVANJU - VIJEĆE ZAPOSLENIKA (član
108- 110)
XV - KOLEKTIVNI UGOVORI (član 111 - 121)
XVI - MIRNO RJEŠAVANJE KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA (član 122- 127)
1. Mirenje (član 122 - 125)
2. Arbitraža (član 126 - 127)
XVII - ŠTRAJK (član 128 - 129)
XVIII - EKONOMSKO - SOCIJALNO VIJEĆE (član 130)
XIX - NADZOR NAD PRIMJENOM PROPISA O RADU (član 131- 138)
XX - POSEBNE ODREDBE (član 133- 139)
1. Radna knjižica (član 133- 135)
2. Privremeni i povremeni poslovi (član 136- 137)
3. Utjecaj vojne službe na radni odnos (član 138)
4. Prava zastupnika - poslanika i funkcionera (član 139)
XXI - KAZNENE ODREDBE (član 139 - 140)
XXII - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE (član 141- 151)
PRILOZI
"Službene novine F BiH", broj 75, subota 31.12.2005. godine – stranica 6690
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetima br. AP 773/04 i
AP 800/04, rješavajući apelaciju Energoinvest d.o.o. - Energopetrol, Poslovni centar
Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i
člana 61. stav 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni
tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Miodrag Simović prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
na sjednici, održanoj 15. juna 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1

Odbijaju se kao neosnovane apelacije Energoinvesta d.o.o - Energopetrol,
Poslovni centar Bihać podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću
broj Rsž-712/03 od 6. juna 2004. godine, Općinskog suda u Bihaću broj Rs-
476/02 od 16. maja 2003. godine, Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-579/03
od 6. juna 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj 2157/01 od 27. marta
2003. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije
BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
OBRAZLOŽENJE
I - Uvod
1. Energoinvest d.o.o. - Energopetrol, Poslovni centar Bihać (u daljnjem tekstu: apelant)
iz Bihaća, kojeg zastupa E. I., advokatica iz Bihaća, podnio je 2. septembra 2004. odine
i 10. septembra 2004. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu: Ustavni sud) kako slijedi: apelacija broj AP 773/04 je podnesena protiv Presude
Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Rsž-712/03 od 6.
juna 2004. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski
sud) broj Rs-476/02 od 16. maja 2003. godine, dok je apelacija broj AP 800/04
podnesena protiv Presude Kantonalnog suda broj Rsž-579/03 od 6. juna 2004. godine i
Presude Općinskog suda broj Pr-2157/01 od 27. marta 2003. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je, u skladu sa članom 30. Poslovnika Ustavnog suda, odlučio da
apelacije AP 773/04 i 800/04 spoji u jedan predmet, pod brojem AP 773/04, jer se radi
o nadležnosti Ustavnog suda o istom pitanju povodom kojeg Ustavni sud može voditi
jedan postupak i donijeti jednu odluku.
3. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i
učesnika u postupku M. K. i B. Đ. (u daljnjem tekstu: tužitelji) je, 16. decembra 2004.
godine, zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
4. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 27. decembra 2004. godine, M. K.
21. decembra 2004. godine, dok B. Đ. odgovor nije dostavio.
5. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i
M. K. su 11. maja 2004. godine dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih
Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
A) AP 773/04
7. Apelant je donio Odluku broj 62-1/02 od 16. januara 2002. godine kojom je otkazao
ugovor o radu tužitelju M. K., zbog teže povrede radne obaveze - miješanje različitih
vrsta goriva i nanošenje apelantu materijalne štete.
8. Presudom Općinskog suda broj Rs-476/02 od 16. maja 2003. godine, koja je
potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Rsž-712/03 od 6. jula 2004. godine,
utvrđeno je da je Odluka o otkazu ugovora o radu broj 62-1/02 od 16. januara 2002.
godine nezakonita, te se apelantu nalaže da vrati tužioca M. K. na poslove i radne
zadatke na koje je raspoređen po Ugovoru o radu broj 1927-56/00 od 3. januara 2001.
godine u roku od 8 dana po pravosnažnosti presude, a pod prijetnjom prinudnog
izvršenja.
B) AP 800/04
9. Apelant je donio Odluku broj 1101-1/01 od 24. augusta 2001. godine, kojom je
otkazao ugovor o radu tužitelju B. Đ., zbog teže povrede radne obaveze - miješanje
različitih vrsta goriva i nanošenje apelantu materijalne štete.
10. Djelimičnom presudom Općinskog suda broj Pr-2157/01 od 27. marta 2003. godine,
koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Rsž-579/03 od 6. jula 2004. godine,
utvrđeno je da je apelantova Odluka o otkazu ugovora o radu broj 1101-1/01 od 24.
augusta 2001. godine nezakonita i da se kao takva poništava, te se apelantu nalaže da
rasporedi tužioca B. Đ. na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije donošenja
Odluke o otkazu ugovora o radu u roku od 8 dana po pravosnažnosti presude, a pod
prijetnjom prinudnog izvršenja.
IV - Relevantni propisi
11. U Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZOR,

"Službene novine Federacije BiH", broj 43/99 i 32/00) relevantne odredbe glase:
"Član 89.
Ugovor o radu, u slučaju iz člana 88. i 88a. ovog zakona, može se otkazati u roku od 15
dana od dana saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz.
Ugovorna strana, koja u slučaju iz člana 88. stava 1. ovog zakona, otkaže ugovor o radu,
ima pravo od strane koja je kriva za otkaz da traži naknadu štete koja je nastala
neizvršavanjem preuzetih obaveza iz ugovora o radu.
Član 90.
Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu zbog ponašanja ili rada zaposlenika, obavezan je
omogućiti zaposleniku da iznese svoju odbranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije
opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
Član 91.
Ako zaposlenik odnosno poslodavac otkazuje ugovor o radu iz razloga navedenih u članu
88. i 88a. ovog zakona, poslodavac je dužan, u slučaju spora pred nadležnim sudom, da
dokaže postojanje opravdanog razloga za otkaz.
Član 94.
Otkaz se daje u pismenoj formi.
Poslodavac je obavezan, u pismenoj formi, obrazložiti otkaz zaposleniku.
Otkaz se dostavlja zaposleniku, odnosno poslodavcu kojem se otkazuje.
12. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o radu Federacije Bosne i

Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/00) relevantne odredbe glase:
"Član 33.
Član 88. Zakonu o radu FBiH mijenja se i glasi:
"Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku, bez obaveze poštivanja otkaznog
roka, u slučaju da je zaposlenik odgovoran za teži prijestup, ili za težu povredu radnih
obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od
poslodavca da nastavi radni odnos.
U slučaju lakših prijestupa ili lakših povreda radnih obaveza iz ugovora o radu, ugovor o
radu se ne može otkazati bez prethodnog pismenog upozorenja zaposleniku.
Pismeno upozorenje iz stava 2. ovog člana sadrži opis prijestupa ili povrede radne obaveze
za koje se zaposlenik smatra odgovornim i izjavu o namjeri da se otkaže ugovor o radu bez
davanja predviđenog otkaznog roka za slučaj da se takav prijestup ponovi.
Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu mogu se utvrditi vrste prijestupa ili povreda
radnih obaveza iz st. 1. i 2. ovog člana"
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično
suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za
zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te
pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1
uz Evropsku konvenciju.
On navodi da je tužiocima sasvim zakonito prestao radni odnos s obzirom da su počinili
povredu radne dužnosti, nesavjesno obavljajući svoj posao i pričinivši pri tome
poslodavcu znatnu materijalnu štetu. I sami tužioci priznaju da su počinili težu povredu
radne dužnost ispoljavajući spremnost da štetu naknade, pa insistiranje da im se pruži
pravo na odbranu i pravo na konsultiranje vijeća zaposlenih protivno je odredbama
ZOR-a, Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavca i zaposlenika u oblasti
naftne i petrohemijske industrije (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) i Poslovnika o
radu poslodavca. Stoga apelant predlaže da se osporene odluke ukinu i predmet vrati
Općinskom sudu na ponovni postupak.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru Kantonalnog suda se navodi da svojim odlukama nije povrijedio Ustav
Bosne i Hercegovine, niti odredbe Evropske konvencije. Apelant je tokom cijelog
postupka tretiran kao stranka sa svim pravima i obavezama, a to što je nezadovoljan
konkretnom odlukom ne znači da su povrijeđena njegova ustavna prava na koja se
poziva. S obzirom da se navodi apelacije ne mogu prihvatiti, Kantonalni sud predlaže da
se apelacije odbiju kao neosnovane.
15. U odgovoru na apelaciju tužioca M. K. navodi se da je apelaciju podnijelo
neovlašteno lice, jer apelant nije registriran kao pravni subjekt u registru društava kod
Kantonalnog suda u Sarajevu. Nisu povrijeđena apelantova ustavna prava na koja se
poziva, s obzirom da je imao priliku da iznese sve činjenice i priloži odgovarajuće dokaze
u toku sudskog postupka pred redovnim sudovima. Pozivanje apelanta na odredbe
Kolektivnog ugovora ukazuju upravo suprotno, jer taj ugovor apsolutno ne precizira
proceduru otkaza, što je ovdje suštinski problem. S obzirom da Kolektivni ugovor štiti
zaposlenika a ne poslodavca, on predlaže da se apelacija kao neosnovana odbije.
VI - Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima
apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu
predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može
razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija
iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60
dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku
koji je koristio.
18. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom su presude Kantonalnog
suda broj Rsž-712/03 od 6. jula 2004. godine i broj Rsž-579/03 od 6. juna 2004.
godine, protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima.
Nadalje, osporene presude apelant je primio 28. jula 2004. godine, odnosno 20. augusta
2004. godine, a apelacije su podnesene Ustavnom sudu 10. septembra 2004. godine,
odnosno 2. septembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom
15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i
člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna
apelacija ispunjava uvjete iz navedenih članova u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
20. Apelant se žali da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično
suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za
zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te
pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1
uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravičan postupak

21.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog
člana, što uključuje:
(...)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa
krivičnim postupkom."
22. Član 6. Evropske konvencije glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične
optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom
roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...Đ"
23. Ustavni sud primjećuje da se postupak pred redovnim sudovima, u konkretnom
slučaju, odnosio na postupak otkaza ugovora o radu, te je član 6. stav 1. Evropske
konvencije primjenjiv u datom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je
postupak pred redovnim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1.
Evropske konvencije.
24. Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Presudu
Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv [panije od 6.
decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68, i Ustavni sud Odluku broj U 63/01
od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
25. Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i
načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko
odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluke redovnih sudova
ne uključuju ili pogrešno primjenjuju ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih
propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili
kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan
postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i sl. (vidi: Ustavni sud,
Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH",
broj 31/03).
26. Apelant navodi da je, s obzirom da su tužioci sami priznali da su miješanjem
različitih vrsta goriva učinili težu povredu radnih obaveza, izricanje mjere otkaza sa
posla zakonito i predviđeno aktima poslodavca. Međutim, otkaz ugovora o radu
podrazumijeva "materijalno-pravni i formalno- pravni" element. Materijalno-pravni uvjeti
za otkaz ugovora o radu obuhvataju radnje koje su zakonom, Kolektivnim ugovorom i
Pravilnikom o radu propisane kao teže povrede radne obaveze i koje mogu dovesti do
otkaza ugovora o radu i ti uvjeti su, u konkretnom slučaju, bili ispunjeni. Nanošenje
štete nemarnim i nesavjesnim radom je, zakonom i aktima apelanta, predviđeno kao
teža povreda radne dužnosti. Ali, formalno-pravni uvjeti koji obuhvataju pravo na
odbranu, u konkretnom slučaju, nisu bili ispunjeni. Nisu postojale nikakve zakonske
okolnosti na osnovu kojih bi poslodavac mogao uskratiti tužiocima pravo na odbranu.
To je bio suštinski razlog zašto su nižestepeni sudovi poništili odluke poslodavaca o
otkazu ugovora o radu i donijeli odluke o vraćanju tužilaca na posao. Prema tome,
navodi apelanta da sudovi nisu poštovali zakonske odredbe o otkazu ugovora o radu su
paušalne prirode i suprotne su činjenicama utvrđenim tokom sudskih postupaka.
27. Pravo na odbranu zaposlenika se, u skladu sa članom 90. ZOR-a, može uskratiti
samo u slučaju ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca
da omogući odbranu. U ZOR-u nije precizirano koje su to okolnosti. S obzirom na značaj
prava na odbranu, Ustavni sud zapaža da svako ograničenje prava na odbranu ima
suštinski značaj za ocjenu zakonitosti otkaza ugovora o radu i, ako nije respektirano,
vodi povredi prava zaposlenika. Ovo tim prije jer je pravo na odbranu po svom karakteru
univerzalno pravo koje poznaju svi postupci, pa nema razloga da se ono u konkretnom
slučaju isključi. Bez obzira o kakvim se okolnostima radi, u postupku otkaza ugovora o
radu zaposleniku se mora omogućiti pravo na odbranu u postupku koji je predviđen
normativnim aktima poslodavca.
28. Ustavni sud smatra da su nižestepeni sudovi u konkretnom slučaju primijenili
relevantne odredbe važećeg ZOR-u, s obzirom da su upravo tim zakonom utvrđeni uvjeti
za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu. Osim toga, Ustavni sud smatra da
odredbe citiranog ZOR-a nisu na bilo koji način diskriminacijske, te njihovom
primjenom apelant nije mogao biti doveden u nepovoljniji položaj nepravilnom
primjenom materijalnog prava, niti je mogla biti narušena ravnoteža u iznošenju
činjenica i dokaza na obje strane. Također, ne može se zaključiti da je došlo do povrede
procesnih prava (na primjer da je apelantu uskraćeno pravo na pristup sudu ili
efektivan pravni lijek), ili da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu
Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije.
29. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da redovni sudovi nisu nepravilno
i nepotpuno utvrdili činjenično stanje konkretnog predmeta niti su nepravilno
primijenili materijalno pravo, te zaključuje da nije došlo do povrede prava na pravičan
postupak iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
30. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e)
Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra
da nije neophodno posebno razmatrati navode apelanta u pogledu povrede prava na
imovinu.
VIII - Zaključak
31. Ustavni sud konstatira da u predmetnom slučaju, gdje utvrđeno činjenično stanje i
tumačenje i primjena zakona u osporenim presudama ne ukazuje na povrede Ustava
Bosne i Hercegovine, nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i
člana 6. Evropske konvencije.
32. Na osnovu člana 61. st. 1. 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno
odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i
obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.
________________________________
1 Odluka je prethodno objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 73/05.
SUDSKA PRAKSA
IZ PRAKSE VRHOVNOG SUDA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
RADNO PRAVO
1. Prekluzivni rok za sudsku zaštitu
Ne može se produžavati požurivanjem radnika da se odluči o prigovoru
Član 83. stav 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa
PREKLUZIVNI ROK ZA SUDSKU ZAŠTITU ZBOG PROPUŠTANJA NADLEŽNOG
ORGANA DA U ZAKONSKOM ROKU ODLUČI PO PRIGOVORU RADNIKA NA ODLUKU
O PRESTANKU RADA NE MOŽE SE PRODUŽIVATI PODNOŠENJEM ZAHTJEVA DA
SE O PRIGOVORU ODLUČI I RADNIKU DOSTAVI ODLUKA U PISMENOM OBLIKU.
Iz obrazloženja: Nižestepeni sudovi osnovano smatraju da je tužba za zaštitu prava iz
radnog odnosa podnesena po proteku roka iz člana 83. stav 1. Zakona o osnovnim
pravima iz radnog odnosa, jer je tužitelj protiv odluke o prestanku radnog odnosa podnio
prigovor dana 15.8.1995.godine, a tužbu podnio dana 18.11.1996.godine.
Po odredbama člana 83. stav 1. navedenog zakona, ako nadležni organ ne donese
odluku u roku od 30 dana od dana podnošenja prigovora, radnik ima pravo da u
narednom roku od 15 dana traži zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom. Rok iz ove
odredbe zakona je strogi zakonski rok (
prekluzivni rok
materijalnog prava) i u slučaju
njegovog propuštanja gubi se pravo na sudsku zaštitu. Ovaj rok se ne može produživati
na način kako to shvata tužitelj, podnošenjem zahtjeva da se odluči o prigovoru.
Kad je propušten rok za sudsku zaštitu, sud nije ovlašten ispitivati istinitost činjenica
navedenih u tužbi radi odlučivanja o tužbenom zahtjevu.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev.155/99, od 17. 6. 1999. . Bilten 2/99 63)
2. Opravdan izostanak zbog bolesti
Član 15. Zakona o radnim odnosima raniji
PRIVREMENA SPRIJEČENOST ZA RAD ZBOG BOLESTI ILI POVREDE, OPRAVDAVAT
ĆE IZOSTAJANJE S POSLA SVE DOK NADLEŽNI LIJEČNIK, ODNOSNO LIJEČNIČKA
KOMISIJA NE UTVRDI USPOSTAVLJANJE RADNE SPOSOBNOSTI.
Iz obrazloženja: Privremena spriječenost za rad zbog bolesti ili povrede kao opravdani
razlog za odsustvovanje sa rada radnika, po propisima o zdravstvenoj zaštiti koje je
pravilno primijenio drugostepeni sud kad je odlučivao o žalbi tužitelja, traje dok nadležni
ljekar, odnosno ljekarska komisija, ne utvrde da je uspostavljena radna sposobnost.
Prema utvrđenju nižestepenih sudova o privremenoj spriječenosti za rad nije data ocjena
u skladu sa odredbama člana 23. Pravilnika o načinu, postupku i kriterijima za utvrđivanje
privremene spriječenosti za rad zbog bolesti ili povrede. Naprotiv, nadležna komisija je
utvrdila da je tužitelj sposoban za rad, pa su na osnovu toga utvrđenja nižestepeni sudovi
izveli pravilan zaključak da je odsustvo tužitelja sa posla, počev od 15.9.1995.godine do
donošenja rješenja o prestanku radnog odnosa bilo neopravdano, te da je pravilno
primijenjena odredba člana 15. Zakona o radnim odnosima ("Službeni list RbiH", br.
21/92, 16/93 i 13/94), kada je odlučeno o prestanku radnog odnosa.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev.268/99, od 6. 7. 2000. Bilten 2/00 51)
3. Prestanak radnog odnosa
Dostavljanje odluke radniku
Član 78. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa
OBRAZLOŽENA ODLUKA O PRESTANKU RADNOG ODNOSA MORA SE DOSTAVITI
RADNIKU U PISMENOM OBLIKU, SA POUKOM O PRAVU NA PRIGOVOR.
Iz obrazloženja: Po odredbama člana 78. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa,
odluka o prestanku radnog odnosa i razlozi za donošenje te odluke moraju se dostaviti
radniku u pismenom obliku, sa poukom o pravu na prigovor. Od dana dostavljanja odluke
o prestanku radnog odnosa, u smislu člana 80. istog Zakona, teku rokovi za prethodnu
zaštitu u preduzeću i rokovi za sudsku zaštitu. Prema utvrđenju prvostepenog suda,
tuženi je odlučio o prestanku radnog odnosa svojim rješenjem od 10.6.1997.godine (u toku
parnice) a tužitelj je protiv tog rješenja podnio zahtjev za zaštitu, o kome nije odlučeno pa
su tim ostvareni i uvjeti za sudsku zaštitu.
4. Tužba za sudsku zaštitu
Gubitak prava na sudsku zaštitu
ROK OD 15 DANA ZA PODNOŠENJE TUŽBE ZA SUDSKU ZAŠTITU IZ ČLANA 83.
STAV 1. ZAKONA O OSNOVNIM PRAVIMA IZ RADNOG ODNOSA JE PREKLUZIVNI
ROK (STROGI ZAKONSKI ROK). U SLUČAJU PROPUŠTANJA ROKA GUBI SE PRAVO
NA SUDSKU ZAŠTITU.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH, Rev.34/98, od 19. 3. 1998. Bilten 1/98 . 50)
5. Sudska zaštita
Izvršenje odluka tijela preduzeća
Članci 79. i 83. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa
DJELATNIK IMA PRAVO NA SUDSKU ZAŠTITU U OSTVARIVANJU POJEDINAČNIH
PRAVA IZ RADNOG ODNOSA KOJA MU PRIPADAJU PO OSNOVU ZAKONA ILI JE O
NJIMA ODLUČENO ODLUKOM NADLEŽNOG TIJELA U PODUZEĆU ILI DRUGOJ
PRAVNOJ OSOBI SA KOJOM JE ZASNOVAO RADNI ODNOS.
POVREDA PRAVA POSTOJI I KAD ODGOVORNA OSOBA U PODUZEĆU ILI DRUGOJ
ORGANIZACIJI ILI ZAJEDNICI NE IZVRŠI ODLUKU KOJOM JE UTVRČENO
ODREĐENO PRAVO.
Iz obrazloženja: Odlukom čije izvršenje tužitelj tužbom zahtijeva odlučeno je o
raspoređivanju tužitelja na poslove preuzimača osiguranja u ispostavi Čitluk (odluka od 1.
10. 1992.godine), i tužena je bila dužna da takvu odluku izvrši tako što će je prethodno
dostaviti tužitelju i pozvati ga da stupi na rad. Takvo postupanje je propušteno pa tužitelju
pripada pravo da u sudskom postupku zahtijeva izvršenje odluke pod uvjetom da ona nije
u suprotnosti sa zakonom, a u konkretnom slučaju akt tužene nije u suprotnosti sa
odredbama članka 15. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (preuzimanje
radnika na rad u drugoj organizaciji).
(Presuda Vrhovnog suda FBiH, Rev26/98, od 25. 2.1998. Bilten 1/98 48)
6. Izostanak s posla
Kada nije neopravdan
Član 75. stav 2. tačka 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa
NEOPRAVDANIM IZOSTANKOM SA POSLA NE SMATRA SE IZOSTAJANJE SA POSLA
ZBOG DJELOVANJA UZROKA KOJE RADNIK NIJE MOGAO PREDVIDJETI ILI IZBJEĆI,
ODNOSNO KOJI SU NASTALI IZVAN NJEGOVE VOLJE.
Iz obrazloženja: Prestanak radnog odnosa bez saglasnosti radnika po osnovu iz člana
75. stav 2. tačka 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, predstavlja da je na
osnovu evidencije o prisustvu na radu radnika (koja se vodi u preduzeću) utvrđeno da
radnik ne dolazi na posao, a da na uobičajeni način nije obavijestio preduzeće s kojim je
u radnom odnosu o razlozima nedolaska. Ukoliko radnik nije došao na posao zbog
dejstva uzroka koje nije mogao predvidjeti ni izbjeći, odnosno koji su nastali izvan njegove
volje kao što su elementarne nepogode, prekid saobraćajnih i drugih komunikacija i sl.
izostanak sa posla ne bi se mogao smatrati neopravdanim. U vrijeme donošenja rješenja
o prestanku radnog odnosa bila je proglašena neposredna ratna opasnost (Odlukom o
proglašenju neposredne ratne opasnosti "Službeni list RbiH", broj 1/92), a nešto kasnije i
ratno stanje (Odluka o proglašenju ratnog stanja "Službeni list RbiH", broj 7/92) pa se
uzroci nedolaska radnika na posao moraju vezati za ratno stanje i pri tome uzeti u obzir
da li je radnik bio spriječen da dođe na posao iz ovih uzroka. Tužiteljica je, prema
utvrđenju nižestepenog suda, imala prebivalište u Ilijašu. Opće je poznato, da su zbog
ratnih dejstava prekinute komunikacije sa ovim dijelom grada Sarajeva tako da tužiteljica
nije mogla dolaziti na posao. Izostajanje sa posla, u konkretnom slučaju, ne smatra se
neopravdanim, pa nije bilo osnova za prestanak radnog odnosa po osnovu iz čl. 75. stav
2. tačka 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa.
7. Radni odnos na određeno vrijeme
Ne može prerasti u radni odnos na neodređeno vrijeme
ZAKONOM O OSNOVNIM PRAVIMA IZ RADNOG ODNOSA NISU PROPISANI UVJETI I
SLUČAJEVI POD KOJIMA RADNI ODNOS NA ODREĐENO VRIJEME MOŽE SE
SMATRATI RADNIM ODNOSOM ZASNOVANIM NA NEODREĐENO VRIJEME.
RADNI ODNOS RADNIKA ZASNOVAN NA ODREĐENO VRIJEME U SMISLU ČLANA
12. STAV 1. ZAKONA O OSNOVNIM PRAVIMA IZ RADNOG ODNOSA PRESTAJE PO
SAMOM ZAKONU ISTEKOM VREMENA ZA KOJE JE ZASNOVAN I NEOVISNO OD
TOGA ŠTO JE RADNIK PO ISTEKU ODREĐENOG VREMENA NASTAVIO DA RADI.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev.120/97, od 13. 10. 1997. Bilten 2/97 55)
8. Izostanak s posla
Opravdan razlog za nedolazak na rad
Član 75. stav 2. tačka 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa
NEMOGUĆNOST RADNIKA DA ZBOG BOLESTI ILI POVREDE KOJA GA ČINI
PRIVREMENO NESPOSOBNIM ZA RAD, PRISUSTVUJE RADU I OBAVLJA SVOJE
POSLOVE I RADNE ZADATKE OPRAVDAN JE RAZLOG ZA NEDOLAZAK NA POSAO
POD USLOVOM DA O TOJ NESPOSOBNOSTI POSTOJI OCJENA NADLEŽNOG
ORGANA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE. OPRAVDAN RAZLOG POSTOJI I KAD JE RADNIK
BEZ SVOJE KRIVICE SPRIJEČEN DOĆI NA POSAO USLJED ELEMENTARNIH
NEPOGODA, TRAJNIJEG PREKIDA PROMETA AKO STANUJE I ŽIVI IZVAN MJESTA
RADA I SL.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH, Rev.14/98, od 25. 2.1998. Bilten 1/98 47)
9. Sudska zaštita
Prava iz radnog odnosa radnika organa uprave
Član 335. Zakona o državnoj upravi
PRAVO NA SUDSKU ZAŠTITU IZ ČLANA 335. ZAKONA O DRŽAVNOJ UPRAVI
RADNICI ORGANA UPRAVE OSTVARUJU POD UVJETIMA I U ROKU IZ ČLANA 83.
ZAKONA O OSNOVNIM PRAVIMA IZ RADNOG ODNOSA.
10. Pravo na pobijanje odluke o izboru
Ne pripada kandidatu koji ne ispunjava uvjete iz oglasa
SAMO OSOBA KOJA ISPUNJAVA OBJAVLJENE UVJETE IZ OGLASA, ODNOSNO
KONKURSA, MOŽE ZAHTIJEVATI DA SE PONIŠTI ODLUKA O IZBORU KANDIDATA,
KOJI NIJE ISPUNJAVAO OBJAVLJENE UVJETE.
Iz obrazloženja: Nižestepeni sudovi su utvrdili da je tuženi objavio oglas radi zasnivanja
radnog odnosa na neodređeno vrijeme za 30 kandidata za poslove i radne zadatke
"jamski kopač III. stepena stručnosti" što odgovara propisanim uvjetima, iz općeg akta o
organizaciji i uvjetima za obavljanje poslova i radnih zadataka kod tuženika, za poslove
jamskog kopača, a da tužitelj ne ispunjava propisani uvjet u odnosu na stručnu spremu.
Tužitelj ima internu kvalifikaciju KV kopača stečenu radom u rudniku "RZ" što ne
odgovara III. stepenu rudarske struke kopača, koja se stiče na osnovu završene srednje
rudarske škole, u kojoj se u skladu sa Zakonom o srednjoj školi stječe stručnost III. i IV.
stepena.
Na osnovu ovih utvrđenih činjenica, nižestepeni sudovi odbili su tužitelja sa zahtjevom da
se poništi odluka o izboru kandidata za navedene poslove.
Revizija tužitelja odbijena je iz slijedećih razloga.
Svrha sudske zaštite osoba koje su sudjelovale u postupku oglasa, odnosno konkursa
jeste da se osobama koje ispunjavaju sve propisane uvjete iz općeg akta i Zakona,
omogući izbor, ako je izabran kandidat koji ne ispunjava propisane uvjete. Kad kandidat
ne ispunjava propisane uvjete, ne smatra se sudionikom oglasa koji može osnovano
zahtijevati da se poništi odluka o izboru kandidata koji nije ispunjavao propisane uvjete.
11. Sindikat
Pravo žalbe podružnice na odluku registarskog suda
Član 16. Zakona o postupku za upis u sudski registar raniji
Član 3. stav 2. Zakona o parničnom postupku
REGISTARSKI SUD MOŽE ODBITI ZAHTJEV ZA UPIS OSNIVANJA NOVOG
PREDUZEĆA AKO UTVRDI DA SE TAKVIM ZAHTJEVOM IZIGRAVAJU PRAVA
POVJERILACA VEĆ REGISTROVANOG PREDUZEĆA.
Iz obrazloženja: U žalbi se iznose okolnosti koje su morale biti utvrđene od strane
registarskog suda (provođenjem eventualno i ročišta u smislu člana 37. Zakona o
postupku za upis u sudski registar, a svakako pribavljanjem odgovarajućih obavještenja)
radi ocjene zakonitosti osnivačkog ugovora odluke o osnivanju novog preduzeća.
Prvostepeni sud je morao utvrditi da li su svi radnici ranijeg preduzeća osnivači novog
preduzeća i koja sredstva rada koriste (da li iste poslovne prostorije i sredstva rada), te da
li su zaista od časa osnivanja novog preduzeća prestale uplate na žiro račun ranijeg
preduzeća, a uslijedile uplate ranijih potraživanja u korist žiroračuna novoosnovanog
preduzeća, kao i da li su na novoosnovano preduzeće prenesena cedirana sva ili neka
potraživanja ranijeg preduzeća nastala prije osnivanja novog preduzeća.
Nema zakonske zapreke da se na području istog registarskog suda osnuju dva ili više
preduzeća sa istom ili sličnom djelatnošću, a i firme ranijeg i novoosnovanog preduzeća
se dovoljno razlikuju tako da ne mogu dovoditi do pometnje u prometu, ali ako se dokaže
postojanje okolnosti istaknutih u žalbi, radilo bi se o zloupotrebi zakonom datih prava i
ovlaštenja, tako da takav postupak, makar formalnopravno izgledao kao dopušteno
osnivanje novog preduzeća, ne bi mogao biti sudski zaštićen.
(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, Gž.35/99, od 28. 12. 1999. Bilten 1/00 25)
12. Sudska zaštita
Pretpostavka za podnošenje zahtjeva za sudsku zaštitu
POD UVJETIMA IZ ČLANA 83. STAV 1. ZAKONA O OSNOVNIM PRAVIMA IZ RADNOG
ODNOSA PRETPOSTAVKE ZA PODNOŠENJE PRIGOVORA PROTIV ODLUKE
NADLEŽNOG ORGANA, ILI PODNOŠENJE ZAHTJEVA ZA OSTVARIVANJE PRAVA IZ
RADNOG ODNOSA, JESU DA JE RADNIKU URUČENA ODLUKA ILI DA IMA
SAZNANJE O POVREDI PRAVA.
13. Radnici na čekanju
Prestanak prava na naknadu tokom čekanja rasporeda
Član 73. stav 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa raniji
Član 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
PRAVO NA NAKNADU ZA VRIJEME TZV. ČEKANJA, VEZANO JE ZA TRAJANJE
RADNOG ODNOSA I PRESTAJE NJEGOVIM PRESTANKOM.
Iz obrazloženja: Prestankom radnog odnosa prestala je tuženikova obaveza plaćanja
naknade umjesto plaće po rješenju od 31. 5.1993.godine, budući se radi o pravu tužitelja
koje je isključivo vezano za radni odnos i iz njega proistječe, pa kako se radi o zahtjevu
tužitelja za plaćanje naknade za razdoblje nakon prestanka radnog odnosa, sudovi nižeg
stepena pravilno su primijenili materijalno pravo kada su u tome dijelu odbili tužbeni
zahtjev. Nije pri tome od značaja da li je i kada nakon prestanka radnog odnosa tužitelj
ostvario pravo na penziju.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH, Rev.154/99. Objavljeno u Biltenu Vrhovnog suda FBiH, broj 1/00 str. 54)
14. Prestanak radnog odnosa zbog izostanka
Ne primjenjuje se na radnike na čekanju
Član 7. i 15. Uredbe sa zakonskom snagom o radnim odnosima za vrijeme ratnog stanja
ili u slučaju neposredne ratne opasnosti
RADNIKU UPUĆENOM NA ČEKANJE NE MOŽE PRESTATI RADNI ODNOS ZBOG
NEOPRAVDANOG IZOSTAJANJA SA POSLA DUŽEM OD 20 DANA.
Iz obrazloženja: Direktor tužene donio je rješenje o prestanku radnog odnosa tužiteljice,
primjenom člana 15. Uredbe o radnim odnosima za vrijeme ratnog stanja i neposredne
ratne opasnosti i svoje odluke broj 104/95. Po članu 15. navedene Uredbe (potvrđene kao
zakon Zakonom o potvrđivanju uredbi sa zakonskom snagom "Službeni list RbiH", broj
13/94) radniku prestaje radni odnos ako je u toku izvršavanja radne obaveze neopravdano
izostao sa posla duže od 20 radnih dana uzastopno. Uredbom o radnoj obavezi
(potvrđeno kao zakon) u članu 4. propisano je da se radna obaveza sastoji u izvršavanju
poslova iz nadležnosti preduzeća. Prema tome, samo radniku koji je raspoređen na
poslove iz nadležnosti preduzeća i izvršava radnu obavezu u skladu sa aktom o ratnoj
organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u preduzeću (član 4. i 7. Uredbe o radnoj
obavezi) prestaje radni odnos po članu 15. navedene Uredbe. Po članu 7. Uredbe o
radnim odnosima za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti, radnik
za čijim je radom privremeno prestala potreba zbog smanjenja obima posla za vrijeme
ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti, može se uputiti na čekanje, a
najduže do prestanka ovih okolnosti. Radnik upućen na čekanje zbog smanjenja obima
poslova ne smatra se radnikom koji izvršava radnu obavezu u smislu člana 15. Uredbe o
radnim odnosima ..., odnosno član 4. i 7. Uredbe o radnoj obavezi, pa ne može u toku
čekanja "izostajati sa posla", i po tom zakonskom osnovu ne može mu prestati radni
odnos. Po rješenju tužene broj 302/94 od 13. 7. 1994.godine, koje je razmatrao i
prvostepeni sud (ovim rješenjem navedeni su poimence radnici upućeni na čekanje),
radnici upućeni privremeno na čekanje dužni su radi evidentiranja javiti se jedanput
mjesečno u preduzeće tuženog, a najkasnije do 10og u mjesecu. Tužiteljica je po osnovu
navedenog rješenja bila privremeno upućena na čekanje, te je bila dužna izvršavati ovu
obavezu. Time što se u vremenu navedenom u rješenju tužene tužiteljica nije javljala
tuženom, povrijedila je tu radnu obavezu zbog koje je tužena mogla eventualno pokrenuti
disciplinski postupak radi utvrđivanja odgovornosti za ovu povredu. Zbog povrede ove
obaveze, kako je to već izloženo, tužiteljici, kao radniku privremeno upućenom na čekanje
ne može po sili zakona prestati radni odnos (primjenom člana 15. navedene Uredbe).
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev.191/98, od 21. 12. 1998. . Bilten 1/99 58)
15. Radni odnos
Primjenjuju se odredbe o zaštiti prava radnika iz preuzetog saveznog zakona
Sudska zaštita
Prava iz radnog odnosa
Član 1. Uredbe sa zakonskom snagom o radnim odnosima za vrijeme ratnog stanja ili u
slučaju neposredne ratneopasnosti
UREDBOM O RADNIM ODNOSIMA ZA VRIJEME RATNOG STANJA ILI NEPOSREDNE
RATNE OPASNOSTI NIJE ISKLJUČENA PRIMJENA ODREDABA ČLANA 83. ZAKONA
O OSNOVNIM PRAVIMA IZ RADNOG ODNOSA KOJIM JE UREĐENA SUDSKA
ZAŠTITA PRAVA RADNIKA IZ RADNOG ODNOSA I ROKOVI ZA PODNOŠENJE
TUŽBE.
Iz obrazloženja: U vrijeme kada je doneseno rješenje o prestanku radnog odnosa i
odluka Upravnog odbora, povodom molbe tužitelju da se vrati na rad kod tuženog, pa sve
do podnošenja tužbe prvostepenom sudu, na području Federacije BiH, na kome su se
primjenjivali propisi Republike Bosne i Hercegovine, primjenjivao se Zakon o osnovnim
pravima iz radnog odnosa, preuzet kao zakon RBiH (Uredba sa zakonskom snagom o
preuzimanju i primjenjivanju saveznih zakona, koji se u BiH primjenjuju kao republički
zakoni, "Službeni list RbiH", broj 2/92) i Zakon o radnim odnosima ("Sl.list SRBiH", broj
20/90). Uredbom sa zakonskom snagom o radnim odnosima za vrijeme ratnog stanja ili u
slučaju neposredne ratne opasnosti u članu 1. propisano je da će se oba navedena
zakona primjenjivati i za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti,
ako ovom uredbom nije drugačije uređeno. Ovom uredbom nisu izmijenjene odredbe
navedenih zakona koji se odnose na zaštitu prava radnika u preduzeću, i prava na sudsku
zaštitu, a nije isključena ni primjena odredaba člana 83. Zakona o osnovnim pravima iz
radnog odnosa o roku za podnošenje tužbe.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH, Rev.140/98, od 4. 8.1998. . Bilten 2/98 43)
16. Doprinosi
Radnik nije aktivno legitimiran da zahtijeva isplatu
Doprinosi iz radnog odnosa
Radnik nema aktivnu legitimaciju kod uplate doprinosa
Članak 4. i 5. Zakona o doprinosima
RADNIK NIJE OVLAŠTEN DA U PARNICI ZAHTIJEVA UPLATU DOPRINOSA IZ
RADNOG ODNOSA U KORIST FONDA MIROVINSKOG OSIGURANJA.
Iz obrazloženja: Pravilno su sudovi postupili kada su odbili tužbeni zahtjev za uplatu
doprinosa iz radnog odnosa, ne samo za razdoblje iza prestanka radnog odnosa, već i za
vrijeme njegova trajanja za koje je tužitelju isplaćena naknada, jer u sustavu obveznog
osiguranja to nije obaveznopravni odnos između tužitelja i tuženika, već između tuženika
kao poslodavca i nadležnog zavoda, odnosno fonda mirovinskog osiguranja, koji je
uređen posebnim zakonom i sa posebnim izvansudskim postupkom naplate. Doprinosi za
mirovinsko osiguranje prihod su navedenog fonda kao pravne osobe, a tuženik kao
poslodavac je obveznik uplate doprinosa, pa tužitelj nije ni aktivno legitimiran zahtijevati
plaćanje novčane obveze u korist fonda kao treće osobe.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH, Rev.154/99, od 23. 12.2000. . Bilten 1/00)
17. Naknada štete
Ne obuhvata naknadu za topli obrok i kada je radni odnos nezakonito prestao
Topli obrok
Radniku ne pripada pravo na naknadu za topli obrok i kada je radni odnos nezakonito
prestao
Član 155. i 185. Zakona o obligacionim odnosima
U NAKNADU ŠTETE ZBOG NEZAKONITOG PRESTANKA RADNOG ODNOSA NE
URAČUNAVA SE NAKNADA ZA TOPLI OBROK.
Iz obrazloženja: Prema utvrđenju nižestepenih sudova pravomoćnom presudom
prvostepenog suda poništeno je rješenje tužene o prestanku radnog odnosa tužitelju, isti
je vraćen na posao dana 1.7.1998. godine, ali mu nije isplaćen lični dohodak za vrijeme
koje nije radio (od 1.7.1996. do 1.7.1998. godine) kao i naknada za topli obrok. Visinu
naknade ličnog dohotka i naknade za topli obrok prvostepeni sud je utvrdio na osnovu
nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke, i na osnovu toga pravilno izveo zaključak, da
je tuženi kao donosilac nezakonitog rješenja o prestanku radnog odnosa dužan
nadoknaditi štetu. Međutim, pri odlučivanju o tome šta je, u konkretnom slučaju, naknada
kojom će se tužiteljeva materijalna situacija dovesti u ono stanje u kome bi se nalazila da
nije doneseno nezakonito rješenje o prestanku radnog odnosa, nižestepeni sudovi su
pogrešno postupili kad su kao zaradu smatrali i naknadu za topli obrok. Naknada za
topli obrok nije "zarada" i pripada radniku samo za vrijeme rada (isplaćuje se iz sredstava
poslovanja za poboljšanje uvjeta rada), a kad radnik ne radi (godišnji odmor, privremena
spriječenost za rad i sl.) nema pravo na bilo koju naknadu za poboljšanje uvjeta rada, pa
tako ni na naknadu za topli obrok, jer nije bio izložen uvjetima rada i nije nastupila
promjena u njegovoj materijalnoj situaciji.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj Rev186/99 od 14. 10.1999. . Bilten 1/00 52)
18. Sporazum međudržavni o osiguranju u slučaju nezaposlenosti
Pravo našeg građanina koji je u Njemačkoj prijavljen kao nezaposlen da prima novčanu
naknadu za vrijeme nezaposlenosti od našeg zavoda za zapošljavanje
Članovi 7. i 8. stav 2. tačka c) Sporazuma između SFRJ i Savezne Republike Njemačke o
osiguranju u slučaju nezaposlenosti
ZAPOSLENIK KOJI JE U NJEMAČKOJ OSTAO NEZAPOSLEN IMA PRAVO NA
NOVČANU NAKNADU ZA VRIJEME NEZAPOSLENOSTI OD NAŠEG ZAVODA ZA
ZAPOŠLJAVANJE SAMO AKO ISPUNJAVA USLOVE PROPISANE SPORAZUMOM
IZMEĐU DRŽAVA UGOVORNICA ZA DAVANJE TE NAKNADE I AKO JE U ROKU OD
ŠEST NEDJELJA OD DANA PRESTANKA RADNOG ODNOSA ILI PRIMITKA DAVANJA
ZA SLUČAJ NEZAPOSLENOSTI U PRVOJ DRŽAVI UGOVORNICI, POSTAVIO
ZAHTJEV ZA DAVANJE U DRUGOJ DRŽAVI UGOVORNICI (DRŽAVI BOSNI I
HERCEGOVINI), PRI ČEMU SE NAVEDENI ROK NE MOŽE RAČUNATI OD NEKOG
DRUGOG DOGAĐAJA.
Iz obrazloženja: Odredbama člana 8. stav 2. tačka C (v) u vezi sa članom 7. Sporazuma
zaključenog između bivše SFRJ i Savezne republike Njemačke o osiguranju u slučaju
nezaposlenosti ("Službeni list SFRJ", 9/69), koji je prihvatila i BiH, propisano je da radnik
ima pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti ako je u roku od šest nedjelja,
računajući od dana prestanka radnog odnosa ili primitka davanja za slučaj nezaposlenosti
u prvoj državi ugovornici, postavio zahtjev za davanje u drugoj državi ugovornici.
U postupku koji je prethodio donošenje osporenog rješenja, uvidom u obrazac Av/BiH
Ureda za rad Hamburg o vremenu tužiteljičinog zaposlenja koje podliježe plaćanju
doprinosa i o primanjima naknade za slučaj nezaposlenosti, utvrđeno je da je ona provela
na radu u periodu od 8.2.1993. do 4.6.1998.godine, kada joj je radni odnos prestao, a da
je zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti podnijela
prvostepenom organu dana 7.10.1998.godine, dakle nakon isteka šest nedjelja (42 dana),
pa su upravni organi pravilno odlučili kada su konačno u upravnom postupku odbili njen
zahtjev za priznavanje navedenog prava. Pri tome su pravilno ocijenili neosnovanim njen
prigovor da se rok za podnošenje zahtjeva za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za
vrijeme privremene nezaposlenosti trebao uračunati nakon zaključenja porodiljskog
bolovanja, tj. od 19.9.1998.godine, budući da joj je radni odnos prestao prije toga, jer iz
pomenutog obrasca potvrde Ureda za rad Hamburg proizilazi da joj je radni odnos
prestao 4.6.1998. godine, a odredbama člana 8. stav 2.c (v) pomenutog Sporazuma nije
određeno da rok za podnošenje zahtjeva za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti
teče i od dana zaključenja bolovanja. S obzirom na to, a kako tužiteljica u tužbi i ne tvrdi
da joj radni odnos nije prestao onda kada su to utvrdili upravni organi, kao što ne tvrdi ni
da je nakon toga primala naknadu za vrijeme nezaposlenosti u prvoj državi ugovornici,
sud je našao da je osporeno rješenje zakonito, a tužba neosnovana, pa ju je odbio
primjenom člana 38. stav 2. Zakona o upravnim sporovima.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, U.1046/00, od 9. 3. 2001. . Bilten 1/01 57)
19. Radni odnos
Status zaposlenika upućenog na vremenski neplaćeno odsustvo
Članak 143., 143a. i 144. Zakona o radu
PO PROPISIMA KOJI SU VAŽILI DO STUPANJA NA SNAGU ZAKONA O RADU, NE
MIRUJU PRAVA IZ RADNOG ODNOSA ZAPOSLENIKU KOJI JE BEZ ZAHTJEVA
UPUĆEN NA NEPLAĆENO ODSUSTVO, POGOTOVO KADA TRAJANJE TAKVOG
ODSUSTVA VREMENSKI NIJE ODRE\ENO, PA TAKVOM ZAPOSLENIKU NE PRIPADA
PRAVO VRATITI SE NA POSAO PO ČLANKU 144. ZAKONA O RADU.
Iz obrazloženja: Po odredbama člana 144. Zakona o radu, pravo da se vrate na rad imaju
uposlenici čiji radni odnos miruje, u skladu sa propisima koji su važili do stupanja na
snagu ovog zakona. Do stupanja na snagu ovog zakona na teritoriji Federacije
primjenjivao se Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa (preuzet kao republički
zakon) i Zakon o radnim odnosima ("Službeni list SRBiH", broj 20/90). Oba ova zakona
primjenjivala su se na osnovu člana 1. Uredbe o radnim odnosima na području HZ HB za
vrijeme rata ili neposredne ratne opasnosti ukoliko navedenom Uredbom nije drugačije
određeno ("Narodni list HZ HB", broj 9/92), na teritoriji sjedišta tuženika. Po navedenim
propisima, a prije svega po članu 21. Zakona o radnim odnosima, odsustvo radnika sa
rada bez naknade je uređeno na način da to pravo ostvaruje radnik u slučajevima, pod
uvjetima i u trajanju utvrđenim općim aktom. Prema sadržaju rješenja koje je priloženo
spisima ovoga predmeta, o neplaćenom odsustvu tužitelja nije odlučeno na njegov
zahtjev, trajanje neplaćenog odsustva nije vremenski ograničeno pa se i po ocjeni ovoga
suda tužitelj ne može smatrati uposlenikom kome radni odnos miruje po osnovu člana 21.
Zakona o radnim odnosima koji se primjenjivao u vrijeme donošenja rješenja tuženika, pa
mu zato ne pripada pravo da se vrati na rad po osnovu člana 144. Zakona o radu. Zato su
nižestupanjski sudovi izveli pravilan zaključak da tužitelj nema pravo zahtijevati da se po
osnovu člana 144. Zakona o radu vrati na rad kod tuženika već da ima prava zaposlenika
na čekanju po osnovu člana 143. navedenog zakona o kojima odlučuje nadležno tijelo
kantona, kojem se po osnovu člana 50. (član 143a) Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o radu ustupaju zahtjevi podneseni sudu.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev.106/01, od 18. 5. 2001. Bilten 1/01 47).
20. Rješenja kantonalne i federalne komisije za primjenu člana 143. Zakona o radu
Odluke federalne i kantonalne Komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu
nemaju karakter upravnog akta i ne podliježu preispitivanju u upravnom sporu
Članovi 4., 9. i 26. stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima
Članovi 101. stav 1, 103. st. 3, 4. i 5., 104., 143., 143a., 143b. i 143c. Zakona o radu
Članovi 1., 2., 28., 58., 196. tačka 6., te 425. do 429. Zakona o parničnom postupku
ODLUKE FEDERALNE ODNOSNO KANTONALNE KOMISIJE ZA IMPLEMENTACIJU ČLANA
143. ZAKONA O RADU NEMAJU PRAVNI KARAKTER UPRAVNOG AKTA I NE PODLIJEŽU
SUDSKOM PREISPITIVANJU U UPRAVNOM SPORU NEGO U PARNIČNOM POSTUPKU
PRED MJESNO NADLEŽNIM OPĆINSKIM SUDOM, ZBOG ČEGA TUŽBU KOJOM JE
POKRENUT UPRAVNI SPOR PROTIV TIH ODLUKA TREBA ODBACITI.
Iz obrazloženja: Tužbom se osporava zakonitost rješenja Kantonalne komisije za
implementaciju člana 143. Zakona o radu HNK Mostar broj UP/I06347141/00 od 08.
02. 2001. godine, protiv kojeg je tužiteljica izjavila žalbu Federalnoj komisiji za
implementaciju člana 143. Zakona o radu, kao drugostepenom organu, i prije nego je ta
komisija donijela odluku o žalbi, podnijela tužbu ovom sudu radi ostvarivanja i zaštite
svojih prava iz radnog odnosa.
Podnesenom tužbom ne može se pokrenuti upravni spor protiv tužene drugostepene
komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu u predmetnoj pravnoj stvari,
nezavisno od činjenice da li se tužbom osporava konačna odluka prvostepene ili
drugostepene komisije za implementaciju čl. 143. Zakona o radu ili odluka koja nije
postala konačna, s obzirom da se odlukama tih komisija ne rješava o pravu ili obavezi
tužiteljice u nekoj upravnoj stvari, nego o njenim pravima iz radnog odnosa sa
poslodavcem kao privrednim subjektom (.Aluminij. d.d. Mostar) i obavezama poslodavca
prema njoj, kao zaposleniku na čekanju.
Postupak ostvarivanja i zaštite prava zaposlenika koja su sporna određen je pravilima
parničnog postupka, na osnovu kojih općinski sudovi, kantonalni sudovi i Vrhovni sud
Federacije BiH raspravljaju i odlučuju, između ostalih sporova, i o sporovima iz radnih
odnosa. U parničnom postupku navedeni redovni sudovi sude u granicama svoje stvarne
nadležnosti, koja je određena Zakonom o parničnom postupku (ZPP) ili drugim zakonom
Federacije, odnosno zakonom kantona, kao i mjesne nadležnosti, koja se u sporovima iz
radnih odnosa u kojima je tužiteljica zaposlenik određuje, pored suda koji je opće mjesno
nadležan za tuženog, i na sudove posebne mjesne nadležnosti sud na čijem se
području rad obavlja ili se obavljao, odnosno morao obavljati, te sud na čijem je području
zasnovan radni odnos. Prema tome, stvarno i mjesno nadležni sudovi sporove iz radnih
odnosa vode i o njima odlučuju po općim pravilima parničnog postupka, uz izuzetak koji
se odnosi na hitnost rješavanja tih sporova, donošenje privremenih mjera, paricioni rok i
rok za žalbu. Sve naprijed izloženo proizilazi iz odredaba članova 1., 2., 28., 58. te 425.
do 429. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i
3/99). Odredbama člana 32. stav 2. Zakona o sudovima HNK ("Službene novine HNK",
broj 5/98) propisana je stvarna nadležnost općinskih sudova za suđenje u prvom stepenu
u radnim sporovima, a takve odredbe sadrže i zakoni o sudovima ostalih kantona u
Federaciji.
O pravima i obavezama zaposlenika vansudskim putem odlučuje poslodavac ili drugo
ovlašteno lice određeno statutom ili aktom o osnivanju, ili pak organi za mirno rješavanje
radnih sporova (mirovno vijeće, arbitraža), kada je to predviđeno kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili sporazumom poslodavca i zaposlenika, što proizilazi iz odredaba čl.
101. st. 1., čl. 103. st. 4. i čl. 104. Zakona o radu ("Službene novine Federacije BiH", br.
43/99 i 32/00). Prelaznim i završnim odredbama članova 143., 143a., 143b., i 143c. tog
zakona posebno je regulisan pravni status zaposlenika na čekanju posla, njihova prava iz
radnog odnosa, prestanak radnog odnosa i prava koja im u tom slučaju pripadaju, te
organi pred kojima će ostvariti vansudskim putem navedena prava iz radnog odnosa
(prvostepena kantonalna i drugostepena federalna komisija za implementaciju čl. 143.
ZR), kao i postupak za ostvarenje tih prava. Tim postupkom su predviđene dvije moguće
pravne situacije u kojima se mogu naći zaposlenici na čekanju posla. Prva je, kada
poslodavac povrijedi pravo zaposlenika (svojom odlukom ili faktičkim postupanjem) i
zaposlenik podnošenjem žalbe prvostepenoj kantonalnoj komisiji zahtijeva zaštitu i
ostvarenje povrijeđenog prava, te, u slučaju da nije zadovoljan njenim rješenjem, isti
zahtjev ostvaruje izjavljivanjem žalbe drugostepenoj federalnoj komisiji (čl. 143a. st. 1. i 2.
ZR). Druga pravna situacija je, kada se između zaposlenika i poslodavca pred nadležnim
općinskim sudom već vodi radni spor o istim pravima naprijed navedenim, u kojem slučaju
je sud dužan da rješenjem prekine parnični postupak na osnovu člana 196. tač. 6. Zakona
o parničnom postupku u vezi sa čl. 143a. stav 4. Zakona o radu i zahtjev ustupi na
nadležno postupanje kantonalnoj komisiji. Odluke federalne odnosno kantonalne komisije
su prema čl. 143c. stav 2. tač. 1. Zakona o radu, konačne i podliježu sudskom
preispitivanju u skladu sa zakonom. Ovakvim zakonskim odredbama nije eksplicitno
propisano kada navedene odluke postaju konačne, koji sudovi vrše preispitivanje
njihove zakonitosti u skladu sa važećim zakonom, i u kojem roku.
Radi pravilnog rješenja ovog pitanja, prije svega valja istaći da su pomenute komisije
ustanovljene Zakonom o radu sa ciljem efikasnijeg rješavanja zahtjeva zaposlenika na
čekanju posla za ostvarenje prava iz radnog odnosa i po osnovu rada i tim zakonom
propisan postupak, kojeg se moraju pridržavati pri odlučivanju. Stoga one nisu organi koje
ima u vidu čl. 4 Zakona o upravnim sporovima, niti je postupak koji provode po propisima
o radnim odnosima upravni postupak, nego se radi o organima i postupku koji su
svojevrsni (sui generis) i koji se prvi put pojavljuju u radnopravnom zakonodavstvu, pa su
specifični (osobeni) i u odnosu na dosadašnje organe i njihov postupak za vansudsko
rješavanje radnih sporova (mirovna vijeća i arbitraže). Pored toga, odredbama Zakona o
radu, koje regulišu radnopravni status zaposlenika na čekanju posla (čl. 143., 143a., 143b.
i 143c. ZR), kao ni drugim odredbama tog zakona ili podzakonskim aktima donesenim na
osnovu istog zakona, nije propisano da će federalna odnosno kantonalne komisije voditi
postupak po pravilima upravnog postupka i da se protiv njihovih konačnih odluka može
pokrenuti i voditi upravni spor, nego je određeno da njihove konačne odluke podliježu
sudskom preispitivanju u skladu sa zakonom (čl. 143c. ZR).
Iz prednjeg se može zaključiti da navedene komisije odlučuju o zahtjevima zaposlenika
koji se odnose na njihova prava iz čl. 143. st. 1. i 2. ZR u postupku koji je određen tim
zakonom i da njihove odluke sve dok ne postanu konačne u tom postupku, ne podliježu
bilo kakvom, pa ni sudskom preispitivanju. Pošto se radi o odlukama kojima se rješava o
pravima zaposlenika, koja u odnosu na poslodavca predstavljaju njegove obaveze,
preispitivanje konačnih odluka federalne odnosno kantonalnih komisija može u skladu sa
važećim Zakonom o radu i Zakonom o parničnom postupku uslijediti podnošenjem
prijedloga za nastavak prekinutog parničnog postupka ili podnošenjem tužbe ako ranije
nije pokrenut radni spor od strane zaposlenika koji nije zadovoljan konačnom odlukom
komisije, u rokovima predviđenim čl. 103. st. 3., 4. i 5. Zakona o radu, sve zavisno od
pravne situacije zaposlenika na čekanju posla, što je naprijed izloženo. Sudsko
preispitivanje tih odluka ne može se vršiti ni korištenjem vanrednih pravnih sredstava u
parničnom postupku: revizije, zahtjeva za zaštitu zakonitosti ili ponavljanja postupka, jer
se ova pravna sredstva mogu izjavljivati, odnosno podnositi, samo protiv pravosnažnih
sudskih odluka (čl. 364. st. 1., 383. st. 1. i 391. ZPP), pa ostaje kao jedina zakonska
mogućnost da se konačne odluke komisija preispitaju u radnom sporu pred
nadležnim redovnim sudovima.
Kako se u predmetnoj pravnoj stvari odlučuje o pravima iz radnog odnosa u postupku
propisanom Zakonom o radu i pred organima koje uspostavlja taj zakon, osporeni akt tih
organa, nezavisno od činjenice da li je ili nije konačan, nema karakter upravnog akta
protiv koga se može voditi upravni spor u smislu čl. 9. Zakona o upravnim sporovima
(upravni akt je akt kojim nadležni organ iz čl. 4. ZUSa rješava o izvjesnom pravu ili
obavezi građanina ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari), što je naprijed detaljno
obrazloženo, pa je sud, primjenom čl. 26. st. 1. tač. 2. istog zakona, tužbu tužiteljice
odbacio.
(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, U.388/01, od 13.12.2001. i U.4092/01, od 20.12.2001. Bilten 2/01 . 57)
RADNO PRAVO
IZ PRAKSE KANTONALNOG SUDA U SARAJEVU
20. Porodiljsko odsustvo naknada plaće
Član 23. Zakona o radnim odnosima RBiH
Član 7. Privremene odluke o naknadi plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad
Član 47. stav 3. i 56. Zakona o zdravstvenom osiguranju
Član 25. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti obitelji s djecom
NAKNADA PLAĆE ZA VRIJEME PRIVREMENE SPRIJEČENOSTI ZA RAD ZBOG

PORODILJSKOG ODSUSTVA
Iz obrazloženja: Prvostepeni sud je utvrdio da je tužiteljica bila radnik tužene u radnom
odnosu na neodređeno vrijeme počev od 1. 7.1997. godine i ostvarila je prosječan lični
dohodak, prije stupanja na trudničko bolovanje u iznosu od 130,00 KM. Nakon utvrđenja
pojedinih činjenica prvostepeni sud je cijenio da tužiteljici pripada pravo na naknadu plaće
za vrijeme trudničkog bolovanja i to u trajanju od šest mjeseci i za to vrijeme joj dosudio tu
naknadu i o tome dao razloge, a sa viškom tužbenog zahtjeva je odbio. Rok od šest
mjeseci je utvrdio na osnovu Privremene odluke o naknadi plaće za vrijeme privremene
spriječenosti za rad.
Ocjenjujući prednje stanovište prvostepenog suda ovaj sud je ocijenio da je članom 23.
Zakona o radnim odnosima RBiH propisano da za vrijeme trudnoće i porođaja radnica
ima pravo na porodiljsko odsustvo od jedne godine, a koji se na ovaj slučaj primjenjuje.
Članom 7. privremene odluke o naknadi plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad
(.Sl. novine Kantona Sarajevo., broj 15/99) ne skraćuje se dužina porodiljskog odsustva
(član 47. stav 3. i član 56. Zakona o zdravstvenom osiguranju), ali se skraćuje vrijeme
naknade za trudničko bolovanje u trajanju od šest mjeseci što je u skladu sa odredbom
člana 25. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obitelji s djecom (.Sl. novine
Kantona Sarajevo., broj 15/98). Zato je ovaj sud ocijenio da žalba tužiteljice nije
osnovana.
(Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu Bilten sudske prakse Kantonalnog suda u Sarajevu broj 1/2003,
strana 18)
PARNIČNI POSTUPAK
IZ PRAKSE VRHOVNOG SUDA FEDERACIJE BiH
Radni spor
Revizija nije dopuštena ni u statusnim radnim sporovima ako nije u tužbi označena
vrijednost preko 15.000 KM
Član 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku
U STATUSNIM RADNIM SPOROVIMA REVIZIJA JE DOPUŠTENA SAMO KADA
TUŽITELJ U TUŽBI OZNAČI VRIJEDNOST SPORA PREKO 15.000 KM
Iz obrazloženja: Presudom drugostepenog suda odbijena je žalba tužitelja i potvrđena
prvostepena presuda, kojom je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom da se poništi
rješenje o prestanku radnog odnosa i tuženom naloži da ga rasporedi na poslove KV
kamenoklesara.
Blagovremeno izjavljenom revizijom ovu presudu pobija tužitelj.
Revizija nije dopuštena.
Po odredbama člana 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku (.Službene novine
Federacije BiH., broj 42/98), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, revizija nije
dopuštena u radnom sporu u kojem se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu
ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naveo u tužbi ne prelazi 15.000 KM.
Tužitelj u tužbi nije označio vrijednost spora. Kada tužitelj u tužbi ne označi vrijednost
spora ne može se koristiti pravom na reviziju, jer i u takvom slučaju vrijednost spora nije
označena preko iznosa iz člana 364. stav 3. ZPP koji je propisan kao uvjet za izjavljivanje
revizije. Iz izloženih razloga revizija je odbačena kao nedopuštena na osnovu čl. 371 i
374. Zakona o parničnom postupku.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev.92/01, od 18. 5. 2001. . Bilten 1/01 15).
IZ PRAKSE VRHOVNOG SUDA BiH RANIJEG
Procesna pitanja Sudska praksa iz oblasti radnih odnosa
O zahtjevu za naknadu štete zbog povrede na radu, ali van radnog odnosa, odlučuje
redovni sud.
(Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, R.30/89, od 29. 2.1989. Bilten Vs BiH 1/89 . 94)
Redovni sud je nadležan da odlučuje o zahtjevu za ispunjenje obaveze iz ugovora o

životnom osiguranju zbog nesreće na poslu.
U PARNICI PO TUŽBI DRUŠTVENOG PRAVNOG LICA PROTIV ORGANIZACIJE

UDRUŽENOG RADA I NJENOG RADNIKA RADI NAKNADE ŠTETE KOJU JE RADNIK
PROUZROKOVAO NA RADU DRUGOJ ORGANIZACIJI UDRUŽENOG RADA
(TUŽITELJICA) SUDI SE PO PRAVILIMA U POSTUPKU U PRIVREDNIM SPOROVIMA.
Iz obrazloženja: Prema odredbi iz člana 491. Zakona o parničnom postupku, pravila o
postupku u privrednim sporovima primjenjuju se i kada u sporu, pored lica iz člana 489.
tačka 1. i člana 491. Zakona o parničnom postupku, kao suparničari iz člana 196. stav 1.
tačka 1. tog zakona učestvuju druga fizička i pravna lica. U konkretnoj pravnoj stvari,
pored tužene organizacije udruženog rada učestvuje kao suparničar na pasivnoj strani i
radnik te organizacije udruženog rada, koji je po navodima tužbe prouzrokovao
predmetnu štetu na radu (član 170. Zakona o obligacionim odnosima).
S obzirom na izloženo proizilazilo bi da obaveze tuženih potiču iz istog činjeničnog i
pravnog osnova, odnosno da se radi o materijalnom suparničarstvu iz člana 196. stav 1.
tačka 1. Zakona o parničnom postupku, i da prema tome u ovoj pravnoj stvari, u smislu
člana 491. Zakona o parničnom postupku, treba primijeniti pravila po kojima se postupa u
privrednim sporovima.
UPRAVNO PRAVO
Upravni postupak
1. Mjerodavno pravo za radnike poslovne jedinice strane pravne osobe
Članak 19. i 20. točka 19. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih
zemalja u određenim odnosima
NA RADNE ODNOSE UPOSLENIKA U POSLOVNIM JEDINICAMA ČIJE JE SJEDIŠTE
U NAŠOJ DRŽAVI, PRIMJENJUJE SE PRAVO DRŽAVE SJEDIŠTA PRAVNE OSOBE U
ČIJEM SASTAVU SE NALAZI POSLOVNA JEDINICA, AKO UGOVOROM O RADU
NJEGOVA PRIMJENA NIJE ISKLJUČENA.
Iz obrazloženja: Nije u ovoj parnici sporno među strankama da je sjedište tužene stranke
u Republici Hrvatskoj, a njezine poslovne jedinice u kojoj je tužitelj radio na radnom
mjestu vozača, u općini Livno, dakle u našoj zemlji. Sporno je međutim, da li se na radni
odnos tužitelja treba primijeniti pravo Republike Hrvatske kao pravo sjedišta tužene ili
domaće pravo, kao pravo sjedišta njezine poslovne jedinice u kojoj je tužitelj radio.
Ovo sporno pitanje nižestupanjske presude pravilno su riješile, opredijelivši se za
primjenu prava Republike Hrvatske. Naime, parnične stranke su u tijeku 1996. godine, na
temelju članka 8. Zakona o radu Republike Hrvatske, sklopile ugovor o radu na
neodređeno vrijeme i na taj način bez dvojbe po članku 19. Zakona o rješavanju sukoba
zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima izabrale pravo Republike
Hrvatske kao mjerodavno pravo za sve odnose (prava i obveze) koji nastanu za vrijeme
trajanja ugovora o radu, kao i u pogledu njegova prestanka.
Primjena prava Republike Hrvatske došla bi u obzir sve i kada iz ugovora o radu ne bi
proizilazilo postojanje sporazuma stranaka o tome pitanju, a nemogućnost primjene
postojala bi samo kada bi ugovorom bila izričito isključena, odnosno kada bi bilo
ugovoreno neko drugo mjerodavno pravo. Ovo stoga što se u ovoj parnici radi o
statusnom sporu, odnosno o sporu da li je na zakonit način tužitelju prestalo svojstvo
uposlenika kod tužene, a ne o imovinskom sporu iz ugovora o radu na kojeg bi se po
članku 20. točka 19. Kolizionog zakona, moralo primijeniti domaće pravo, budući je tužitelj
rad obavljao u poslovnoj jedinici koja se nalazi u našoj zemlji.
(Rješenje Vrhovnog suda FBiH Rev.11/00, od 30. 3.2000. . Bilten 1/00 51)
2. Nostrifikacija i ekvivalencija obrazovnih isprava
Diploma o završenom fakultetu, završen u drugoj državi
Pravosudni ispit položen u drugoj državi
Član 10. stav 2. Zakona o nostrifikaciji i ekvivalenciji obrazovnih isprava Županije
Posavske
Član 26. Stav 2. Zakona o pravosudnom ispitu
NOSTRIFIKACIJU I EKVIVALENCIJU OBRAZOVNIH ISPRAVA DIPLOME O
ZAVRŠENOM FAKULTETU, NADLEŽNO MINISTARSTVO ŽUPANIJE KANTONA NE
MOŽE IZVRŠITI PRAVNO VALJANO BEZ PRIBAVLJENOG MIŠLJENJA NADLEŽNOG
FAKULTETSKOG VIJEĆA. ISTO TAKO NADLEŽNO FEDERALNO MINISTARSTVO
PRAVDE NE MOŽE VALJANO PRIZNATI PODNOSIOCU ZAHTJEVA PRAVOSUDNI
ISPIT POLOŽEN PO PROPISIMA DRUGE DRŽAVE SA KOJOM FEDERACIJA BOSNE I
HERCEGOVINE NEMA ZAKLJUČEN SPORAZUM KOJIM BI BIO PROPISAN
RECIPROCITET U PRIZNAVANJU TOG ISPITA, PA SE NA OSNOVU OBRAZOVNIH
ISPRAVA DRUGIH DRŽAVA SA TAKVIM NEDOSTACIMA NE MOGU U FEDERACIJI
OSTVARITI PRAVA KOJA IZ NJIH INAČE PROIZILAZE.
Iz obrazloženja: Naime, prema odredbi člana 10. stav 2. Zakona o nostrifikaciji i
ekvivalenciji obrazovnih isprava Županije Posavske (.Službeno glasilo Županije
Posavske., broj 7/98) donesenog u skladu sa članom 4. poglavlja III. Ustava Fedecije
Bosne i Hercegovine (.Službene novine Federacije BiH., broj 1/94) . ekvivalenciju
obrazovnih isprava o završenom višem, odnosno visokom obrazovanju, te o dijelovima
toga obrazovanja obavlja Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa županije
kantona uz obavezu pribavljanja mišljenja nadležnog fakultetskog vijeća.
U konkretnom slučaju rješenje o nostrifikaciji i ekvivalenciji obrazovnih isprava, kojim je
nostrificirana diploma tužiteljice o završenom pravnom fakultetu u Z. . Republika H.
donijelo je Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa Županije Posavske u O. dana
6. 10. 1999.godine, ali nije prethodno pribavilo mišljenje nadležnog fakultetskog vijeća na
što ga je obavezivala odredba člana 10. stav 2. Zakona o nostrifikaciji i ekvivalenciji
obrazovnih isprava Županije Posavske, što su upravni organi utvrdili uvidom u to rješenje,
pa su pravilno zaključili da navedeno rješenje nije pravno valjano.
Što se tiče nostrifikacije uvjerenja o položenom pravosudnom ispitu izdatom dana
29.6.1999.godine od Ministarstva pravosuđa R. H., prema kojem je S.H. položila
pravosudni ispit u Z. dana 13. 9. 1997.godine, tužiteljica je dostavila uvjerenje Federalnog
ministarstva pravde S. od 29. 9.1999.godine, prema kojem, uvjerenje Ministarstva
pravosuđa R. H. da je S.H. položila pravosudni ispit ima istu dokaznu snagu na teritoriji
Federacije Bosne i Hercegovine. Međutim, organi uprave u svojim rješenjima smatraju da
ovakvim uvjerenjem Federalnog ministarstva pravde S. nije nostrificirano uvjerenje
Ministarstva pravosuđa R. H. da je tužiteljica položila pravosudni ispit u Zagrebu dana 13.
9.1997.godine, što i ovaj sud smatra pravilnim stavom, jer se ne radi o nostrifikaciji
uvjerenja o položenom pravosudnom ispitu. Odredbom člana 26. stav 2. Zakona o
pravosudnom ispitu (.Službene novine FBiH., br. 2/95 i 35/98) propisano je da o
priznavanju pravosudnog ispita položenog po propisima drugih zemalja odlučuje
Federalno ministarstvo pravde, rukovodeći se načelom reciprociteta, pa kako do danas
nije donesen sporazum između R. H. i Bosne i Hercegovine odnosno Federacije Bosne i
Hercegovine kojim bi bio propisan reciprocitet za priznavanje pravosudnog ispita, to
tužiteljica nije ni mogla nostrificirati uvjerenje o pravosudnom ispitu položenom u
Republici H.
Iz izloženog proizilazi da tužiteljica nije dostavila nostrificiranu diplomu Pravnog fakulteta
u Z., kao ni nostrificirano uvjerenje o položenom pravosudnom ispitu u Z., pa su organi
uprave pravilnom primjenom materijalnog prava odbili njen zahtjev za upis u imenik
advokata BiH.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, U.1174/00, od 12. 4. 2001. . Bilten 1/2001 55)
Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1335/05,
rješavajući apelaciju Mersije Kondžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,
člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
(«Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Seada Palavrić, sutkinja
na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Mersije Kondžić, podnesena protiv
Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-948/04 od 16. maja 2005. godine.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim

novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske»
i «Službenom glasniku Brčko Distrikta BiH».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Mersija Kondžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradačca, koju zastupa Bedrudin M.

Halilović, advokat iz Gradačca, podnijela je 14. juna 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne
i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u
daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-948/04 od 16. maja 2005. godine. Apelantica je dopunila
apelaciju 6. jula 2005. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i
učesnika u postupku, DD «Trgocentar» Gradačac (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 19. jula
2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 29. jula 2005. godine, a tuženi 2. augusta 2005.
godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 18. novembra
2005. godine dostavljeni apelantici.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom

sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Presudom Općinskog suda u Gradačcu broj P-52/03 Rs od 30. aprila 2004. godine usvojen je
apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se poništi odluka tuženog o prestanku radnog
odnosa, te da mu se naloži da apelanticu vrati na posao i uspostavi joj prava iz radnog odnosa,
počevši od 1. decembra 2001. godine. Prvostepeni sud je, iz izvedenih dokaza, utvrdio da je
apelantica bila dugogodišnja radnica kod tuženog, te da joj je na osnovu Rješenja broj 03-575/01
od 16. novembra 2001. godine prestao radni odnos 30. novembra 2001. godine, sa pravom na
otpremninu u iznosu do 1.733,42 KM. Međutim, prvostepeni sud je zaključio da ova odluka
tuženog nije zakonita. Obrazlažući takav stav, prvostepeni sud je naveo da je tuženi donio Program
zbrinjavanja viška zaposlenika (u daljnjem tekstu: Program) tuženog 16. novembra 2001. godine,
dakle prije nego što je doneseno rješenje o prestanku radnog odnosa apelantici. U tom programu
tuženi je naveo da je, zbog «objektivnih razloga rata i ratnih dejstava veliki broj poslovnih prostora
i robe uništen, tako da je u toku 2001. godine od 134 radnika stvarno radilo 27 radnika, dok je 107
radnika bilo na čekanju».
7. U ovom Programu, kako je sud utvrdio, tuženi je odredio i broj radnika koji će se pojaviti kao
višak, ukupno njih 114. Također, prvostepeni sud je utvrdio da Program nudi mogućnost nalaženja
zaposlenja kod drugog poslodavca, kroz izdavanje poslovnih prostorija u zakup, ali da nije
predvidio mogućnost prekvalifikacije ili dokvalifikacije, već navodi da «u dioničkom društvu
nema drugih radnih mjesta za kojima bi postojala potreba, a na koja bi se eventualno rasporedili
zaposlenici koji bi se dokvalifikovali ili prekvalifikovali». Također, prvostepeni sud konstatuje da
Pravilnikom o radu tuženog nije predviđeno mjesto plana i analize na kojem je radila apelantica,
ali je predviđeno mjesto šefa računovodstva, za koje apelantica ispunjava uvjete koji se tiču
stručne spreme i radnog iskustva, ali nema neophodan certifikat za samostalnog knjigovođu. Na
osnovu svega toga, prvostepeni sud je zaključio da je tuženi mogao zbrinuti apelanticu kroz
odgovarajuću mjeru zbrinjavanja, i to dokvalifikacijom, «čime bi joj se omogućilo da i ona stekne
certifikat za samostalnog knjigovođu, a što bi joj omogućilo da obavlja poslove šefa
računovodstva». U prilog tome sud je naveo i da je ove poslove tuženi povjerio knjigovodstvenom
servisu, što ukazuje da mu je šef računovodstva «prijeko potreban u poslovanju».
8. Kantonalni sud je Presudom broj Gž-948/04 od 16. maja 2005. godine uvažio žalbu tuženog i
preinačio prvostepenu presudu tako da je odbio apelanticin tužbeni zahtjev. U obrazloženju svoje
odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio da tuženi nije, zbog specifične
djelatnosti, predvidio u Programu potrebu ni mogućnost prekvalifikacije i dokvalifikacije
zaposlenika. S obzirom na to, Kantonalni sud smatra da prvostepeni sud zauzima pogrešno pravno
stanovište da je apelantica mogla i trebala biti zbrinuta dokvalifikacijom. Kantonalni sud dalje
obrazlaže da Program po svojoj pravnoj prirodi, a prema čl. 98. i 99. Zakona o radu, predstavlja
opći akt poslodavca, pa dakle i materijalno pravo koje se ima primijeniti u konkretnom slučaju.
Stoga se, prema mišljenju Kantonalnog suda, prvostepeni sud «neovlašteno upustio u ispitivanje
valjanosti navedenog Programa». Također, Kantonalni sud navodi da se zakonitost i pravilnost
osporene odluke tuženog o prestanku radnog odnosa apelantici ne može dovesti u pitanje ni sa
aspekta primjene drugih normi materijalnog prava, tj. izmijenjene odredbe člana 98. Zakona o
radu, budući da nije sporno da kod tuženog nije formirano vijeće zaposlenika, niti su se radnici
organizovali u sindikat. Stoga se tuženi objektivno nije ni mogao konsultovati sa vijećem
zaposlenika ili sindikatom prije otkazivanja ugovora o radu višku zaposlenika.
IV. Relevantni propisi
9. U Zakonu o radu («Službene novine Federacije BiH» br. 43/99 i 32/00) relevantne odredbe
glase:
«Član 25.
Poslodavac može, u skladu sa potrebama rada, omogućiti zaposleniku obrazovanje,
osposobljavanje i usavršavanje za rad.
Zaposlenik je obavezan, u skladu sa svojim sposobnostima i potrebama rada, obrazovati se,
osposobljavati i usavršavati za rad.
Poslodavac je obavezan prilikom promjena ili uvođenja novog načina ili organiziranja rada,
omogućiti zaposleniku obrazovanje, osposobljavanje ili usavršavanje za rad.
Uvjeti i način obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja za rad iz st. 1. i 2. ovog člana uređuju
se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
[...]
Član 87.
Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani otkazni rok, u slučaju prestanka potrebe za
obavljanjem određenog posla zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, iz člana 98.
ovog zakona, kao i u slučaju kada zaposlenik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz
radnog odnosa zbog gubitka radne sposobnosti za obavljanje tih poslova. [...]
Član 98.
Poslodavac koji zapošljava više od 15 zaposlenika, a koji u periodu od naredna tri mjeseca ima
namjeru da zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga za više od 10% zaposlenika
otkaže ugovore o radu, ali najmanje petorici zaposlenika, dužan se konsultirati sa vijećem
zaposlenika, a ako kod poslodavca nije formirano vijeće zaposlenika, sa sindikatom koji
predstavlja najmanje 10% zaposlenika.
Član 99.
Obaveza konsultiranja u smislu člana 98. ovog zakona:
2. započinje najmanje 30 dana prije davanja obavijesti o otkazu zaposlenicima na koje se odnosi.
Akt u pismenoj formi iz stava 1. ovog člana dostavlja se vijeću zaposlenika ili sindikatu prije
početka konsultiranja, a sadrži, naročito, sljedeće podatke:
razloge za predviđeno otkazivanje ugovora o radu;
broj i kategoriju zaposlenika za čije je ugovore predviđen otkaz;
mjere za koje poslodavac smatra da se pomoću njih mogu izbjeći neki ili svi predviđeni otkazi (npr.
raspoređivanje zaposlenika na drugo radno mjesto kod istog poslodavca, prekvalifikacija gdje je
to potrebno, privremeno skraćivanje radnog vremena);
mjere za koje poslodavac smatra da bi mogle pomoći zaposlenicima da nađu zaposlenje kod
drugog poslodavca;
mjere za koje poslodavac smatra da se mogu poduzeti u cilju prekvalificiranja zaposlenika radi
zapošljavanja kod drugog poslodavca.
Ako u periodu od jedne godine od otkazivanja ugovora o radu, u smislu člana 98. ovog zakona,
poslodavac namjerava da zaposli zaposlenike sa istim kvalifikacijama i stepenom stručne spreme,
prije zapošljavanja drugih lica će ponuditi zaposlenje onim zaposlenicima čiji su ugovori o radu
otkazani.
[...]
Član 108.
Zaposlenici kod poslodavca koji redovno zapošljava najmanje 15 zaposlenika, imaju pravo da
formiraju vijeće zaposlenika, koje će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti njihovih prava i
interesa.
Ako kod poslodavca nije formirano vijeće zaposlenika, sindikat ima obaveze i ovlaštenja koja se
odnose na ovlaštenja vijeća zaposlenika, u skladu sa zakonom.»
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantica smatra da joj je pobijanom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana
II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kršenje ovog prava apelantica vidi u
«proizvoljnoj primjeni prava» od Kantonalnog suda. Naime, prema njenom mišljenju, obaveza
poslodavca je da sačini Program zbrinjavanja viška zaposlenika, koji treba da ima i mogućnost
prekvalifikacije i dokvalifikacije zaposlenika. Apelantica smatra da je «apsurdno da tuženi poslove
knjigovodstva povjeri privatnom servisu, kojeg plaća za vođenje knjigovodstva», a da apelantici
otkaže, iako je ona «gotovo čitav radni vijek radila te poslove koji postoje kod tuženog, samo u
manjem obimu», a da je sada «pred samu penziju nezbrinuta i nezaposlena». Također, smatra da je
tuženi radio «smišljeno i ciljano ne pridržavajući se odredaba Zakona o radu» koji u članu 25. stav
3. «obavezuje poslodavca da prilikom promjena uvođenja novog načina organizovanja rada
omogući zaposleniku obrazovanje, osposobljavanje ili usavršavanje za rad», što je prema
apelanticinom mišljenju moralo biti uneseno u Program. Smatra da tuženi nije tako uradio da bi
bila «jeftinija privatizacija», zbog čega je i donio nezakonit i proizvoljan akt.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud u svom odgovoru osporava navode iz apelacije i navodi da u cijelosti ostaje
kod stavova navedenih u osporenoj odluci. Kantonalni sud navodi da ni u postupku pred
prvostepenim sudom, a ni u žalbenom postupku nije bila sporna činjenica da je kod tuženog
ukinuto radno mjesto na kojem je radila apelantica. Sporno je bilo to da li je postojala obaveza
tuženog da izvrši prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju apelantice, nakon čega bi «navodno
ispunjavala uvjete za raspoređivanje na radno mjesto šefa računovodstva, a koje kod tuženog nije
ukinuto». Međutim, Kantonalni sud ističe da tuženi nije u Programu predvidio mogućnost
prekvalifikacije ili dokvalifikacije zaposlenika, što je prema stanovištu Kantonalnog suda bilo
pravo tuženog zavisno od njegovih potreba za zaposlenicima, odnosno radnim mjestima, ali ne i
apsolutna obaveza. Također, smatra da apelanticino pozivanje na odredbu člana 25. stav 3. Zakona
o radu ne bi nikako moglo uticati na donošenje drukčije odluke. Na osnovu toga, Kantonalni sud
predlaže da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.
12. Tuženi u odgovoru također osporava navode iz apelacije i navodi da Programom nisu
predvidjeli mogućnost prekvalifikacije ili dokvalifikacije zaposlenika, zbog specifične djelatnosti
kojom se bave (trgovina), a to i nije eksplicitna zakonska obaveza. Osim toga, tuženi navodi da se
apelantica ne bi ni mogla dokvalifikovati, jer je za sticanje certifikata za samostalnog knjigovođu
neophodan uvjet da kandidat ima najmanje tri godine radnog iskustva na mjestu šefa
računovodstva ili pet godina na mjestu knjigovođe, a apelantica je radila na poslovima referenta
plana, analize i statistike. Također navode da kod tuženog zaposlenici nikada nisu formirali vijeće
zaposlenika, niti su se zaposlenici organizovali u sindikat, tako da tužena nije ni mogla obaviti
konsultacije u vezi sa otkazom ugovora o radu. Na osnovu toga, tuženi predlaže da Ustavni sud
apelaciju odbije.
VI. Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu
nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog
presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju
samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni
lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac
apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
15. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Gž-
948/04 od 16. maja 2005. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih
po zakonu. Apelacija je podnesena 14. juna 2005. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je
propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana
16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki
drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4.
Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu
dopustivosti.
VII. Meritum
17. Apelantica pobija navedenu presudu, tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njeno pravo na
pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske
konvencije.
18. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog
člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa

krivičnim postupkom.»
19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
«1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza [...]svako ima pravo na pravično
suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom
ustanovljenim sudom [...]»
20. Postupak se u konkretnom slučaju odnosi na spor o pravima u vezi sa radom, dakle na predmet
građansko-pravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome,
Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6.
stav 1. Evropske konvencije.
21. Apelanticina žalba se u cijelosti odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pobijanom
sudskom postupku.
22. Ustavni sud, općenito, nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su
redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna
prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno
pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni
zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su
pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim
slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u
«Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03). Pravičnost postupka se ocjenjuje na
osnovu postupka kao cjeline (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine,
objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03 i Evropski sud za ljudska
prava, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj
19354/02, i).
23. U konkretnom slučaju, apelantica prigovara da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio
materijalno pravo. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud detaljno obrazložio zbog
čega je došao do zaključka da je apelanticin tužbeni zahtjev neosnovan. Naime, u konkretnom
slučaju se nisu mogle primijeniti odredbe člana 25. stav 3. Zakona o radu, budući da se te odredbe
odnose na situaciju u kojoj poslodavac, u skladu sa potrebama rada, omogućava zaposlenicima
obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za rad. Međutim, u konkretnom slučaju radi se o
drukčijoj situaciji, u kojoj je Kantonalni sud ispravno primijenio čl. 97. i 98. Zakona o radu, koji
predviđaju obaveze poslodavca koji «ima namjeru da zbog ekonomskih, tehničkih ili
organizacijskih razloga za više od 10% zaposlenika otkaže ugovor o radu». Ovi članovi
predviđaju i obavezu konsultovanja sa vijećem zaposlenika ili sa sindikatom. Međutim, formiranje
ovih tijela je pravo zaposlenika, a ne obaveza poslodavca. Budući da je Kantonalni sud utvrdio da
zaposlenici nisu formirali ova tijela, nije se ni mogla izvršiti konsultacija.
24. U vezi sa apelanticinim prigovorom da je Programom poslodavac morao predvidjeti

prekvalifikaciju i dokvalifikaciju radnika, Ustavni sud, također, smatra da zakon nije proizvoljno
primijenjen. Naime, Zakon o radu predviđa šta sve treba sadržavati «akt u pismenoj formi» iz
člana 99. Zakona o radu. Ustavni sud ukazuje da se, između ostalog, radi o mjerama za koje
poslodavac smatra da pomoću njih može izbjeći neke ili sve otkaze, ili koje bi mogle pomoći
zaposlenicima da nađu zaposlenje kod drugog poslodavca, ili za koje poslodavac smatra da se
mogu poduzeti s ciljem prekvalifikacije zaposlenika «radi zapošljavanja kod drugog poslodavca».
Prema tome, to su mjere koje zavise od situacije kod poslodavca i njegovih poslovnih odluka, a ne
predstavljaju eksplicitnu obavezu da svaka od tih mjera mora biti predviđena. Ovo je već
obrazložio Kantonalni sud, a Ustavni sud nije našao elemente koji bi ukazivali da su odredbe čl.
98. i 99. Zakona radu, proizvoljno primijenjene.
25. Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud prilikom donošenja osporene presude uzeo u obzir sve
provedene dokaze i na utvrđeno činjenično stanje primijenio pozitivne materijalne propise.
Također, Ustavni sud smatra da se način na koji je Kantonalni sud u konkretnom slučaju tumačio
pozitivno-pravne propise ne može smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kršenje apelanticinih
ustavnih prava. Također, Ustavni sud smatra da ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je
postupak pred Kantonalnim sudom bio nepravičan, niti se apelantica žali na bilo kakve procesne
povrede koje bi bile od važnosti za poštivanje načela pravičnog suđenja, a takve povrede nisu
očigledne. Također, u osporenoj presudi su navedeni svi potrebni razlozi i data detaljna
obrazloženja.
26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede
člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava
Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelantica žali na pogrešnu
primjenu materijalnog prava u sudskom postupku, a Ustavni sud nije utvrdio da je sud proizvoljno
primijenio pozitivno-pravne propise, niti postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak
bio nepravičan.
28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu
ove odluke.
29. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i
obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić
UPRAVNO PRAVO
Upravni spor
Odluke federalne i kantonalne Komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu
nemaju karakter upravnog akta i ne podliježu preispitivanju u upravnom sporu
Članovi 4., 9. i 26. stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima
Članovi 101. stav 1, 103. st. 3, 4. i 5., 104., 143., 143a., 143b. i 143c. Zakona o radu
Članovi 1., 2., 28., 58., 196. tačka 6., te 425. do 429. Zakona o parničnom postupku
ODLUKE FEDERALNE ODNOSNO KANTONALNE KOMISIJE ZA IMPLEMENTACIJU
ČLANA 143. ZAKONA O RADU NEMAJU PRAVNI KARAKTER UPRAVNOG AKTA I NE
PODLIJEŽU SUDSKOM PREISPITIVANJU U UPRAVNOM SPORU NEGO U
PARNIČNOM POSTUPKU PRED MJESNO NADLEŽNIM OPĆINSKIM SUDOM, ZBOG
ČEGA TUŽBU KOJOM JE POKRENUT UPRAVNI SPOR PROTIV TIH ODLUKA TREBA
ODBACITI.
Iz obrazloženja: Tužbom se osporava zakonitost rješenja Kantonalne komisije za

implementaciju člana 143. Zakona o radu HNK Mostar broj UP/I06347141/00 od 08.
02. 2001. godine, protiv kojeg je tužiteljica izjavila žalbu Federalnoj komisiji za
implementaciju člana 143. Zakona o radu, kao drugostepenom organu, i prije nego je ta
komisija donijela odluku o žalbi, podnijela tužbu ovom sudu radi ostvarivanja i zaštite
svojih prava iz radnog odnosa.
Podnesenom tužbom ne može se pokrenuti upravni spor protiv tužene drugostepene
komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu u predmetnoj pravnoj stvari,
nezavisno od činjenice da li se tužbom osporava konačna odluka prvostepene ili
drugostepene komisije za implementaciju čl. 143. Zakona o radu ili odluka koja nije
postala konačna, s obzirom da se odlukama tih komisija ne rješava o pravu ili obavezi
tužiteljice u nekoj upravnoj stvari, nego o njenim pravima iz radnog odnosa sa
poslodavcem kao privrednim subjektom (.Aluminij. d.d. Mostar) i obavezama poslodavca
prema njoj, kao zaposleniku na čekanju.
Postupak ostvarivanja i zaštite prava zaposlenika koja su sporna određen je pravilima
parničnog postupka, na osnovu kojih općinski sudovi, kantonalni sudovi i Vrhovni sud
Federacije BiH raspravljaju i odlučuju, između ostalih sporova, i o sporovima iz radnih
odnosa. U parničnom postupku navedeni redovni sudovi sude u granicama svoje stvarne
nadležnosti, koja je određena Zakonom o parničnom postupku (ZPP) ili drugim zakonom
Federacije, odnosno zakonom kantona, kao i mjesne nadležnosti, koja se u sporovima iz
radnih odnosa u kojima je tužiteljica zaposlenik određuje, pored suda koji je opće mjesno
nadležan za tuženog, i na sudove posebne mjesne nadležnosti sud na čijem se
području rad obavlja ili se obavljao, odnosno morao obavljati, te sud na čijem je području
zasnovan radni odnos. Prema tome, stvarno i mjesno nadležni sudovi sporove iz radnih
odnosa vode i o njima odlučuju po općim pravilima parničnog postupka, uz izuzetak koji
se odnosi na hitnost rješavanja tih sporova, donošenje privremenih mjera, paricioni rok i
rok za žalbu. Sve naprijed izloženo proizilazi iz odredaba članova 1., 2., 28., 58. te 425.
do 429. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i
3/99). Odredbama člana 32. stav 2. Zakona o sudovima HNK ("Službene novine HNK",
broj 5/98) propisana je stvarna nadležnost općinskih sudova za suđenje u prvom stepenu
u radnim sporovima, a takve odredbe sadrže i zakoni o sudovima ostalih kantona u
Federaciji.
O pravima i obavezama zaposlenika vansudskim putem odlučuje poslodavac ili drugo
ovlašteno lice određeno statutom ili aktom o osnivanju, ili pak organi za mirno rješavanje
radnih sporova (mirovno vijeće, arbitraža), kada je to predviđeno kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili sporazumom poslodavca i zaposlenika, što proizilazi iz odredaba čl.
101. st. 1., čl. 103. st. 4. i čl. 104. Zakona o radu ("Službene novine Federacije BiH", br.
43/99 i 32/00). Prelaznim i završnim odredbama članova 143., 143a., 143b., i 143c. tog
zakona posebno je regulisan pravni status zaposlenika na čekanju posla, njihova prava iz
radnog odnosa, prestanak radnog odnosa i prava koja im u tom slučaju pripadaju, te
organi pred kojima će ostvariti vansudskim putem navedena prava iz radnog odnosa
(prvostepena kantonalna i drugostepena federalna komisija za implementaciju čl. 143.
ZR), kao i postupak za ostvarenje tih prava. Tim postupkom su predviđene dvije moguće
pravne situacije u kojima se mogu naći zaposlenici na čekanju posla. Prva je, kada
poslodavac povrijedi pravo zaposlenika (svojom odlukom ili faktičkim postupanjem) i
zaposlenik podnošenjem žalbe prvostepenoj kantonalnoj komisiji zahtijeva zaštitu i
ostvarenje povrijeđenog prava, te, u slučaju da nije zadovoljan njenim rješenjem, isti
zahtjev ostvaruje izjavljivanjem žalbe drugostepenoj federalnoj komisiji (čl. 143a. st. 1. i 2.
ZR). Druga pravna situacija je, kada se između zaposlenika i poslodavca pred nadležnim
općinskim sudom već vodi radni spor o istim pravima naprijed navedenim, u kojem slučaju
je sud dužan da rješenjem prekine parnični postupak na osnovu člana 196. tač. 6. Zakona
o parničnom postupku u vezi sa čl. 143a. stav 4. Zakona o radu i zahtjev ustupi na
nadležno postupanje kantonalnoj komisiji. Odluke federalne odnosno kantonalne komisije
su prema čl. 143c. stav 2. tač. 1. Zakona o radu, konačne i podliježu sudskom
preispitivanju u skladu sa zakonom. Ovakvim zakonskim odredbama nije eksplicitno
propisano kada navedene odluke postaju konačne, koji sudovi vrše preispitivanje
njihove zakonitosti u skladu sa važećim zakonom, i u kojem roku.
Radi pravilnog rješenja ovog pitanja, prije svega valja istaći da su pomenute komisije
ustanovljene Zakonom o radu sa ciljem efikasnijeg rješavanja zahtjeva zaposlenika na
čekanju posla za ostvarenje prava iz radnog odnosa i po osnovu rada i tim zakonom
propisan postupak, kojeg se moraju pridržavati pri odlučivanju. Stoga one nisu organi koje
ima u vidu čl. 4 Zakona o upravnim sporovima, niti je postupak koji provode po propisima
o radnim odnosima upravni postupak, nego se radi o organima i postupku koji su
svojevrsni (sui generis) i koji se prvi put pojavljuju u radnopravnom zakonodavstvu, pa su
specifični (osobeni) i u odnosu na dosadašnje organe i njihov postupak za vansudsko
rješavanje radnih sporova (mirovna vijeća i arbitraže). Pored toga, odredbama Zakona o
radu, koje regulišu radnopravni status zaposlenika na čekanju posla (čl. 143., 143a., 143b.
i 143c. ZR), kao ni drugim odredbama tog zakona ili podzakonskim aktima donesenim na
osnovu istog zakona, nije propisano da će federalna odnosno kantonalne komisije voditi
postupak po pravilima upravnog postupka i da se protiv njihovih konačnih odluka može
pokrenuti i voditi upravni spor, nego je određeno da njihove konačne odluke podliježu
sudskom preispitivanju u skladu sa zakonom (čl. 143c. ZR).
Iz prednjeg se može zaključiti da navedene komisije odlučuju o zahtjevima zaposlenika
koji se odnose na njihova prava iz čl. 143. st. 1. i 2. ZR u postupku koji je određen tim
zakonom i da njihove odluke sve dok ne postanu konačne u tom postupku, ne podliježu
bilo kakvom, pa ni sudskom preispitivanju. Pošto se radi o odlukama kojima se rješava o
pravima zaposlenika, koja u odnosu na poslodavca predstavljaju njegove obaveze,
preispitivanje konačnih odluka federalne odnosno kantonalnih komisija može u skladu sa
važećim Zakonom o radu i Zakonom o parničnom postupku uslijediti podnošenjem
prijedloga za nastavak prekinutog parničnog postupka ili podnošenjem tužbe ako ranije
nije pokrenut radni spor od strane zaposlenika koji nije zadovoljan konačnom odlukom
komisije, u rokovima predviđenim čl. 103. st. 3., 4. i 5. Zakona o radu, sve zavisno od
pravne situacije zaposlenika na čekanju posla, što je naprijed izloženo. Sudsko
preispitivanje tih odluka ne može se vršiti ni korištenjem vanrednih pravnih sredstava u
parničnom postupku: revizije, zahtjeva za zaštitu zakonitosti ili ponavljanja postupka, jer
se ova pravna sredstva mogu izjavljivati, odnosno podnositi, samo protiv pravosnažnih
sudskih odluka (čl. 364. st. 1., 383. st. 1. i 391. ZPP), pa ostaje kao jedina zakonska
mogućnost da se konačne odluke komisija preispitaju u radnom sporu pred
nadležnim redovnim sudovima.
Kako se u predmetnoj pravnoj stvari odlučuje o pravima iz radnog odnosa u postupku
propisanom Zakonom o radu i pred organima koje uspostavlja taj zakon, osporeni akt tih
organa, nezavisno od činjenice da li je ili nije konačan, nema karakter upravnog akta
protiv koga se može voditi upravni spor u smislu čl. 9. Zakona o upravnim sporovima
(upravni akt je akt kojim nadležni organ iz čl. 4. ZUSa rješava o izvjesnom pravu ili
obavezi građanina ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari), što je naprijed detaljno
obrazloženo, pa je sud, primjenom čl. 26. st. 1. tač. 2. istog zakona, tužbu tužiteljice
odbacio.
(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, U.388/01, od 13.12.2001. i U.4092/01, od 20.12.2001. Bilten 2/01 . 57)

Zakon o Radu

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zakon o Radu

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Bosna i Hercegovina

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

II - ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O RADU

2. Ugovor o radu na neodređeno i određeno vrijeme

3. Sadržaj zaključenog ugovora o radu

4. Podaci koji se ne mogu tražiti

III - OBRAZOVANJE, OSPOSOBLJAVANJE I USAVRŠAVANJE ZA RAD

2. Zaštita žene i materinstva

3. Zaštita zaposlenika privremeno ili trajno nesposobnog za rad

VII - PLAĆE I NAKNADE PLAĆA

3. Zaštita plaće i naknade plaće

VIII - IZUMI I TEHNIČKA UNAPREĐENJA ZAPOSLENIKA

IX - ZABRANA TAKMIČENJA ZAPOSLENIKA SA POSLODAVCEM

XI - PRESTANAK UGOVORA O RADU

1. Način prestanka ugovora o radu

2. Otkaz ugovora o radu

3. Forma i trajanje otkaznog roka

4. Otkaz s ponudom izmjenjenog ugovora o radu

XII - OSTVARIVANJE PRAVA I OBAVEZA IZ RADNOG ODNOSA

1. Odlučivanje o pravima i obavezama iz radnog odnosa

2. Zaštita prava iz radnog odnosa

XIII - PRAVILNIK O RADU

XIV - SUDJELOVANJE ZAPOSLENIKA U ODLUČIVANJU - VIJEĆE ZAPOSLENIKA

XVI - MIRNO RJEŠAVANJE KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA

XVIII - EKONOMSKO - SOCIJALNO VIJEĆE

XIX - NADZOR NAD PRIMJENOM PROPISA O RADU

2. Privremeni i povremeni poslovi

3. Utjecaj vojne službe na radni odnos

4. Prava zastupnika - poslanika i funkcionera

XXI - KAZNENE ODREDBE

XXII - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

“Službene novine F BiH” - broj 43 , četvrtak, 28. oktobra 1999.

Broj 01-960/99 Predsjednik Federacije BiH

Broj 01-447/2000 Predsjednik Federacije BiH

INDEX POJMOVA U ZAKONU O RADU

XIII - PRAVILNIK O RADU (član 107)

XXII - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE (član 141- 151)

na sjednici, održanoj 15. juna 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 1

II - Postupak pred Ustavnim sudom

III - Činjenično stanje

11. U Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZOR,

12. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o radu Federacije Bosne i

Pravo na pravičan postupak

NAKNADA PLAĆE ZA VRIJEME PRIVREMENE SPRIJEČENOSTI ZA RAD ZBOG

Redovni sud je nadležan da odlučuje o zahtjevu za ispunjenje obaveze iz ugovora o

U PARNICI PO TUŽBI DRUŠTVENOG PRAVNOG LICA PROTIV ORGANIZACIJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Mato Tadić, predsjednik

na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine donio je

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim

1. Mersija Kondžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradačca, koju zastupa Bedrudin M.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom

IV. Relevantni propisi

18. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

24. U vezi sa apelanticinim prigovorom da je Programom poslodavac morao predvidjeti

Iz obrazloženja: Tužbom se osporava zakonitost rješenja Kantonalne komisije za

You might also like